Foto: FAH, Index

"POBIJEDIO je SDP!", rekli su i Davor Bernardić i Ranko Ostojić nakon proglašenja rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora u Socijaldemokratskoj partiji. Konačno je na nekim izborima SDP uspio pobijediti pa je red da im se čestita. No, da bi netko pobijedio netko mora i izgubiti, a u ovom slučaju to je opet SDP. Pa bi Partiji trebalo izreći i iskreno saučešće. To je i inače slučaj sa SDP-om, stranka je to s rijetkom sposobnošću da gubi i kada pobjeđuje. I porazi su joj draži od pobjeda.

Ni sposobnosti, ni osobnosti

Na unutarstranačkim izborima SDP je pobijedio jer se kandidati nisu poklali. Zapravo to nisu ni pokušavali. Nisu se poklali, ali nisu se ni sukobili. Svi su mislili slično, i o rezultatu nije odlučivala ni sposobnosti, ni osobnosti, a još manje prošli uspjesi kandidata. Jer ih nisu ni mogli pokazati. Ni jedan od njih.

SDP je, pak, izgubio jer sedam kandidatkinja i kandidata nije uspjelo na izbore izvući niti polovicu članova stranke. Cijeli subotnji dan 50,3 posto članova stranke, njih više od 18 tisuća nikako se nije moglo sjetiti kamo su spremili plastičnu stranačku iskaznicu koja im je trebala da bi zaokružili nekog od kandidata. Od 12. rujna sedmero SDP-ovih patuljaka nije uspjelo nagovoriti pola svojih drugova i drugarica da prošeću do stranačkih prostorija, ako se uopće sjećaju gdje su.

No, tu nije kraj SDP-ovim porazima. Izgubili su kada su u drugi krug ušla dva naizgled različita, a zapravo jednako bezvezna kandidata. Klica tog poraza posijana je u samoj kandidaturi jer se nitko bolji od njih nije ni kandidirao, a zapravo i još ranije kada je stranka prestala privlačiti iole suvisle kadrove.

Bernardić bez biografije

U drugi krug je, s nedostižnom prednošću, ušao Davor Bernardić. Čovjek je to bez biografije i sadržaja. Nikada nije radio išta izvan politike, a ni u politici mu, ne računajući unutarstranačke spletke nije dobro išlo. Stasao je u ekipi koju je izmislio Milan Bandić, a koju danas nekadašnji capo zagrebačkog SDP-a posprdno naziva SKOJ-evcima. Potpuno neprikladno, naravno. SKOJ je, barem ako gledamo onaj predratni, bio udarna šaka Partije, organizacija predanih, visoko ideologiziranih, požrtvovnih i nesebičnih mladih ljudi. Bernardićevi nisu ništa od toga. Ekipa je to smutljivaca i uhljeba koja se ne bavi ničim drugim nego osvajanjem položaja u stranci jer su njihovim sposobnostima javne političke funkcije jednostavno nedostižne. Kako bi i bile kada se Bernardić u političkom djelovanju proslavio skrivanjem u zahodu gradske Skupštine kada je Milanu Bandiću odgovaralo da je što manje zastupnika prisutno u Vijećnici, ili zamišljenim zaboravljanjem glasanja. I laganjem o takvim slučajevima.

Bernardić i njegovi uspjeli su, otkako ih je napustio mentor Bandić, izgubiti sve izbore u Zagrebu. Nisu sami za to odgovorni, ali su najviše krivi. Kukao je godinama da mu Zoran Milanović ne dozvoljava da se kandidira za zagrebačkog gradonačelnika uvjeravajući sve koji su ga imali strpljenja slušati da bi bez problema pobijedio Milana Bandića. Toliko je uvjerljiv da je njegov osobni rejting u Zagreb na višim jednoznamenkastim razinama i sigurno će napraviti sve da se u svibnju sljedeće godine ne kandidira za gradonačelnika. Poznat je po hrabrosti. Za šefa zagrebačkog SDP-a se kandidirao kada je Milan Bandić izbačen iz stranke, i kada ga je pitao za dozvolu, a za Milanovićevog nasljednika kada je ovaj najavio da se više neće kandidirati.

Ostojić s viškom biografije 

Bernardiću će se sljedeće subote, s gotovo nikakvim šansama, suprotstaviti Ranko Ostojić. Čovjek je to s viškom biografije. Da i to je moguće. Ostojić je u Partiji bio u vrijeme dok Bernardić nije naučio ni sva velika štampana slova i za razliku od njega radio je svašta. I u većini toga bio neuspješan. Propao mu je privatni biznis, izgubio je jedine izravne izbore na kojima je bio kandidat – pobijedio ga je notorni Željko Kerum, iz poraza u poraz vodio je SDP u 9. izbornoj jedinici. Za posljednje mu se mora priznati da nije ni imao šanse pobijediti u toj HDZ-ovoj kamenoj utvrdi. No zašto se onda nije prihvatio jednako teške 10. izborne jedinice kojoj matično pripada? Na to je pitanje najbolje odgovorio sam prije nekoliko godina kada je rekao da u splitskom SDP-u ne može proći ni u mjesnoj zajednici. Rejting mu se u međuvremenu kod kuće popravio, ali ni približno dovoljno. I još ga neke njegove riječi diskvalificiraju za šefa stranke.

Za sebe kaže da najbolje funkcionira u kriznim situacijama i to je donekle dokazao prilično dobro rukovodeći izbjegličko krizom. Međutim, ljudi koji najbolje funkcioniraju u krizama skloni su stvarati krize da bi funkcionirali. Impulzivan i prgav sklon je svaku kritiku doživljavati kao neprijateljstvo i kao takav bi teško funkcionirao u podijeljenom SDP-u. Na koncu bi radio isto što su radili Zoran Milanović i Davor Bernardić, nemilosrdno uništavao svakoga tko mu ne poljubi prsten. I tu je Bernardić u velikoj prednosti. Već mu se priklonio Tonino Picula koji, ako ga poslušaju njegovi glasači, nosi i više nego što je dovoljno za komotnu pobjedu, a podršku mu je dao i Siniša Hajdaš Dončić čija se organizacija zagorski lukavo podjednako kladila na Bernardića i Orsata Miljenića.

Oba kandidata zapravo su produkt Zorana Milanovića i njegovog dugogodišnjeg uništavanja SDP-a, najbolji pokazatelj da stranka u devet godina Milanovićeve vladavine nije uspjela stvoriti kandidata koji bi na nacionalnoj razini imao ikakve šanse. Mogu se socijaldemokrati zavaravati koliko žele, ali koga god da izaberu taj će biti samo stečajni upravitelj stranke.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala