U ALBANIJI, zemlji u kojoj gotovina i dalje suvereno vlada, premijer Edi Rama ima ambiciozan plan: do 2030. godine ukinuti gotovinu i time preokrenuti društvo naglavačke. Godinama su Albanci, kako kaže popularna šala, radije držali novac ispod madraca, pokraj kalašnjikova, nego u bankama. Ako se Ramina želja ostvari, Albanija bi mogla postati prva potpuno bezgotovinska ekonomija na svijetu.

Glavni pokretač ove inicijative je borba protiv sive ekonomije. Uklanjanje gotovine "apsolutni je prioritet za zemlje s visokom razinom neformalnosti i destabilizirajućim količinama ilegalnog novca u financijskom sustavu", rekao je za Politico Selami Xhepa, profesor ekonomije na Sveučilištu u Tirani. No, čini se da ni bankarski sustav ni društvo nisu spremni za tako drastičan korak.

Gotovina je i dalje kralj

Većina Albanaca i dalje radije upravlja svojom ušteđevinom izvan banaka, skrivajući novčanice i inzistirajući na plaćanju gotovinom gdje god je to moguće. Čak i turistički vodiči savjetuju posjetitelje frazom "gotovina je kralj". Iako veći trgovački lanci i restorani primaju kartice, to nije slučaj u većini kafića, salona, butika i manjih trgovina.

Kada je novinar Politica u jednoj trgovini odjećom u Tirani pokušao platiti digitalnom karticom, prodavačica ga je zbunjeno pogledala i upitala: "Gotovina?" Slično iskustvo doživio je u taksiju i autobusu, gdje se kondukter podsmjehnuo i glasnije ponovio: "40 leka."

Vlada lijevog centra želi osloboditi Albaniju onoga što je izvješće Europske komisije za 2024. opisalo kao "veliku neformalnu ekonomiju". Procjene govore da siva ekonomija čini između 29 i 50 posto BDP-a.

Spiro Brumbulli, glavni tajnik Albanskog bankarskog udruženja, najavio je uspostavu plana koji uključuje ograničenje iznosa za gotovinske transakcije te integraciju u EU sustav plaćanja SEPA do listopada.

Prevladavanje bankarske traume

Jedan od ključnih problema je duboko nepovjerenje Albanaca prema bankama. Nedavno istraživanje pokazalo je da im vjeruje samo 34 posto stanovništva, a prema podacima Svjetske banke, manje od polovice Albanaca ima bankovni račun. Nisu svi uvjereni da plan ima smisla.

Genc Pollo iz oporbene Demokratske stranke kaže da je pokušaj suzbijanja sive ekonomije zabranom gotovine "kao ubijanje pilića topništvom" i nazvao ideju "napadom na osobnu slobodu". Erald Kapri, zastupnik stranke desnog centra, sumnja da je riječ o političkom manevru. "To je samo jedna od Raminih ideja da odvrati pozornost sa stvarnih problema zemlje, poput korupcije ili visokih troškova života".

Iako razvijene zemlje poput Švedske i Estonije razmatraju bezgotovinsko poslovanje, Albanija je druga priča, a skepticizam javnosti je razumljiv. Nakon pada komunizma 90-ih, pojavile su se "investicijske tvrtke" koje su obećavale nerealno visoke kamate. Ubrzo je svaki šesti Albanac uložio novac, često i cijelu životnu ušteđevinu, u ono što se pokazalo kao piramidalna shema.

Do siječnja 1997. sheme su se počele urušavati, što je izazvalo masovne prosvjede i kaos. U sukobima je poginulo oko 2000 ljudi, a iz državnih oružarnica opljačkano je više od milijun komada oružja. Ukupni gubitak procijenjen je na 1,2 milijarde dolara, što je tada odgovaralo polovici BDP-a. Taj je događaj uništio povjerenje građana u državu i financijske institucije.

Skupo bankarstvo i visoke naknade

Ni tri desetljeća kasnije, banke nisu uspjele obnoviti povjerenje. Profesor Xhepa ističe da su bankarske usluge skupe i nude malo pogodnosti: "Zadržale su diskriminatorne kamatne stope. Visoke za kredite i vrlo niske za štednju."

Međunarodna plaćanja također prate visoke naknade, što demotivira dijasporu. Primjerice, slanje 500 eura između albanskih banaka može stajati i do 50 eura. Uz to, tvrtke se protive plaćanju naknada za obradu kartica koje idu i do 3,5 posto po transakciji, zbog čega neke čak dodatno naplaćuju kupcima ako plaćaju karticom.

Iako je Ramina ambicija hrabra, njezin uspjeh ovisi o uvođenju jeftine i dostupne digitalne platne infrastrukture. Bez konkretnog plana, vizija o bezgotovinskoj Albaniji do 2030. riskira ostati samo pusta želja.