JASNA ĆURKOVIĆ KELAVA, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb u Nazorovoj ulici, je govorila za N1 o stanju u tom domu, ali i sustavu socijalne skrbi općenito.

"Proteklih dana smo dosta govorili iz našeg doma i ostalih domova u Hrvatskoj da je situacija poprilično dramatična jer su svi naši kapaciteti za smještaj djece popunjeni, a izdvajanja djece iz obitelji i smještanja u centre za socijalnu skrb su puno veća i potrebe za smještajem su puno veće", rekla je na početku ravnateljica.

"Imamo puno veći broj djece od onog koji bismo trebali imati"

"Izvukla sam podatke iz kojih je vidljivo da je u prva 3 mjeseca ove godine Dječjem domu Zagreb upućeno čak 87 zahtjeva za smještaj djece, od kojih, zbog popunjenih kapaciteta, nismo mogli realizirati čak 66. Istovremeno u Dječjem domu Zagreb ovdje u Nazorovoj imamo 10 do 15 djece više smještenih od nekog optimalnog kapaciteta. Naš optimalni kapacitet bi trebao biti 40 smještaja i 20-ak cjelodnevnih boravaka.

Zbog povećanog pritiska za smještaj, zbog žurnih izdvajanja djece iz vrlo rizičnih obitelji mi popunjavamo mjesta cjelodnevnog boravka smještajem, tako da trenutno imamo 65 smještaja, a cjelodnevnog boravka samo 6. I dalje je to puno veći broj od onog koji bismo trebali imati", dodaje.

"Treba puno više ljudi na terenu"

"Mi smo, kao i cjelokupni sustav, prenapregnuti. To je riječ koja se često čula ovih dana i potrebe za popunjavanjem sustava, za materijalnim ulaganjem su jako velike. Kao i za zapošljavanjem potrebnih ljudi koji će raditi na terenu i ljudi koji će puno više raditi s obiteljima, a manje administrativno, i kojima će se skinuti neke ovlasti koje su im dali drugi sustavi i tako ih opteretili, zbog čega obitelji ostaju zakinute", objašnjava.

Dodaje i da kompletni sustav treba transformirati i domove deinstitucionalizirati.

Koliko novca dobiju udomitelji?

"Moramo promišljati koje su stvarne potrebe sa smještanjem i udomljavanjem djece. Nije se smjelo ići u rezanje kapaciteta za smještaj djece prije nego što se razvila mogućnost alternativnih smještaja, odnosno udomiteljstva. Da bi se ono razvilo, treba se mijenjati Zakon o udomiteljstvu. Postojeći zakon, koji je na snazi dvije godine, je napravio dobar iskorak vezano za profesionalizaciju udomiteljstva, međutim puno drugih segmenata tog zakon treba promijeniti jer nisu zaživjeli u praksi", govori ravnateljica.

Izložila je i koliko zapravo zarađuju udomitelji.

"Tako na primjer udomiteljica koja brine za troje djece, a djeca koja ulaze u sustav su jako zahtjevna, ima satnicu 5 kuna, toliko dobije za svoj angažman. Udomiteljica mora imati minimalno srednju stručnu spremu, ako uzmemo da radi prvu i drugu smjenu, nećemo joj pribrojiti treću jer računamo da tada djeca spavaju, radi 480 sati mjesečno", rekla je.

"Naša teta koja je srednja stručna sprema, medicinska sestra, ima satnicu 35 kuna, radi oko 180 sati mjesečno, ima i slobodne dane i podršku drugih stručnjaka i svojih kolegica. Dakle, krenimo od činjenice da udomitelje treba adekvatno platiti i da ne reagiramo tako da ne trebaju raditi za novce. Mi svi radimo za novce, ali to ne isključuje ljubav prema djeci."

"Teško je djetetu reći da ga nemamo gdje primiti"

"Mi ovakvu situaciju imamo nakon slučaja Pag, nakon ova dva tragična slučaja očekujem i puno veći broj zahtjeva i puno veći broj odbijenica. Jako je teško. Socijalni radnik mora izdvojiti dijete, dijete koje je ugroženo i istraumatizirano i jako je teško reći djetetu da ga nemamo gdje primiti i oni su u sto čuda i puno problema zbog neorganiziranosti sustava. To pokazuju upravo ove situacije kada se nakon slučaja Pag išlo na neki način intenzivnije raditi s obiteljima ako se vidjelo da djeca nemaju nikakve uvjete i da su im često i životi ugroženi", govori ravnateljica.

"Svi predmeti koji se tiču djece moraju biti prioritetni, moraju se brzo i promptno rješavati. Svako naše čekanje može dugoročno ugroziti život djeteta. Onih 200 djece koja su pravno čista u registru posvajatelja, među njima su i neka naša djeca koja su u međuvremenu postali 18-godišnjaci, a pravno su postali čisti tek s 14 godina, kada su već počeli pokazivati i probleme u ponašanju i vrlo često promiskuitetno ponašanje, nakon što su promijenili niz oblika skrbi, a moglo se prema njihovoj socijalnoj anamnezi i obiteljskoj situaciji to riješiti 10 godina ranije", objašnjava.

"Krivo je razmišljanje sredine koja kaže da je biološka obitelj najbolja za dijete"

Također, slaže se da biološka obitelj nije uvijek najbolja opcija za dijete.

"Krivo je i naše razmišljanje sredine gdje se kaže da je biološka obitelj najbolja za dijete. Nije najbolja, jer ne bi bilo ovoliko izdvajanja da je to tako. Uvijek moramo razmišljati u najboljem interesu djeteta, jer ne smije se dopustiti da bude ugroženo neodgovornim ponašanjem nefunkcionalne obitelji koja se ni ne trudi postati funkcionalna", zaključila je.