Tekst: Z.J.
Foto: Arhiva

"ZAMIŠLJAM ga kako s naočalama, sijedom kosom i u džemperu šeće s mojom djecom parkovima", izjavila je Sara Pukanić, kći ubijenoga Ive Pukanića od čijeg ubojstva 23. listopada navršava godina dana.

U intervjuu za tjednik Extra, Sara navodi da joj je istovremeno, svakim danom sve teže jer postaje "svjesnija da ga nema", ali je i svakim danom sve jača jer je otac "uz nju u svakom koraku" i ona osjeća da joj on daje savjete. Sara dodaje da joj otac nedostaje u svakodnevnim životnim situacijama koje je provodila s njime, poput jutarnjih zajedničkih vožnji ili odlazaka u shopping. Sara, istovremeno, strahuje da će zaboraviti kako je otac govorio, načina na koji se smijao.

Otac - najveća životna ljubav

Sara priznaje da je odrasla u svim zbivanjima koja su potresla njezinu obitelj, ali da je istovremeno ostala i dijete u sebi. U odnosima s vršnjacima, naglašava da joj se čini da "sada odjednom ima jako puno prijatelja", ali dodaje da zna razlučiti koji su iskreni, a koji ne, te pred kojima se može otvoriti.

U razgovoru, Sara se prisjeća da oca u njenom najranijem djetinjstvu nije često bilo kod kuće, ali to opravdava ispunjenjem njegovih poslovnih snova. Ipak, dodaje da je otac sve slobodne trenutke posvećivao njoj, odvodio je u šoping i na putovanja. Sara dodaje da je upravo otac Ivo najveća ljubav koju je ona u životu imala te da smatra da će "sve druge gubitke lako prebroditi ako je uspjela prebroditi ovo".

Nastavlja očev put

Pričajući o svojim planovima za studij, Sara kaže da ima averziju prema novinarstvu "nakon svega što se dogodilo", te da želi upisati pravni fakultet, ali se "želi nastaviti baviti nečim što je stvorio moj tata".

Navodeći osobe koje joj najviše znače u životu, Sara Pukanić ne navodi majku, već očevu sestru Anku, susjedu s kojom je šetala psa Dariju i Vlastu, "koja je s njom odmalena".

Strah od razočaranja

Sara opisuje razloge zašto je nastavila živjeti u stanu koji je dijelila s ocem. "Prisustvo moga tate se još osjeća unutra", te dodaje kako jedino strahuje jer "njegova roba počinje gubiti njegov miris". Kad priča o ocu, Sara ga opisuje kao čovjeka koji ju je učio da ljude ne procjenjuje po izgledu i materijalnom stanju, već da svakome treba dati priliku.

Sara očev odgoj opisuje kao jako liberalan, te dodaje da joj je otac priuštio sve što je zaželjela. Također, dodaje, da nikada nije bila u kazni, ali da upravo zbog toga nikada ocu ništa nije prešutjela. Sara navodi da se samo bojala da oca ne razočara, a taj strah je, smatra, na nesvjesnoj razini i sad prisutan. "Što god radim mislim što bi moj tata sad rekao".

Na kraju, Sara, koja za oca kaže da joj je bio "i otac i majka", naglašava da će joj otac najviše nedostajati u situacijama poput dodjele diploma ili udaje. "Znam da bi se jednog dana petljao u odnos muža i mene i to bi me nerviralo, ali to će mi isto nedostajati", zaključuje Sara Pukanić.