RUSIJA se vjerojatno priprema za novo testiranje svoje krstareće rakete na nuklearni pogon Burevjesnik, koju američki dužnosnici nazivaju "Leteći Černobil", a na to upućuju satelitske snimke i pojačane aktivnosti na udaljenom arktičkom poligonu Pankovo na arhipelagu Nova Zemlja.

Riječ je o oružju koje je ruski predsjednik Vladimir Putin još 2018. godine predstavio kao jedno od strateških oružja nove generacije. Zbog svog nuklearnog pogona, projektil je u Sjedinjenim Državama dobio zloglasni nadimak.

Amerikanci budno prate situaciju

Kao dodatni pokazatelj da se testiranje približava, američko ratno zrakoplovstvo rasporedilo je svoj specijalizirani zrakoplov WC-135R Constant Phoenix, čija je svrha detekcija radioaktivnih čestica u atmosferi. Prema podacima s FlightRadara, letjelica je poletjela iz baze RAF Mildenhall u Velikoj Britaniji i provela oko 14 sati nad Barentsovim morem, u blizini Murmanska i zapadno od Nove Zemlje.

Program Burevjesnik prate brojni neuspjesi. Prema procjenama američkih obavještajnih službi, Rusija je od listopada 2023. provela 13 testiranja, no nijedno nije bilo u potpunosti uspješno. Najduži zabilježeni let trajao je svega dvije minute, pri čemu je raketa prešla tek 35 kilometara.

Jedno od testiranja 2019. godine završilo je tragično. Nakon što se projektil srušio u Barentsovo more, tijekom operacije izvlačenja došlo je do eksplozije u kojoj je poginulo sedam osoba, među kojima su bili i nuklearni stručnjaci. Radioaktivni oblak tada se proširio do obližnjeg grada Severodvinska, a čestice su kasnije detektirane i u Skandinaviji.

Međunarodna zabrinutost i ruske tvrdnje

Još 2020. godine, tadašnji američki izaslanik za kontrolu naoružanja Marshall Billingslea pozvao je Rusiju da obustavi razvoj projektila, upozoravajući na goleme ekološke rizike. Naglasio je da bi nuklearni pogon mogao ispuštati radioaktivni materijal tijekom leta i kontaminirati područja pada.

Unatoč tome, Putin je u listopadu 2023. izjavio kako je posljednje testiranje bilo "uspješno" te da je razvoj Burevjesnika "gotovo završen".

Trebao bi postati prvi operativni projektil te vrste

Za razliku od standardnih krstarećih projektila, koje pokreću mlazni motori, Burevjesnik za pogon koristi nuklearni reaktor. Burevestnik bi trebao postati prvi operativni projektil takve vrste. SAD je istraživao koncept projektila na nuklearni pogon 50-ih i 60-ih godina u okviru projekta Pluton, ali je sve otkazano zbog zabrinutosti oko opasnosti koju bi sustav predstavljao za američko stanovništvo. 

Napredni pogonski sustav Burevjesnika i gotovo neograničeni domet mogli bi Rusiji omogućiti korištenje ove rakete na radikalno nove načine. Ravnatelj obrambene obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, general James Hockenhull, rekao je 2020. novinarima da Moskva testira sustav krstarećih projektila na nuklearni pogon s "globalnim dosegom koji omogućuje napad iz neočekivanih smjerova" i ima "gotovo neodređeno vrijeme krstarenja". To znači da bi projektil mogao letjeti oko određene mete dugo vremena prije napada, potencijalno čak i letjeti oko cijele Zemlju, piše Financial Times.

Projektil ima ozbiljne probleme

Kako bi se osiguralo da projektil djeluje bez oslanjanja na satelite, također je opremljen inercijalnom navigacijom, koja pronalazi položaj projektila kroz proces mrtvog računanja. Konzultirajući mehaničke akcelerometre i žiroskope, projektil može odrediti svoj položaj pomnim bilježenjem brzine, smjera te duljine leta.

Ali s vremenom se povećavaju male pogreške u sustavu navođenja projektila, slično kao što će mehanički sat u konačnici prestati pokazivati točno vrijeme. Stoga bi dugotrajno krstarenje projektila stvorilo ozbiljan rizik da skrene s kursa i promaši cilj.

Rusija bi mogla pokušati daljinski voditi svoje projektile, ali ograničeni domet ruskih komunikacijskih sustava - zajedno s malim problemom zakrivljenosti Zemlje - drastično ograničava područje u kojem bi Rusija mogla aktivno usmjeravati projektil. Malo je vjerojatno da bi Rusija mogla poslati projektile daleko od svog teritorija i pritom pouzdano komunicirati s njima. Ako bi Rusija instalirala daljinsko navođenje, projektili bi i dalje bili ranjivi na aktivnosti elektroničkog ratovanja.

Nije beskoristan, ali...

Međutim, to ne znači da je domet Burevjesnika beskoristan. Krstareće rakete zapravo su zrakoplovi za jednokratnu upotrebu; kao i kod aviona, njihov domet određen je faktorima uštede goriva. Visina na kojoj projektil leti predstavlja važan kompromis: domet naspram otkrivanja. Što više leti projektil s tradicionalnim mlaznim motorom, to postaje učinkovitiji u potrošnji goriva; budući da je zrak rjeđi, otpor je manji.

Ali krstareće projektile na većim visinama radar također lakše detektira. Nasuprot tome, manje visine omogućuju projektilima da lakše izbjegnu otkrivanje, ali gušći zrak zahtijeva da mlazni motori sagore više goriva, značajno skraćujući domet projektila.

Glavna prednost Burevjesnikovog motora na nuklearni pogon je ta što ne treba praviti kompromise između potrošnje goriva i mogućnosti detektiranja.

Usporedba s Tomahawkom

Dok američka raketa Tomahawk sa svojim dometom do 2500 kilometara ne može dosegnuti interkontinentalne ciljeve, motor Burevjesnika bi teoretski mogao raditi danima, omogućujući raketi da iz svoje baze u Rusiji dosegne ciljeve čak i u SAD-u, pod uvjetom da leti nisko kako bi izbjegla radar. Unatoč tome što Burevjesnikov reaktor omogućuje takav plan, precizno navođenje projektila na cilj i dalje bi bio golem izazov.

Iako je Burevjesnik možda teže otkriti, on nije nevidljiv. Krstareće rakete su nevidljivije od ostalih raketa jer stvaraju snažne toplinske signale samo u trenutku lansiranja. Nakon toga, toplinski ispust je manji - može ga se otkriti, ali ga je teže pratiti, posebno satelitima u svemiru koji moraju gledati kroz često mutnu atmosferu.

Za Burevjesnik, međutim, ta prednost nestaje što ga Rusija duže pušta da krstari. Stavljanje projektila u stanje pripravnosti u zraku na duže vremenske periode dalo bi kopnenim, pomorskim, zračnim i svemirskim obrambenim sredstvima NATO-a više vremena za otkrivanje i presretanje projektila.