BITKA za Monte Cassino bila je jedna od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata, vođena između siječnja i svibnja 1944. godine. Cilj savezničkih snaga bio je probiti njemačku obranu duž Gustavove linije i otvoriti put prema Rimu. Međutim, njemački položaji na Monte Cassinu pokazali su se kao izuzetno teška prepreka.

Monte Cassino, brdo na kojem se nalazio čuveni benediktinski samostan iz 6. stoljeća, dominiralo je dolinom rijeke Liri i ključnim prometnicama koje su vodile prema Rimu. Njemačke snage koristile su prirodni teren i utvrđene položaje kako bi zaustavile saveznički napredak.

Saveznici su pokrenuli prvi napad 17. siječnja 1944., ali su se suočili s jakim njemačkim otporom. Napadi indijskih i američkih snaga nisu uspjeli probiti obranu, a loši vremenski uvjeti dodatno su otežali borbe. Prvi napad završio je neuspjehom.

Kontroverzno bombardiranje samostana (15. veljače 1944.)

Vjerujući da se u samostanu nalaze njemačke trupe, saveznici su 15. veljače 1944. pokrenuli masovno bombardiranje koje je gotovo potpuno uništilo povijesni kompleks. Kasnije se ispostavilo da u samostanu tada nije bilo njemačkih vojnika, ali su ga oni kasnije iskoristili kao položaj.

Unatoč razaranju samostana, njemačka obrana ostala je čvrsta. Britanske, novozelandske i indijske snage pokušale su probiti obranu, ali su trpjele velike gubitke. Napadi su završili bez značajnijeg napretka.

Tek u svibnju, uz sudjelovanje poljskih trupa, savezničke snage uspjele su probiti obranu Monte Cassina. Poljska 2. korpus preuzeo je ključne položaje 18. svibnja 1944., postavivši svoju zastavu na ruševine samostana i označivši kraj bitke.

Bitka je rezultirala masovnim razaranjem Monte Cassina i okolnih područja. Povijesni samostan bio je sravnjen sa zemljom, a žrtve su brojale desetke tisuća vojnika s obje strane. Unatoč velikim gubicima, zauzimanje Monte Cassina omogućilo je saveznicima nastavak napredovanja prema Rimu, koji je oslobođen 4. lipnja 1944.