OPĆA skupština UN-a noćas po našem vremenu glasala je o rezoluciji „Zaštita civila i pridržavanje pravnih te humanitarnih obveza“ koju je predložio Jordan, a kojom se traži prekid napada Izraela na Pojas Gaze radi dopreme humanitarne pomoći. Hrvatska je, uz 13 drugih država, bila protiv. Četrdeset pet država se suzdržalo i 120 je bilo za jordanski prijedlog.

Od europskih država, uz Hrvatsku, protiv su bile Austrija, Češka i Mađarska. Da protiv rezolucije nisu glasale i mikro države Fidži, Tonga, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Naru i Papua Nova Gvineja, protiv bi bile četiri spomenute europske države, Paragvaj, SAD i Izrael.

Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je priopćenje u kojem se kaže: "U tekstu predmetne rezolucije ne spominje se da je Hamas izvršio teroristički napad 7. listopada ove godine, kao što se ni ne zahtijeva bezuvjetno puštanje talaca. Ovakav izričaj ide i protiv zaključaka Europskog vijeća u kojima je Hamas jasno imenovan. Većina država članica EU glasovala je protiv ili bila suzdržana vezano za ovako predstavljenu rezoluciju." Zanimljivo, jako zanimljivo. Skoro identično objašnjenje dalo je i kanadsko ministarstvo vanjskih poslova. Međutim, Kanada je bila suzdržana.

Stoga ne čudi da predsjednik Milanović smatra da je i Hrvatska trebala biti suzdržana. Osim što smatra da je ovakvom odlukom vlada RH dugoročno nanijela štetu međunarodnom ugledu Hrvatske, Milanović ide korak dalje i tvrdi da je vlada RH svojom odlukom nepotrebno kompromitirala nacionalnu sigurnost i izložila Republiku Hrvatsku potencijalnim ugrozama.

Milanović i je i nije u pravu

Je li Milanović u pravu? Da i ne. Rezolucije donesene na Općoj skupštini UN-a nemaju nikakvu konkretnu težinu, samo simboličnu. Tijelo UN-a koje donosi konkretne odluke je Vijeće sigurnosti. A u njemu stalne članice (SAD, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija) imaju pravo veta.

S obzirom na to da rezolucije Opće skupštine nemaju nikakvu težinu glasanja, obično predstavljaju iskazivanje političke opredijeljenosti država. A Hrvatska se ovog puta svrstala uz Sjedinjene Države i Izrael.
Zanimljivo je da je odnedavno naš najvažniji politički i sigurnosni partner Francuska glasala za jordansku rezoluciju. Isto kao i Španjolska. Obje su također članice Europskog vijeća na koje se poziva MVEP.

Španjolsko za bilo je očekivano. Dapače, tamošnja ministrica za socijalna prava i šefica Podemosa Ione Belarra prije par dana predložila je nekoliko stvari koje europske države mogu učiniti odmah. Prvo, prekinuti diplomatske odnose s Izraelom i provesti snažne ekonomske sankcije kao što je učinjeno s Putinom te uvesti embargo na oružje.

Francuska je bila za zbog ogromne islamske zajednice, ali i odličnih političkih odnosa s arapskim državama koji se, između ostalog, iskazuju i ugovorima za prodaju oružja vrijednim milijarde eura. Iz sličnih razloga ne čudi da su Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo bili suzdržani. Iako je činjenica da Britanci nisu bili protiv ipak svojevrsno iznenađenje s obzirom na to da se vole prikazivati kao najvjerniji američki saveznici u Europi.

Očigledno je da je svaka država prije glasanja odvagnula za i protiv pri čemu je samo stanje u Pojasu Gaze bilo najmanje važno. Zbog čega je onda Hrvatska bila protiv? Sigurno ne zbog ustaških zločina, jer onda bi Njemačka imala najviše razloga da bude protiv. Zasigurno ne i zbog Izraela.

Zbog nečega je premijeru Plenkoviću bilo izuzetno važno da se ovog puta svrstamo uz Sjedinjene Države. Pa makar tako bili protiv ostatka svijeta. Tako da objašnjenje MVEP-a, da "u slučaju predmetne rezolucije, Hrvatska nije mogla podržati nacrt u kojem se ne imenuje niti spominje Hamas koji je izvršio napad i pokolj civila koji se smatra najvećim pojedinačnim stradavanjem Židova nakon Drugog svjetskog rata", ne zvuči odveć uvjerljivo.