PRIJE više od 500 godina netko je uložio golem napor kako bi izdubio tisuće rupa duž planinskog grebena u podnožju Anda. Tko je i zašto izgradio strukturu poznatu kao Monte Sierpe, pitanje je koje zbunjuje znanstvenike još od 1933. godine, kada je National Geographic objavio prve zračne snimke ovog neobičnog nalazišta. Sada, čini se da arheolozi napokon imaju odgovor, piše ScienceAlert.

Analiza biljnog materijala pronađenog u rupama sugerira da je ovo mjesto isprva služilo kao tržnica, a kasnije je preraslo u složeni računovodstveni sustav, objašnjava tim koji vodi arheolog Jacob Bongers sa Sveučilišta u Sydneyu.

"Zašto bi drevni narodi napravili preko 5000 rupa u podnožju južnog Perua? Jesu li to bili vrtovi? Jesu li sakupljali vodu? Jesu li imali poljoprivrednu funkciju?", pita se Bongers, pa dodaje: "Ne znamo zašto su ovdje, ali smo dobili neke obećavajuće nove podatke koji daju važne tragove i podržavaju nove teorije o korištenju nalazišta"

Misterij dug 1,5 kilometara

Monte Sierpe je doista monumentalno djelo krajobraznog inženjeringa. Pojas od oko 5200 rupa proteže se na čak 1,5 kilometara, a sastoji se od udubljenja iskopanih u sedimentu, od kojih su neka pažljivo ojačana kamenjem. Takav pothvat zahtijevao je golemo planiranje i radnu snagu, što je potaknulo brojne teorije o njegovoj svrsi - od vrtlarstva do sakupljanja vode iz magle.

Tragovi stariji od Inka

Bongersov tim nadovezao se na ranije pretpostavke da su Inke koristile nalazište kao sustav za oporezivanje. Proveli su opsežan terenski rad, mapirali područje dronovima i analizirali uzorke sedimenta iz rupa kako bi otkrili što se u njima nalazilo i iz kojeg razdoblja.

Iako se isprva smatralo da je Monte Sierpe djelo Inka, koji su u regiju stigli oko 1400. godine, novi dokazi upućuju na drugačiji zaključak. Naime, prije njih je na tom području stotinama godina živjela kultura Chincha.

Datiranje drvenog ugljena iz jedne jame pokazalo je da potječe iz razdoblja između 1320. i 1405. godine, što znači da je materijal stariji od dolaska Inka. To sugerira da su upravo pripadnici kulture Chincha izgradili i koristili nalazište, a tu teoriju podupiru i pronađeni fragmenti keramike iz istog razdoblja.

Od tržnice do poreznog registra

Ipak, najznačajnije otkriće leži u samom sadržaju rupa. Mikrobotanička analiza sedimenata otkrila je zrnca škroba i peludi kukuruza, kvinoje, trava poput pšenice i ječma te tikvi. Pronađeni su i ostaci rogoza i vrbe, biljaka koje su se koristile za izradu košara. Svi ovi tragovi zajedno upućuju na to da su se u rupama, vjerojatno u košarama, čuvale jestive biljke namijenjene transportu.

"Ovo je vrlo intrigantno", ističe Bongers.

"Možda je ovo bila drevna tržnica, poput buvljaka. Znamo da je pretkolumbovsko stanovništvo ovdje bilo oko 100 000 ljudi. Možda su se trgovački putnici i njihove karavane s ljamama, poljoprivrednici i ribari i drugi okupljali na nalazištu kako bi razmjenjivali lokalnu robu poput kukuruza i pamuka."

Međutim, zračne snimke otkrile su uzorak koji nije vidljiv s tla. Rupe su grupirane u blokove koji, prema istraživačima, nevjerojatno nalikuju na khipu - drevni računski uređaj Inka s čvorovima, kakav je pronađen u istoj andskoj dolini. To upućuje na mogućnost da su Inke kasnije prenamijenile nalazište za potrebe naplate poreza, koristeći rupe kao registar za praćenje davanja.

"U osnovi, ove rupe smatram vrstom društvene tehnologije koja je okupljala ljude, a kasnije je postala veliki računovodstveni sustav pod Carstvom Inka", zaključuje Bongers. "Još uvijek ima mnogo pitanja - zašto se ovaj spomenik vidi samo ovdje, a ne po cijelim Andama? - ali sve smo bliže razumijevanju ovog tajanstvenog nalazišta. Vrlo je uzbudljivo."

Sljedeći korak tima je druga faza terenskog rada, koja će uključivati prikupljanje dodatnih uzoraka, datiranje više rupa i proučavanje lokalnih khipua kako bi se potvrdila ova fascinantna otkrića. Istraživanje je objavljeno u časopisu Antiquity.