NA NEDAVNOJ sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke glasalo se o prijedlogu proračuna za 2026. godinu, prvog kojeg je predložila nova gradonačelnica Iva Rinčić. U tom glasanju dogodilo se nešto što se u hrvatskoj politici rijetko viđa.

Protiv prijedloga proračuna zajedno su glasali HDZ, SDP i Možemo. Stranke koje se godinama predstavljaju kao nepomirljivi protivnici, koje se javno optužuju za sve povijesne i suvremene grijehe, našle su se na istoj strani.

Crveni, crni i zeleni s biciklima - svi su spustili ruke ispod stola užasnuti onim što je gradonačelnica Iva Rinčić predložila. Smanjenje poreza! Kako se uopće usuđuje! Još gore, Iva Rinčić nije iz velikih stranaka, a takvi su najopasniji!

Proračun je jedina prava istina države

Podsjetimo se. Iva Rinčić je ove godine iznenadila sve oduzevši SDP-u vlast u Rijeci, nešto što se dogodilo po prvi put nakon 1945. godine. Predložila je, sukladno svojim ovlastima, proračun grada za sljedeću godinu.

Proračun je jedina prava istina države, grada, općine. Tu je ono što političari najviše mrze. Tu su brojevi, tu točno piše, euro po euro, prioriteti. Proračun Grada Rijeke je, nakon izbora i promjene vlasti, prvi konkretni test nove uprave. Hoće li Rijeka ostati grad navike iz kojeg se iseljava ili pokušati postati grad razvoja? Hoće li se Rijeka pokušati vratiti na položaj koji je nekada imala, glavne luke cijelog jednog Carstva, luke koja je imala liniju s New Yorkom?

Zajedno - HDZ, SDP i Možemo

Grad Rijeka, budimo jasni, dobio je novu koaliciju. Koaliciju HDZ-a, SDP-a i Možemo. Nije to koalicija s potpisima, programima i konferencijama za tisak, onako karikaturalna kakvu svaka dva mjeseca osniva hrvatska desnica dok je ne razjedini HDZ-ov sendvič s pilećom salamom.

Ova aždaja s tri glave – HDZ, SDP i Možemo – iskonska je, prava, vječna hrvatska koalicija. Koalicija straha. Zajedno su nastupile tri političke družine koje se inače zaklinju da ne dijele ni isti rječnik, ni iste zahode, a kamoli iste vrijednosti. No kad je na dnevni red došao prijedlog proračuna, kad se pojavila drska, gotovo bogohulna pomisao da se grad može voditi drukčije, bez ritualnog zazivanja ustaša i partizana i uz manji porezni harač (o užasa!), sve te razlike isparile su brže od jutarnje magle nad Kvarnerom.

U tom ključnom času u zgradi riječke gradske uprave nije se više raspravljalo o brojkama, stavkama i tablicama. U vijećnici se osjetio gusti miris hladnog znoja, miris koji nastaje kad povijest pokuca na vrata. Ruke vijećnika SDP-a, HDZ-a i Možemo, tih profesionalnih neprijatelja u svakodnevnom hrvatskom političkom teatru, našle su se ispod stola.

Koalicija koja voli duhove, a ne realnosti

Kada se glasalo o budućnosti Rijeke, HDZ, SDP i Možemo držali su ruke skrivene. Oprezno, gotovo stidljivo, kao da se dodiruju u mraku kakvog rituala zazivanja duhova. A možda u zazivanju duhova i jest bit priče.

Jedni, HDZ, zazivaju duhove nacije, drugi, SDP, duhove klase, a treći, Možemo, duhove revolucije. One iste revolucije koja danas dolazi na biciklu, s platnenom torbom preko ramena i vječnim prigovorom da baterija na iPhoneu opet ne traje ni pola dana. Kako dizati revoluciju s baterijom koja ne izdrži do ručka?

Stalna je to mobilizacija protiv nekoga, nikada za nešto. Jednima je to Thompson, drugima partizani i ustaše, trećima molitelji na trgovima, četvrtima dugine zastave. Općenito stalna potreba da se netko prebroji, označi i javno prozove.

Politika koja govori o razvoju, o porezima, o stvarnim odlukama, djeluje kao uljez na seansi. Netko je upalio svjetlo i pokazao kako se vani ljuti neprijatelji u sobi drže za rukice, poput uplašene djece iz vrtića. Rinčić je sve tri stranke jako uplašila.

Smanjenje poreza je izdaja svega za što se velike stranke zalažu!

Smanjenje poreza? Kako se usuđuje? Rušenje poreza ono ruši cijeli njihov svijet, i HDZ-a i SDP-a i Možemo. Što je s našim udrugama, što je s našim projektima, što je s našim performerima i našim medijima ako novci ostanu građanima?

Ako novac ostane građanima, više se njime ne upravlja. Ako ostane poduzetnicima, više se ne raspoređuje prema političkom ključu. Ako ostane obiteljima, više nema mehanizma kojim ih se moralno-politički disciplinira kroz "projekte", "mjere" i "prioritete". Gdje smo mi tu, upitali su se iz sve tri stranke.

Reakcija je bila brza i instinktivna. Dolje! Odbij! Ruši! Ne zato što je prijedlog proračuna loš, nego zato što je opasan. Politika koja smanjuje poreze ne živi od slogana, nego od rezultata. Srećom, Rinčić je sakupila dovoljno glasova i bez tri velike stranke.

Iva Rinčić je u očima velike politike napravila nešto neoprostivo

Iva Rinčić možda nije velika političarka. Možda će biti tek prosječna. Možda čak i loša. To u ovom trenutku uopće nije ključno. Ključno je nešto drugo. Ona je učinila neoprostivu stvar. Dovela je u pitanje temeljni mehanizam hrvatske politike, tu vječnu borbu za prošlost na tuđem novcu.

Smanjivanjem poreza na dohodak, o čemu priča i njezin zamjenik Aleksandar-Saša Milaković, Rijeka postaje grad s najnižim porezom na dohodak među većim hrvatskim gradovima. Pa to je, i za HDZ i za SDP i za Možemo, barbarski čin! Kamo to gospodo ili drugovi vodi? Ako se bude raspravljalo o projektima i rezultatima, što će biti s našim strankama? Što će biti sa svim našim prijateljima koji čekaju okačiti se na proračunsku sisu?

Ljudi s idejama su iskonski neprijatelj

Ako građani počnu tražiti niže poreze i konkretne rezultate, tada nastaje problem koji ni HDZ ni SDP ni Možemo ne znaju riješiti. Možda te tri stranke nemaju zajedničku viziju budućnosti, ali imaju zajednički strah od svijeta gdje se politika ne vrednuje po ispravnosti parole i pogledu na prošlost, nego po učinkovitosti za budućnost.

Ljudi kao što su Iva Rinčić i Aleksandar-Saša Milaković njihov su prirodni, iskonski neprijatelj, ne zato što su savršeni, nego zato što razotkrivaju prazninu vječne borbe oko vlasti i tuđeg novca.

Zamislimo da građani počnu pitati: što ste učinili, a ne koga mrzite? Što planirate, a ne kako interpretirate povijest? Tko bi tada uopće od HDZ-a, SDP-a i Možemo ostao u Saboru? To su pitanja koja ruše sustave. Zato je odgovor bio zajednički. I jedinstven.

"Dolje Rinčić", povikaše. "Dolje", odgovoriše svi u jedan glas. HDZ, SDP i Možemo. Nova hrvatska koalicija.

Samo je bilo pitanje trenutka. Nije riječki karneval ni počeo, a političke maske već padoše. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala