Završava Rusko-turski rat 1774.
POVIJEST istoka i jugoistoka Europe uvelike je određena odnosom Osmanskog Carstva i Rusije. Ove dvije zemlje konstantno su ulazile u sukobe, najviše zbog činjenice da su pretendirale na isti teritorij. Na današnji dan završio je jedan od njihovih najvećih ratova. Rusko-turski rat završio je 1774. godine ruskom pobjedom, a Osmansko Carstvo odreklo se svojih ukrajinskih posjeda.
Dva carstva posebno su voljela voditi rat jedno protiv drugog u 18. stoljeću. Bilo je pet velikih sukoba ovih sila tijekom tog perioda.
Veliki turski rat i Veliki sjeverni rat
Rusija se priključila ratu krajem 17. stoljeća kako bi prevagnula u korist saveznika. Tada je Osmansko Carstvo još bilo u punom naponu snage, a Rusija se priključila Svetoj ligi, odnosno Poljskoj, Veneciji i Habsburškoj Monarhiji, kako bi ga pobijedila.
U to vrijeme vladao je Petar Veliki, koji je htio za Rusiju osvojiti pomorske luke. Oduzeo je Turskoj Azov te od njega napravio pravu tvrđavu i luku. Taj rat završio je 1700. godine, a Rusija nije uzela predah, već je ušla u novi sukob, ovaj put sa Švedskom.
Osmansko Carstvo i Švedska bili su saveznici u ratu protiv Petra Velikog početkom 18. stoljeća. Premda je Švedska izgubila taj rat, kao i status velike sile na sjeveru, Osmansko Carstvo postiglo je niz vojnih pobjeda, oduzevši Petru Velikom većinu posjeda koje je dobio tijekom prošlog rata. Iako su ratovali samo dvije godine, Osmansko Carstvo je tijekom cijelog Velikog sjevernog rata pomagalo Švedskoj ljudstvom i resursima.
Petar Veliki umro je 1725. godine, a njegove nasljednice stalno su tražile inspiraciju u njegovim odlukama. To ih je dovelo i do zaključka da objave rat Osmanskom Carstvu jer je "najruskija" stvar koju ste mogli napraviti u 18. stoljeću bila poslati vojsku na jug.
Tri nova sukoba
1730-ih ponovo izbija rat između ovih dviju sila. Petrova nasljednica i nećakinja Ana pristaje na primirje 1739. te vraća Osmanskom Carstvu Beograd, ali ponovo dobiva Azov. Rat je Rusima potvrdio kontrolu nad južnim posjedima i pomogao je ruskoj saveznici Austriji da završi sukob s Turcima. Na iznenađenje baš svakoga u Europi, Rusija nije odmah započela novi rat protiv Osmanskog Carstva, već je počeo tridesetogodišnji period mira.
Novi rat dogodio se 1768. godine, za vrijeme carice Katarine Velike. Ovaj je bio puno krvaviji od prethodnog, trajao je dobrih šest godina i završio vrlo sigurnom pobjedom Ruskog Carstva. Rat je pokazao da je nova sila na istoku Rusija, a nikako više Osmansko Carstvo.
Turci su morali pristati na uvjete koji su omogućili Rusiji da vodi pomorsku trgovinu preko Bospora i Dardanela. Osim toga, ruski vladar od tada nosi titulu zaštitnika svih pravoslavaca u Osmanskom Carstvu. Ta titula bila je važna zbog jednog razloga: omogućila je ruskim vladarima da u budućnosti imaju lak izgovor da ponovo pošalju vojsku na jug. Rusija je također dobila Krim.
Zadnji rat između ovih dviju sila dogodio se 1787. godine. Izazvalo ga je Osmansko Carstvo, koje je htjelo vratiti svoje izgubljene posjede, no rat je ponovo završio ruskom pobjedom i samo je potvrdio ruske stečevine i titule iz prošloga rata. I ovaj rat dogodio se za vrijeme carice Katarine Velike.
Dogodila su se još četiri velika sukoba između Ruskog i Osmanskog Carstva u 19. stoljeću, no u tom je vremenu Osmansko Carstvo postalo umjetna država koju su na aparatima živom držale zapadne sile poput Velike Britanije i Francuske. One su htjele zaustaviti rapidno širenje Ruskog Carstva ili dobiti svoj komad turske torte u obliku nekog teritorija ili ekonomskih koncesija.
Iako su posljedice ovih sukoba jasno dale do znanja da Rusija sve više jača, a Osmanlije sve više slabe, oba su se carstva raspala krajem Prvog svjetskog rata, kada i prestaje njihova priča. Nova Republika Turska tada više nije svjetska sila, a Rusija ulazi u svoju sovjetsku epizodu i obračunava se s novim neprijateljima.