SEZONSKE prognoze su najnesigurniji segment meteorološkog prognostičkog sustava, dok globalno zagrijavanje stabilno i ubrzano raste što za posljedicu, uz ostalo, ima veći rizik od požara i manju dostupnost vode, upozorava glavni ravnatelj DHMZ-a Ivan Güttler.

Unatoč razvoju modela, sezonske prognoze još uvijek su nepouzdane kada je riječ o oborinama. "Temperature možemo solidno predvidjeti, ali hoće li ljeto ili zima biti kišni ili sušni i dalje je puno teži zadatak", rekao je Güttler u razgovoru za Hinu.

"Modeli napreduju"

Ipak, sezonske prognoze bolje predviđaju srednje sezonske temperature. Modeli pokazuju da će i nadolazeća zima biti toplija od prosjeka, premda su mogući kratkotrajni prodori hladnog zraka. Güttler je napomenuo da se meteorologija danas fokusira na tri vremenska horizonta: kratkoročni, srednjoročni i dugoročni.

"Kratkoročne i srednjoročne prognoze unutar dva dana i do otprilike dva tjedna iznimno su točne. Točnost se stalno povećava jer modeli napreduju, a umjetna inteligencija nam pomaže analizirati ogromne količine podataka", objasnio je.

Na suprotnom kraju nalaze se klimatske projekcije, koje prognoziraju gdje će se klima nalaziti kroz deset ili sto godina. "Klimatski modeli danas su nevjerojatno detaljni i zato su klimatske projekcije postale ključne za urbanizam, poljoprivredu, energetiku i upravljanje rizicima", istaknuo je.

"Sezonske prognoze ostaju između dviju disciplina u praznom prostoru", kaže Güttler. Radi se o predugom periodu da bi se tretirale kao klasična meteorološka prognoza, a prekratke da bi ih u potpunosti vodili stabilni klimatski obrasci.

"Sredozemlje je žarišna točka klimatskih promjena"

Prošla godina bila je povijesna jer je prva koja je prešla prag od 1,5 °C iznad predindustrijskog razdoblja. Güttler naglašava da to "još uvijek nije kršenje Pariškog sporazuma, jer se ciljevi odnose na višegodišnji prosjek, a ne pojedinačnu godinu, ali pokazuje koliko smo blizu trenutku kada će i to postati nova normalnost".

Globalno zagrijavanje ne teče glatko, nego kroz prirodne oscilacije, no trend od oko 0,3 °C po desetljeću je, kako kaže, neumoljiv. To je promjena većeg razmjera nego bilo što s čime se civilizacija susrela u zadnjih nekoliko tisuća godina.

Regionalni trendovi su još izraženiji. "Sredozemlje je žarišna točka klimatskih promjena. Hrvatska to osjeća na vlastitoj koži: ljetne temperature rastu i do pola stupnja po desetljeću, a dijelovi Dalmacije gube 10 do 15 posto ljetnih oborina po desetljeću", rekao je.

Posljedice su sve očitije: veći rizik od požara, manja dostupnost vode, pritisak na poljoprivredu i veći troškovi za turizam i komunalne službe. Zime postaju toplije, ali pritom bilježe blagi porast oborina jer toplija atmosfera može zadržati više vodene pare, što pojačava hidrološku cirkulaciju i dovodi do učestalijih zimskih oborina.

"Niske obale i dolina rijeke Neretve moraju očekivati porast vodostaja"

Güttler podsjeća na zanimljiv podatak. "Klimatski scenariji su 2009. govorili o 5° C zagrijavanja do kraja stoljeća. Danas smo, zahvaljujući obnovljivim izvorima i boljoj energetici, bliže 3 °C", objašnjava i dodaje da je to znatan pomak u odnosu na ono što se očekivalo prije 15 godina.

Prema aktualnim projekcijama, prag od 1,5 °C bit će vrlo vjerojatno trajno pređen u sljedećih pet godina. "To neće izazvati nagli katastrofični skok, ali će označiti ulazak u topliji klimatski režim iz kojeg nema povratka bez dubokog smanjenja emisija", ustvrdio je.

Tehnološki je, dodaje, moguće ostati ispod 2 °C, ali samo ako se postigne globalna neto-nula do sredine stoljeća.

U Hrvatskoj razina mora godišnje raste 3 do 5 milimetara pa se do kraja stoljeća može očekivati pola metra viša razina mora. "Niske obale i dolina rijeke Neretve su točke koje moraju očekivati porast vodostaja", rekao je ravnatelj.

"Hrvatska je napravila impresivan tehnološki skok"

Iako se često čuje prigovor da pojedinačni napori građana malo znače, Güttler tvrdi suprotno. "Val malih kućnih solarnih elektrana ogroman je pomak. U Hrvatskoj ih je sve više i to znači otpornije zajednice i manje račune za struju", poručio je.

Takvi lokalni napori čine svaki krov, kako kaže, malom elektranom i daju značajan doprinos ukupnoj energetskoj otpornosti zemlje. Hrvatska je, dodaje, u posljednjem desetljeću napravila impresivan tehnološki skok.

"Imamo instalirani kapacitet oko 1,3 GW vjetroelektrana i približno isto toliko solarnih elektrana. To je nekoliko desetaka puta više nego prije petnaest godina", istaknuo je. Povećanje kapaciteta obnovljivih izvora pokazuje da je, unatoč ograničenjima, zemlja u stanju brzo reagirati na klimatske izazove.

No najveći zaostatak ostaje sektor prometa. "Ako bismo brže elektrificirali vozila i sustave grijanja, istovremeno bismo smanjili emisije i poboljšali kvalitetu zraka u gradovima", napominje Güttler.

Kvaliteta zraka

Güttler upozorava da klimatske promjene i kvaliteta zraka nisu odvojene teme, nego dva usko povezana procesa. "Zagađenje zraka i klimatske promjene dijele isti izvor - izgaranje fosilnih goriva", ističe. Čestice PM2.5 i PM10 pogoršavaju respiratorne i kardiovaskularne bolesti, a staklenički izvori utječu na klimu.

"Kada smanjujemo emisije, smanjujemo i zdravstveni rizik i klimatski pritisak", naglašava. U Hrvatskoj su koncentracije čestica u urbanim sredinama i dalje povišene, osobito zimi, što dodatno ističe važnost elektrifikacije grijanja i prometa.

"To je mjera koja istodobno čisti zrak i smanjuje emisije CO2", naveo je.

DHMZ ne samo da prati i modelira vrijeme i klimu, nego razvija sustave ranog upozoravanja za ekstremne događaje. "Sustav ranog upozoravanja ključan je jer nam omogućava da opasne situacije ne dođu kao iznenađenje", kaže Güttler.

Sustavi su osobito važni jer klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet ekstremnih pojava. "Naša je zadaća ne samo predviđati, nego i pravovremeno obavještavati javnost i institucije, kako bi se smanjile štete i rizici", zaključio je.