PREMIJER Ivo Sanader bježao je od nedavnih pregovora sa sindikatima javnih službi. Sada je pobjegao od seljaka koji su traktorima došli u Zagreb. Pobjegao je i od Udruge poslodavaca čiji predstavnici su došli na razgovor u Banske dvore. Kao što je mjesecima bježao od Ekonomskog vijeća, da bi ga prije koji dan opet sazvao kako bi se prikazao kao "željezni kancelar", pozivajući na red sva ona javna poduzeća koja nisu po njegovoj zapovjedi "stegnula remen". Bježao je mjesecima (pa i godinama) i od novinara, da bi ih nedavno na prevaru priveo na svoju rođendansku zabavu i pritom - a što drugo? - iskoristio za vlastitu promociju.

Želi li nam Sanader svojim upornim bježanjem nešto poručiti? Možda kako uskoro namjerava pobjeći i s mjesta predsjednika Vlade? Istini za volju, nije se predsjednik Vlade ni proteklih pet godina previše bavio svojim poslom. Ali ovo panično bježanje već postaje sumnjivo. Kako je krenuo, mogao bi u do kraja godine u silnom bježanju od problema zbrisati ravno na sigurnu uzvisinu Pantovčaka. Pod uvjetom da pritom ne pobjegne i od vlastitih birača.

Uglavnom, Sanader je odlučio ostati vjeran sebi i ne gurati više nos u naše probleme. Radije će ga i dalje gurati samo u svoje. Odlučio je nastaviti s onim do čega mu je najviše stalo i što mu najbolje ide: glancanjem vlastitog imidža.

Drvena Marijo, pomozi!

Sjetimo se, primjerice, pregovora sa sindikatima javnih službi. Sanader je malo posjedio na sastanku, ali čim je krenulo s teškim pitanjima, digao se i "zapalio" na predizborni skup u Kninu, provalivši usput pred novinarima kako je "dogovor postignut". Kad su Jadranka "drvena Marija" Kosor i drugi ministri dvadesetak sati kasnije ipak sklopili (lažni) sporazum i dali (lažna) obećanja, Sanader je bio prvi da proglasi (lažnu?) pobjedu.

Sjetimo se Ekonomskog vijeća. Mjesecima je Sanader ignorirao njegove savjete, zatim ga je ignorirao u potpunosti, da bi ga sada ponovno odlučio koristiti kao mjesto odakle će se javnosti obratiti u pozi velikog državnika koji rješava probleme.

Izbezumio je i poslodavce koji su nedavno došli u Banske dvore na konkretne pregovore o antirecesijskim mjerama, ali čim su ih posjeli pred - pogodite koga! - "drvenu Mariju" i Šukera,  shvatili su da su prevareni i da će kratiti vrijeme neobaveznim čavrljanjem o vremenu.
Sanader je, naime, svaki puta imao "neodgodive obveze". Čim zagusti, on je upravo u tom trenutku prisiljen raditi nešto drugo. Kupovati žlice. Mijesiti rođendansku tortu. Proglašavati najveće zaduženje najvećim uspjehom. Bilo što. Samo ne ono za što je plaćen.

Kupi prnje i bježi

Navikli smo već da tamo gdje nema Sanadera, nema ni dobrih vijesti. I da tamo gdje nema dobrih vijesti, nema ni Sanadera. Godinama se ponaša kao u predizbornoj kampanji. Bježi od problema, vrućih i konfliktnih situacija, ali ovoga puta čini se da je odlučio zauvijek pobjeći. Iz Banskih dvora.

Tajming nije mogao biti bolji. Oko premijera se sve ruši. Ekonomija je u kolapsu, prosvjednici poput zombija naviru iz svakog ćoška, Vlada dijeli obećanja koja neće moći ispuniti, ne pale više čak ni akcijski planovi, a na kraju krajeva, nema čak ni onog ultimativnog probitka - ulaska u Europsku uniju. Dakle, vrijeme je za bijeg. U pobjedu. Jer Sanadera samo trijumf na predsjedničkim izborima može izvući iz gova..., pardon, iz blata.

Vlada je postala glavni krivac za sve, a premijer najodgovorniji za sve ono što se događa. A događa se isključivo ono loše. Da se događa nešto dobro, Sanader bi nam sigurno to već priopćio. Ali njega nema. Ni od korova.

Preko zabave do grandioznosti

Pobjegao je u poznatom pravcu. Već ove jeseni za njim bi mogla biti raspisana tjeralica. U obliku predizbornog plakata za predsjednika Republike. Bit će na njemu nasmiješen i autoritativan, kako i priliči čovjeku koji se zasitio jedne igračke, shvatio da nije ona za njega, napravio nered kojeg drugi moraju pospremati, dok se on baca u potragu za novom zabavom.

Pantovčak je zapravo kao stvoren za njega. Daleko od političke vreve, a opet u centru pažnje. Nema obaveza, samo zasluga. Opet će dijeliti lekcije, ali ne i odgovornost. Pozirat će uz dobre vijesti, bježati od onih loših. Mogao bi jednog dana uvesti Hrvatsku u EU. Možda pritom opaše i lentu, ne bi li pojačao dojam grandioznosti.

Onim svakodnevnim, prizemnim problemima i dalje će se - baš kao i proteklih mjeseci - baviti "drvena Marija" i ostali "drvenjaci", dok će Sanader-predsjednik nastaviti iskazivati tradicionalni prezir: prema ministrima, stranačkim suradnicima, opoziciji, novinarima, javnosti, građanima, svakodnevici... Uglavnom, radit će isto što i sad, samo bez obaveza. Čak i neodgodivih.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Jure Mišković, Damjan Tadić, Sandra Šimunović,  / Cropix