Rekordan rast troška plaća u Hrvatskoj, među najvećima u EU
RADNICI u Hrvatskoj su jedni od najjeftinijih u EU. Trošak plaće za sat rada je 2022. iznosio samo 10.4 eura, daleko manje od prosjeka EU koji je iznosio 22.9 eura, tek trećinu troška plaće po satu rada u Njemačkoj, Nizozemskoj i Irskoj. Samo u Poljskoj, Latviji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj je jeftinije.
Ali prema najnovijim podacima trošak plaće po satu rada u Hrvatskoj snažno raste, po jednoj od najvećih stopa u EU. To je definitivno dobra vijest za sve jer je u skladu s podatkom da Hrvatska ostvaruje jednu od najvećih stopa rasta gospodarstva u EU. To znači i da je Hrvatska počela sustizati razvijene države EU ne samo po BDP-u nego i prema stvarima koje su ljudima puno bliže, kao što su plaće.
Struktura rasta prema djelatnostima skriva jednu pozitivnu i jednu negativnu pojavu. Rast troška plaća po satu rada u prerađivačkoj industriji je veći nego u većini ostalih djelatnosti, ali najviše rastu plaće u djelatnostima povezanima s javnim sektorom. I to prije najavljenog velikog rasta plaća u javnom sektoru ove godine.
Trošak plaća po satu rada u Hrvatskoj raste puno brže nego u ostatku EU
Najnoviji podaci za zadnja tri mjeseca 2023. pokazuju da je na godišnjoj razini, tj. u odnosu na zadnja tri mjeseca 2022. trošak plaće po satu rada narastao za 16 posto u Hrvatskoj. To je jedan od najboljih podataka u EU, gori samo od Rumunjske (16.9 posto) i Mađarske (16.3 posto).
Indeks troškova rada, kojim se računa rast, pokazuje rast troškova rada po satu koje imaju poslodavci, u nominalnim vrijednostima, odnosno bez prilagođavanja za kretanje cijena. Izračunava se dijeljenjem cijene rada u nacionalnoj valuti s brojem odrađenih sati.
Stoga treba naglasiti da se isključivo radi o brojčanom rastu plaće, nema nikakve veze s rastom cijena i ne korigira se za njega. Ostali troškovi rada koji se ne odnose na plaće nisu uključeni.
Najmanji rast je zabilježen u Italiji (pad od 0.1 posto), Danskoj (1.9 posto), Njemačkoj (2.2 posto), Francuskoj (2.7 posto) i Irskoj (2.5 posto). Osim već spomenute susjedne Mađarske, snažan rast su imale susjedna Slovenija (12.5 posto) i Srbija (12.4 posto).
Najveći rast u djelatnostima povezanima s javnim sektorom, argument vlade i sindikata kojim se brani novo najavljeno povećanje plaća ove godine je laž
Gledano prema sektorima, u Hrvatskoj je najviše rastao trošak plaće sata rada u "Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi" (20.6 posto), "Javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje" (19.2 posto), "Prerađivačka industrija" (17.9 posto) i "Građevinarstvo" (17.4 posto).
S obzirom na to da ista porezna pravila vrijede u svim djelatnostima, visoki rast troška plaće sata rada u prerađivačkoj industriji je dobar signal jer znači da poslovi u tom sektoru postaju konkurentniji, a time će privući više radnika. U tom sektoru radi najviše radnika među svim djelatnostima (da, više nego u trgovini na veliko i malo) i pokazatelj je snage industrije u Hrvatskoj, nasuprot "Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane" koje su pokazatelj snage turizma.
Ali prva dva mjesta se odnose na javni sektor, zdravstvo i javnu upravu. Rast troška plaće sata rada u njima je zamjetno veći nego u ostalim djelatnostima i to demistificira tvrdnju sindikata i vlade o tome kako je rast plaća u javnom sektoru koji je najavljen ove godine bio potreban da bi one sustigle rast plaća u privatnom sektoru. Podaci o rastu troška plaće sata rada sugeriraju da je to obična laž.
Najmanji rast je u djelatnostima "Opskrba el. energijom, plinom, parom i klimatizacijom" (7.4 posto), "Informacije i komunikacije" (8.9 posto) te "Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja " (11.1 posto).
Rast je realan, ali u dugom roku se Hrvatska mora korjenito mijenjati
Podaci nisu iznenađujući, u skladu su s podacima o kretanju BDP-a. S obzirom na to, rast troška plaće sata rada i općenito plaća je održiv te nema straha od gubitka konkurentnosti zbog prevelikih plaća u odnosu na slične države.
To ne znači da u dugom roku strukturni problemi Hrvatske neće biti problem i uteg daljnjem rastu plaća. Efikasnost javnog sektora se zadnjih godina nije povećala, korumpirano pravosuđe je jedno od najgorih u EU, mirovinski sustav ne bi mogao postojati bez novaca iz državnog proračuna, omjer radnika i umirovljenika je još uvijek jako loš.
Dodatno, Hrvatska još uvijek ima puno manji udio visokotehnoloških kompanija koje ostvaruju visoku dodatnu vrijednost, a rast plaća je dugoročno određen produktivnošću gospodarstva. Izvoz proizvoda, a time i uvoz, još uvijek je premali po stanovniku. Hrvatska kao mala ekonomija, koja je duboko integrirana u tržište EU, mora puno više izvoziti (i uvoziti) nego što je to povijesno činila. Tek onda će rast plaća na dugi rok biti održiv.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati