IZNIMNO niski vodostaji na više hrvatskih rijeka potaknuli su brojna pitanja o uzrocima takvog stanja, mogućim posljedicama i tome može li se očekivati češća pojava ovakvih hidroloških ekstrema. Odgovore na ta pitanja za Index je dala dr. sc. Tatjana Vujnović, voditeljica Službe za hidrološke studije, analize i prognoze DHMZ-a.

Ovo upućuje na dugotrajan manjak vode u riječnom sustavu

Pitali smo je koliko bi dugotrajniji niski vodostaji velikih europskih rijeka mogli utjecati na Hrvatsku te koje smatra najvažnijim mogućim posljedicama.

Galerija

"Dugotrajno niski vodostaji postupno povećavaju pritisak na riječnu plovidbu, poljoprivredu, vodoopskrbu, energetiku i riječne ekosustave. Koliko će ti utjecaji biti izraženi ovisit će o trajanju niskih vodostaja i brzini oporavka površinskih i podzemnih zaliha vode.

Vodostaji Dunava i Drave u Hrvatskoj ne ovise samo o vremenskim prilikama u našoj zemlji. Riječ je o međunarodnim riječnim slivovima, pa se manjak oborine, snijega i dotoka iz uzvodnih zemalja odražava i nizvodno, u Hrvatskoj.

Dunav i Drava imaju alpski snježno-kišni režim, što znači da znatan dio vode dobivaju od kiše, otapanja snijega i alpskih pritoka. Kada u Alpama ima malo snijega, a na širem području sliva dulje izostaje oborina, u rijeke dotječe manje vode. Visoke temperature dodatno pogoršavaju stanje jer povećavaju isparavanje te gubitak vode iz tla i vegetacije. Pritom su Alpe već drugu sezonu zaredom ostale bez uobičajene zalihe snijega.

Da nije riječ samo o kratkotrajnom padu vodostaja, pokazuje i podatak da je Dunav tijekom ove godine čak 143 dana bio ispod praga hidrološke suše. To upućuje na dugotrajan manjak vode u riječnom sustavu", odgovorila je.

"Hidrološka suša razvija se sporije od meteorološke"

Dodaje da suša nije zahvatila samo Dunav i Dravu.

"Zbog dugotrajnog manjka oborine postupno se razvija i u drugim dijelovima Hrvatske. Hidrološka suša razvija se sporije od meteorološke, a njezine posljedice mogu potrajati i nakon povratka oborine jer je za obnovu riječnih protoka, podzemnih voda i drugih zaliha potrebno vrijeme.

Prema sezonskoj prognozi Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), za kolovoz, rujan i listopad povećana je vjerojatnost temperatura viših od prosjeka. Za srednju Europu i Alpe signal za oborinu nije dovoljno izražen ni ujednačen da bi se mogao donijeti pouzdan zaključak.

Lokalni i kratkotrajni pljuskovi mogu privremeno usporiti pad vodostaja ili nakratko poboljšati stanje na manjem području, ali za značajniji oporavak potrebna je obilnija i dugotrajnija oborina na većem dijelu sliva", odgovara.

"Ovo su ekstremi koji bi mogli biti još češći"

Pitamo je koliko su ovakve situacije danas iznimka, a koliko bismo ih, prema dosadašnjim trendovima, mogli očekivati i češće.

"Pojedinačno, ovogodišnji vodostaji jesu iznimka. Na Dunavu u Batini, Dalju, Vukovaru, na Dravi u Botovu, Trezinom Polju, Belišću, Osijeku, na Raši, Donjoj Mrežnici zabilježene su ovih dana najniže vrijednosti u povijesti mjerenja. Međutim, hidrološke suše i izrazito niski vodostaji nisu bez presedana jer su slične prilike zabilježene 2022., a prije toga tijekom sušnih godina 2003. i 1993.

Takve situacije i dalje su hidrološki ekstremi i ne znače da će svaka godina biti obilježena sušom i vrlo niskim vodostajima. Klimatske projekcije ipak upućuju na uvjete u kojima bi se takvi događaji mogli češće pojavljivati, dulje trajati i biti izraženiji. Pritom se ne očekuje samo veći rizik od suše, nego općenito jačanje hidroloških krajnosti, odnosno veće razlike između razdoblja s viškom i razdoblja s manjkom vode", odgovorila je.

Što je presudno za razvoj suše?

Kaže da za razvoj suše nije presudna samo ukupna godišnja količina oborine, nego i njezina raspodjela tijekom godine.

"Projekcije buduće oborine za Hrvatsku nisu potpuno ujednačene, ali neke upućuju na mogućnost više oborine zimi, a manje u proljeće i ljeto. Istodobno više temperature povećavaju evapotranspiraciju, odnosno gubitak vode iz tla, vegetacije i vodenih površina. Zbog toga se mogu smanjivati površinsko i podzemno otjecanje, osobito minimalni protoci i posredno razine podzemnih voda.

Čak i ako se ukupna godišnja količina oborine ne promijeni znatno, njezina drukčija sezonska raspodjela može povećati manjak vode u toplijem dijelu godine. Lokalni i kratkotrajni pljuskovi pritom mogu samo privremeno ublažiti stanje, dok je za oporavak potrebna obilnija i dugotrajnija oborina na većem dijelu sliva", dodaje.

Projekcije švedskog instituta

"Širi pogled na moguće promjene u Hrvatskoj daju projekcije švedskog meteorološkog i hidrološkog instituta, izrađene regionalnim modelom E-HYPE. Rezultati ovise o razdoblju i scenariju budućih emisija stakleničkih plinova. U blažim scenarijima prosječni godišnji protoci u mnogim dijelovima Hrvatske malo se mijenjaju ili rastu.

Međutim, prema scenariju visokih emisija RCP 8.5, u razdoblju od 2071. do 2100. prosječni godišnji protoci mogli bi se smanjiti u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Do sredine stoljeća slika nije jednolična: u većem dijelu zemlje moguć je porast protoka, dok se na slivovima Like, Cetine i Neretve takav porast ne pokazuje.

Ti rezultati pokazuju zašto se utjecaj klimatskih promjena ne može svesti na jednostavnu tvrdnju da će Hrvatska svake godine i posvuda imati manje vode. Prosječni godišnji protok može ostati sličan ili čak porasti, dok se istodobno mogu produbiti sezonske razlike, sniziti minimalni protoci i razine podzemnih voda te povećati rizik od dugotrajnih suša. Posebno je osjetljivo dinarsko krško područje, koje zbog svojih geoloških obilježja ima male mogućnosti zadržavanja vode.

Treba naglasiti da je E-HYPE regionalni europski model prostorne razlučivosti 50 kilometara, pa su njegovi rezultati za Hrvatsku indikativni. Ne treba ih čitati kao preciznu prognozu za pojedinu rijeku ili godinu. Različiti hidrološki modeli ne daju potpuno jednake rezultate jer se temelje na različitim pretpostavkama.

Ipak, analize upozoravaju na mogućnost jačanja hidroloških krajnosti: intenzivnije oborine mogu povećavati maksimalne protoke i rizik od poplava, dok više temperature i veća evapotranspiracija mogu snižavati minimalne protoke i razine podzemnih voda te pridonositi dugotrajnijim sušama", ističe.

"Ozbiljne posljedice nisu neizbježne"

Upitali smo je postoji li rizik da bi nastavak ovakvog hidrološkog stanja mogao imati posljedice za vodoopskrbu, poljoprivredu, riječnu plovidbu ili energetiku u Hrvatskoj.

"Rizik postoji, ali nije jednak za sve sektore i ne znači da su ozbiljne posljedice neizbježne. Riječna plovidba reagira odmah jer se pri niskim vodostajima smanjuje dubina plovnog puta. Poljoprivreda osjeća pritisak unutar sezone, kroz manju raspoloživost vode za navodnjavanje.

Podzemne vode (na kojima se temelji većina naše vodoopskrbe) reagiraju najsporije, ali se i najsporije oporavljaju. Koliko će utjecaji biti izraženi ne ovisi samo o trajanju niskih vodostaja, nego i o lokalnim uvjetima, raspoloživim zalihama vode i načinu upravljanja tim zalihama.

U Državnom hidrometeorološkom zavodu pratimo hidrološko stanje i pravodobno pružamo podatke, prognoze i informacije nadležnim institucijama i javnosti. Upravo je smisao takvog praćenja prepoznati nepovoljan razvoj na vrijeme, prije nego što bi se odrazio na pojedine sustave.

Klimatske projekcije upućuju na to da bi minimalni protoci i razine podzemnih voda mogli postajati niži, uz izraženije sezonske razlike. Zato su kontinuirano praćenje, dobro upravljanje zalihama te odgovorno i štedljivo korištenje vode važni neovisno o pojedinoj sušnoj godini", dodaje