SUTRA u prodaju kreće "Dnevnik zatvorenika", knjiga bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja koji je proveo 20 dana u zatvoru. Knjiga ima 216 stranica, odnosno nešto manje od 11 stranica po danu provedenom iza rešetaka.

Sarkozy je, u dobi od 70 godina, završio u zatvoru nakon što je proglašen krivim jer je dopustio "bliskim suradnicima" i "neslužbenim posrednicima" da pokušaju osigurati financiranje njegove predsjedničke kampanje 2007. novcem režima Moamera Gadafija u Libiji.

Time je postao prvi bivši francuski šef države koji je završio iza rešetaka još od nacističkog suradnika Philippea Pétaina. Politico je imao uvid u Sarkozyjevu knjigu.

"Želim jasno reći da ovo nije roman", piše Sarkozy u uvodu, čime razbija i posljednju nadu da bi knjiga mogla imati zanimljiv zaplet, a ne biti puki opis boravka jednog čovjeka u zatvoru kraćeg od tri tjedna, uz dva tjelohranitelja u susjednoj ćeliji, navodi Politico.

"Morao sam se sagnuti da bih se počešljao ili podrezao bradu"

Napetosti gotovo da i nema. Sarkozy svoju ćeliju opisuje kao "hotel niže kategorije". Njegova prilagodba životu u zatvoru nudi zanimljiv uvid u čovjeka naviknutog na bogatstvo i privilegije. Već na početku pokušava otvoriti prozor i "odmah požali" zbog buke.

"Jedan zatvorenik je nemilosrdno udarao metalnim predmetom po rešetkama svoje ćelije. Ta je buka trajala nekoliko minuta. Meni se činilo beskonačno. Atmosfera je bila prijeteća. Dobrodošli u pakao", piše Sarkozy.

Tvrdi kako je prve noći spavao do 7 ujutro, unatoč buci, neudobnom krevetu te spoznaji da su mu susjedi mogli biti "islamski teroristi, silovatelji, ubojice ili narkodileri". "Nikad nisam osjetio tvrđi madrac, čak ni tijekom vojnog roka. Jastuci su bili od nekog čudnog materijala, možda plastike", žali se Sarkozy.

Objašnjava da je njegova ćelija bila prilagođena "zatvorenicima smanjene pokretljivosti, primjerice osobama u invalidskim kolicima". "Ogledalo je bilo čvrsto pričvršćeno na zid na visini s koje sam jasno vidio sve detalje remena svojih hlača. S druge strane, morao sam se potpuno sagnuti da bih se počešljao ili podrezao bradu", naglašava.

Opisuje i dnevnu rutinu. "Rano buđenje. Odmah namjestiti krevet. Oprati se, obrijati, pristojno odjenuti. Bez pidžame, bez nemara", poručio je.

"Bol ljude čini šutljivima"

Ručak stiže već u 11:30. "Uistinu nisam imao apetit. Mislim da nisam puno propustio odbivši obrok poslužen u malim plastičnim posudama koje, bez ikakve uvrede onome tko ih je pripremao, nisu djelovale nimalo primamljivo", navodi.

Kasnije piše da mu je miris hrane bio "mučan" i žali se na "razmočeni baguette" za ručak. Dane je uglavnom provodio čitajući. Prije odlaska u zatvor izjavio je za Le Figaro da će sa sobom ponijeti Dumasova "Grofa Monte Crista", priču o čovjeku koji nepravedno završi u zatvoru zbog izdaje, te biografiju Isusa Krista Jean-Christiana Petitfilsa.

Postoji i obavezna šetnja. "Šetnje dvorištem bile su nadrealne. Razmjenjivalo se malo riječi. Svaki je čovjek bio zatvoren u svoje misli, u svoju priču. Bol ljude čini šutljivima. Patnja rijetko voli buku", ističe Sarkozy.

Koristio je sprave za vježbanje. No, tuširanje nakon treninga predstavljalo je problem. "Možda iz straha da bi se netko mogao objesiti, nije bilo crijeva za tuš, samo tanak mlaz vode. Najgore je bilo to što se taj mlaz vrlo brzo isključio. Stalno ste morali tražiti gumb i pritiskati ga", objašnjava.

Supruga ga posjećivala u zatvoru

Opisuje i trenutke iz privatnog života uoči odlaska u zatvor. Citira svoju suprugu Carlu Bruni: "Kakav užas! Čime smo zaslužili sav ovaj horor?"

Piše i o susretu s predsjednikom Emmanuelom Macronom u Elizejskoj palači nekoliko dana prije odlaska u zatvor. "Nisam imao što reći i nimalo mi se nije razgovaralo", tvrdi Sarkozy. Dodaje da mu je Macron ponudio premještaj u sigurniji zatvor, ali da je odbio "povlašteni tretman".

Bruni ga je posjećivala u zatvoru, a Sarkozy otkriva i da je bivši francuski premijer Michel Barnier zatražio posjet. U knjizi se spominju i brojne političke figure. Sarkozy zahvaljuje Marine Le Pen na podršci, a Jean-Lucu Mélenchonu na tome što ništa nije rekao.

Napada svoju suparnicu Ségolène Royal jer je "bez trunke ironije tvrdila da je izgubila izbore 2007. zbog Gadafijeva novca". Za bivšeg ministra unutarnjih poslova Brunu Retailleaua piše da ga je "redovito zvao, ali javno nije učinio ništa".

Na kraju, nakon 20 dana "pakla", održano je ročište zbog žalbe i Sarkozy je pušten iz zatvora.