RAT JE MOGAO završiti u proljeće 2022. da je Ukrajina pristala na neutralnost. To je izjavio čelnik jedne od frakcija vladajuće stranke Sluga naroda David Arahamija. Ovo je, nakon istupa bivšeg savjetnika ureda predsjednika Arestoviča, drugi ovakav istup iz redova vladajuće stranke. Inače, Arestovič je nakon što je napustio poziciju savjetnika, nastavio s kritikama prema vlastima, a navodno je i napustio zemlju.

Intervju Arahamija

"Cilj Rusije bio je izvršiti pritisak na nas kako bismo zauzeli neutralnost. To im je bilo glavno: bili su spremni prekinuti rat ako prihvatimo neutralnost, kao svojedobno Finska. I mi bismo se obvezali da nećemo u NATO", rekao je Arahamija.

Na pitanje zašto Ukrajina nije pristala, odgovorio je da je za to, prvo, bilo potrebno promijeniti Ustav, a drugo, nije bilo povjerenja u Ruse da će se povući. Kazao je i da je Boris Johnson tada došao u Kijev i rekao da ne želi ništa potpisivati s Rusima i da se "samo borimo".

Valja napomenuti da su mediji ranije više puta izvijestili (iako nije bilo službenih potvrda) da su ukrajinske vlasti odbile potpisati sporazum u proljeće 2022. godine nakon posjete britanskog premijera. Sada je to Arahamija potvrdio. Prema medijskim izvješćima, predsjednik Putin je u proljeće 2022. godine bio spreman povući trupe na crtu 24. veljače u zamjenu za neutralni status Ukrajine. 

Bivši njemački kancelar Schröder, koji je sudjelovao u pregovorima, izjavio je da je predsjednik Putin čak pristao vratiti Donbas Ukrajini s posebnim statusom. Ukrajina se ubrzo povukla iz pregovora. 

Zašto je Ukrajina odustala od sporazuma s Rusijom u proljeće 2022. godine?

Izjava visokog dužnosnika vladajuće stranke Davida Arahamija otvara ogroman broj pitanja. Na temelju informacija koje su bile u medijima i dobivene iz drugih izvora, tada je Rusija, u zamjenu za neutralni status Ukrajine (odbijanje ulaska u NATO), bila spremna bez borbe napustiti sve teritorije osvojene nakon 24. veljače 2022. godine.

I ako je vjerovati bivšem njemačkom kancelaru Schröderu, Rusija je bila spremna vratiti cijeli Donbas Ukrajini pod uvjetima široke autonomije po uzoru na Južni Tirol u Italiji. U idealnom scenariju, Ukrajina bi praktički bez borbe oslobodila gotovo sve svoje teritorije (osim Krima).

A s druge strane, što se tiče NATO-a, Ukrajina još uvijek nema jamstva za ulazak u Savez, niti je izvjesno da će ih u skorije vrijeme dobiti. Tako da je logično i legitimno pitanje (pod uvjetom da su informacije iz medija točne) zbog čega bi to Ukrajina odbila. Arahamija daje dva spomenuta argumenta: prvo, trebalo je promijeniti Ustav, a drugo, nije bilo povjerenja u Ruse da će ispuniti dogovor.

Oba su argumenta, blago rečeno, nejasna. Da, zabranjeno je mijenjati Ustav tijekom izvanrednog stanja, ali ako se želi, tu bi se mogao pronaći izlaz. Uostalom, ovo je tehnički problem i ako postoji politička volja (a budući da su ukrajinske vlasti o tome uopće pregovarale, vidjeli su neke opcije) ovo ne bi trebao biti problem. 

Što se tiče povjerenja, prema sporazumu Ukrajina nije morala povući vojsku, nego Rusija. Štoviše, (doduše, gledano s distance) u zamjenu za odluku o neutralnom statusu, pitanje povjerenja stajalo bi prvenstveno pred Moskvom, a ne pred Kijevom.

Kasnije su ukrajinske vlasti navele još jedan razlog za izlazak iz pregovora - zločine u Buči. No Zelenski je odmah nakon što su otkriveni zločini rekao da i dalje treba voditi pregovore s Ruskom Federacijom. "Svaka takva tragedija, svaka takva Buča pogodit će vas u ovim ili onim pregovorima. Ali moramo pronaći mogućnosti za nekakve korake", rekao je predsjednik u travnju prošle godine.

Utjecaj Zapada?

Stoga se obično među predsjednikovim glavnim motivima za odbijanje sklapanja sporazuma s Rusijom 2022. godine navodi činjenica da je on, možda pod utjecajem argumenata i obećanja zapadnih saveznika, došao do zaključka da Rusija nije spremna za veliki rat, pa stoga Ukrajina uz zapadnu pomoć može potpuno poraziti rusku vojsku i diktirati Moskvi svoje mirovne uvjete, koji bi uključivali povlačenje ruskih trupa na granice iz 1991., plaćanje odštete itd.

Odnosno, slikovito rečeno, Zelenski je umjesto vrapca u rukama izabrao goluba na grani.

S druge strane, za sve one koji se sjećaju situacije s početka travnja 2022., teško je povjerovati da su ukrajinske vlasti tada mogle vjerovati u poraz ruske vojske. Ruska vojska je tada, povukavši trupe sa sjevera Ukrajine, krenula u ofenzivu na istoku - u oblastima Harkova, Donjecka i Luganska, a krenula je i opsada okruženog Mariupolja. 

Ukrajinska vojska osjećala je sve veću potrebu za oružjem. Prve isporuke zapadnih haubica i granata počele su tek sredinom travnja. A HIMARS se pojavio tek u lipnju. U to vrijeme nitko nije govorio o opskrbi Ukrajine zapadnim tenkovima i raketama dugog dometa. SAD je čak blokirao isporuku zrakoplova sovjetskog tipa. 

U samoj Rusiji još uvijek nije bilo znakova unutarnjih nemira. Naprotiv, postalo je jasno da njeno gospodarstvo nije propalo pod sankcijama i da je izdržalo glavni udar.

U takvim uvjetima čini se gotovo nevjerojatnim da je predsjednik Zelenski mogao odbiti iznimno "atraktivnu" ponudu u vidu ruskog povlačenja trupa s gotovo svih okupiranih teritorija Ukrajine bez borbe, vjerujući u mogućnost diktiranja mirovnih uvjeta Moskvi.

Nameće se kao teza da su postojale neke okolnosti više sile koje su nagnale Kijev da odbije tako povoljne uvjete za okončanje rata. O kakvim se okolnostima radi, može se vidjeti iz intervjua s Arahamijem.

Premijer Johnson u Kijevu

On je spomenuo da je tadašnji britanski premijer Boris Johnson došao u Kijev i rekao da "nećemo s njima uopće ništa potpisivati, samo se borimo". Postavlja se pitanje: što je točno Johnson mislio pod "nećemo ništa potpisati s njima?"  Odgovor može biti pretpostavka da su zapadne zemlje odbile dati zajednička jamstva s Rusijom o sigurnosti Ukrajine, koja su trebala biti priložena mirovnom ugovoru i sporazumu o neutralnom statusu. 

Arahamija je također izravno rekao: "Zapadni saveznici su nas savjetovali da ne pristanemo na kratkotrajna sigurnosna jamstva, koja je u to vrijeme bilo nemoguće dati."

Prema tadašnjem planu, sigurnosna su jamstva trebala dati Rusija, vodeće zapadne zemlje i nekoliko drugih svjetskih sila. Ako bi zemlje NATO-a odbile dati jamstva, a dale bi ih samo Ruska Federacija i, eventualno, Kina i Turska, onda bi to zapravo značilo potpuni prekid odnosa Ukrajine sa zapadnim svijetom. To predsjednik Zelenski nije mogao odabrati.

Drugim riječima, upravo je stav zapadnih saveznika "hajde da se borimo" presudno utjecao na odluku ukrajinskih vlasti da odustanu od sporazuma s Ruskom Federacijom u proljeće 2022. godine. S tim u vezi, jedno od ključnih pitanja u daljnjem razvoju događaja jest je li se ova pozicija Zapada sada promijenila.

Mijenja li se stav Zapada?

Nedavno se u medijima mogu naći objave da čelnici SAD-a i EU navodno aktivno guraju ukrajinske vlasti da pregovaraju s Rusijom. Međutim, nema službene potvrde o tome - samo informacije s pozivanjem na određene izvore. Javno i ukrajinske vlasti i vlasti zapadnih zemalja ističu da nisu spremne na kompromis s Ruskom Federacijom i traže povlačenje trupa na granice iz 1991.

Kako stvari stoje, a uvelike će se pokazati iz vojne i financijske pomoći saveznika, odnosno ako je ona doista značajno ograničena (kako predviđaju brojni mediji), onda su znakovi da se na Zapadu stav promijenio u odnosu na proljeće 2022.

Što se tiče stava Kijeva, u intervjuu Arahamija je rekao da pregovori nisu isplativi u ovom trenutku jer je "pregovaračka pozicija vrlo loša". Ako je 2022. bilo moguće okončati rat oslobađanjem gotovo cijelog teritorija zemlje bez borbe u zamjenu za neutralni status, sada takvih opcija više nema. 

Alternativa nije bolja - nastavak rata sa svim svojim žrtvama i rizicima, ili mir/primirje duž prve crte uz stvarnu konsolidaciju ruske kontrole nad okupiranim područjima, a moguće je da će to biti popraćeno i dodatnim zahtjevima u obliku istog neutralnog statusa. Ipak, još uvijek je situacija u Ukrajini daleko od pregovora i bez obzira na količinu vojne pomoći, Ukrajina će sigurno još neko vrijeme nastojati poboljšati svoju poziciju.