Možda zvuči naivno ili deplasirano, no ogromna većina investitora širom svijeta doista nije očekivala da će ruski predsjednik krenuti u novu vojnu avanturu i time iz temelja prodrmati financijska tržišta. Dionice su, kao i obično, bile među najvećim gubitnicima, tržišta roba su uglavnom knjižila pozitivan predznak, a unatoč zbivanjima na terenu, najveći gubitnik u cijeloj priče je - Rusija.

ŠTO DOISTA Vladimir Putin želi? Pitanje od milijun dolara (i koju nulu više) u ovom je trenutku ključna preokupacija financijskih tržišta širom svijeta. Nimalo slučajno, analize koje tematiziraju razmišljanja ruskih vladajućih garnitura (i špekuliraju o njihovim budućim potezima) među najčitanijim su sadržajima na portalima poput Financial Timesa i Wall Street Journala.

Iz perspektive financijskih tržišta, ofenziva ruske vojske posve je iracionalan potez koji je u prvi plan gurnuo emocije, isprovociravši nerezonsku (instinktivnu) rasprodaju u pokušaju limitiranja gubitaka. Pitanje bez odgovora otvara gomilu nepoznanica, zbog čega se malo tko usudi prognozirati iole dugoročniji razvoj događaja, a mediji zasad tek zbrajaju gubitke, opisujući razmjere štete koju je na globalnoj razini izazvala ruska vojna avantura.

Pozitivan je predznak u takvoj situaciji sveden isključivo u uske okvire - tržišta roba.

Nafta iznad 100 dolara

Sasvim očekivano, u prvom su planu energenti čija izvedba nije razočarala: cijene Brent i WTI sirove nafte danas se iskazuju troznamenkastim brojkama i dosegle su najvišu razinu od 2014. godine.

Rusija je, naravno, jedan od najvećih svjetskih proizvođača sirove nafte (i prirodnog plina), pa ovakva reakcija nikoga ne bi trebala čuditi. Dramatičan rast cijena na tržištu nafte u prvom redu valja shvatiti kao svojevrsno pozicioniranje tržišta, jer vojni napad na Ukrajinu ostavlja sve opcije otvorenima (mogućima), pa tako i onu o sankcijama koje bi u ekstremnom scenariju mogle zakačiti i najvrjedniji ekonomski resurs kojim Rusija raspolaže.

Upravo zato su mnogi spremni logiku staviti po strani: iako je snažan rast cijena sam sebi najveći neprijatelj i vrlo učinkovito guši potražnju, te na taj način zapravo ubrzava završetak pozitivnog trenda, sada valja uzeti u obzir i do nedavno nezamisliv scenarij u kojem bi svijet naprasno mogao ostati uskraćen za otprilike 5% ukupne globalne ponude sirove nafte (koju teško mogu nadomjestiti drugi proizvođači). I to, naravno, objašnjava grozničavo gomilanje zaliha, a posljedično i rast cijena.

Osim nafte, zapaženi je skok cijene zabilježilo i zlato, što također nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Rastuća je inflacija zlato već prošle godine učinila poželjnom komponentnom u portfelju (unatoč upitnim rezultatima tijekom povijesti!), a status sigurnog zaklona u kaotičnim situacijama približio je jutros cijenu na korak do okruglih 2000 dolara (posljednji puta aktualna u kolovozu 2020. godine).

I to usprkos jačanju dolara (najčešće ne ide na ruku robama), koji je iskoristio slabost europske valute. Potonja, naravno, gubi tlo pod nogama zbog geografske blizine sukoba i kroničnom ovisnošću o ruskim energentima. A onda opet, pad vrijednosti eura djeluje posve bezazleno u usporedbi sa sudbinom ruske valute čiji pad (oko 13% od početka godine), paralelno s kretanjem ruskih burzovnih indeksa, možda najbolje ilustrira razmjere iznenađenja koje je tržištima priuštio Putin.

Potop ruskih dionica

Zveckanje oružjem traje već mjesecima, ali još jučer gotovo nitko nije vjerovao da bi napetosti mogle prerasti u oružani sukob. Jer kako drukčije objasniti činjenicu da je RTS (ruski burzovni indeks) tijekom današnje trgovine izgubio na vrijednosti nevjerojatnih - 40%? Indeks je godinama vjerno pratio kretanje cijena sirove nafte, no jutros je kapitulirao pod pritiskom prodavatelja. Očito ni na drugoj strani nisu očekivali ovakav razvoj događaja koji je drastično obezvrijedio dionice ruskog korporativnog sektora. 

Već neko vrijeme Rusija slovi kao jedno od najjeftinijih tržišta kapitala u svijetu. U nedostatku inozemnih investitora koji su se pribojavali ozbiljnijih ekonomskih sankcija, strahujući da bi njihov kapital mogao ostati zarobljen u zemlji pod čvrstom kontrolom Vladimira Putina, ruske su dionice djelovale jeftino i podcijenjeno.

Govorimo o odnosu cijene i zarade po dionici (P/E indikator); prema procjenama Siblis Researcha, agregirani P/E za Rusiju je početkom godine iznosio tek mizernih 7.5 - njemački je ekvivalent bio dvostruko, a američki čak trostruko veći (skuplji).

I baš zbog toga proteklog je tjedna nekolicina ETF-ova s ruskim dionicama zabilježila priljev svježeg kapitala. Najveći među njima, 1.2 milijarde dolara težak VanEck Vectors Russia ETF u čijem portfelju čak 40% otpada na segment energetike (imena poput Gazproma i Lukoila) uknjižio je priljev od šezdesetak milijuna dolara. Riječ je o desetinama milijuna dolara investitora u oportunističkom pohodu na bagatelne cijene, valjda vođenih logikom „niže ne može“.

No kao i puno puta do sada, uvijek može niže, a ako nazivnik (zaradu po dionici) za trenutak stavimo po strani (i pretpostavimo da se u nepuna dva mjeseca malo toga bitnoga promijenilo) te se fokusiramo na promjenu brojnika (cijena dionica), taj isti P/E danas je skliznuo ispod 5 (za usporedbu, o vrtoglavim P/E vrijednostima na Wall Streetu pisali smo prije samo mjesec dana).

Potonja činjenica možda najbolje pokazuje u kojoj su mjeri i domaći investitori ostali zatečeni angažmanom ruskih vojnih snaga.

U okolnostima rasprostranjene rasprodaje, intenzitet pritiska prodavatelja lako je izmjeriti i pomoću kretanja hrvatskih dionica. Kao i na većini svjetskih tržišta kapitala, na kojima je vladalo uvjerenje kako do oružanog sukoba naprosto neće doći, CROBEX je samo dan ranije uknjižio solidan rast vrijednosti. Današnja je trgovina izgledala bitno drukčije, a indeks Zagrebačke burze zabilježio je pad vrijednosti od 6.5% - najviše od početka pandemije i lockdowna iz ožujka 2020. godine.

Od 2007. godine naovamo, CROBEX je u svega 12 navrata na dnevnoj razini ubilježio pad veći od 6%, što je otprilike deseterostruko više od prosječnog dnevnog pomaka indeksa (bez obzira na predznak). Puno lošije od razvijenih kontinentalnih tržišta, ali i bitno bolje od zemalja u neposrednom ruskom susjedstvu, poput Poljske i Mađarske, gdje su burzovni indeksi bilježili dvoznamenkasti pad. 

Kako će se stvari dalje razvijati?

O tome u ovom trenutku nema smisla previše razglabati - previše je nepoznanica (i geopolitičkih tenzija!). I previše aktera uključenih u ovu priču, koji na ovaj ili onaj način mogu stvari dodatno zakomplicirati.