UZA SVE dramatične, ali i bizarne vijesti koje pristižu o ratu u Ukrajini, jedna je možda privukla manje pažnje nego što zaslužuje. Ovog su tjedna, naime, zapadni vojni izvori ocijenili da se, prema njihovim saznanjima, ruski predsjednik Vladimir Putin uključio u vođenje rata do te mjere da donosi operativne i taktičke odluke "na nivou brigadira ili pukovnika".

Drugim riječima, predsjednik Rusije - koji formalno jest vrhovni vojni zapovjednik, ali je civil i usto ne dolazi iz vojnog, već iz obavještajnog miljea - donosi odluke o vojnim operacijama kakve inače donose pukovnici. 

Neimenovani zapadni vojni izvori kazali su ovo za britanski Guardian, objašnjavajući kako Putin sudjeluje u odlučivanju o kretanju snaga u Donbasu.

Tamo su, podsjetimo, ruski agresori prošlog tjedna pretrpjeli težak poraz u višednevnim uzastopnim pokušajima prelaska strateške rijeke Sjeverni Donjec, između oblasti Luhansk i Donjeck, što je prema izvještajima i snimkama s terena rezultiralo s više od 70 uništenih ruskih tenkova i oklopnih vozila i više stotina ubijenih ruskih vojnika. 

Donošenje odluka na "razini pukovnika ili brigadira" podrazumijeva zapovjedništvo na razini brigade s dva ili više bataljuna, odnosno 1500 ili više vojnika.

To bi otprilike odgovaralo upravo veličini ruskih snaga koje su danima forsirale stratešku rijeku, da bi ih Ukrajinci na kraju potpuno uništili s obje strane rijeke, zajedno s pontonskim mostovima koje su sagradili. Iz toga bismo mogli zaključiti da je Putin bio osobno uključen u zapovijed da se rijeka prijeđe pod svaku cijenu, i to usred dana i uz očito neadekvatnu logističku pripremu, izviđanje neprijateljskih položaja i pozadinsko pokrivanje artiljerijom i zračnim snagama. 

>> Ruski gubici kod ključne rijeke još teži nego što se mislilo. Evo kako su uništeni

Poslao svog najvišeg generala u Donbas, Ukrajinci tvrde da je tamo ranjen

Izvori su dodali da Putin ipak i dalje blisko surađuje s generalom Valerijem Gerasimovim, glavnim zapovjednikom ruskih oružanih snaga.

Ukrajinci su pak prošlog tjedna sugerirali da je general Gerasimov praktički povučen sa svoje funkcije zbog toga što je Putin nezadovoljan njegovim učinkom nakon što ga je navodno poslao u Ukrajinu da bi preuzeo osobno zapovjedništvo nad velikom ruskom ofenzivom u Donbasu, regiji koja se sastoji od Donjecke i Luhanske oblasti - koje su ruski separatisti proglasili Donjeckom i Luhanskom Narodnom Republikom, a čiju je neovisnost priznala jedino Rusija.

"Mislimo da su Putin i Gerasimov uključeni u donošenje taktičkih odluka na razini za koju bismo inače očekivali da će ih poduzeti pukovnik ili brigadir", rekao je vojni izvor za Guardian, sugerirajući da se ta procjena temelji na dobivenim obavještajnim podacima.

Neovisno o tome u kakvim su odnosima Putin i Gerasimov trenutno, Gerasimov je po izvještajima nekih ukrajinskih medija, ali i jednog ruskog politologa, lakše ranjen kada su ukrajinske snage 30. travnja granatirale zapovjedni centar kod okupiranog ukrajinskog grada Izjuma. Gerasimov je navodno u tom trenutku bio na sastanku s čitavim nizom viših ruskih časnika. Pentagon je potvrdio da je Gerasimov bio tamo, a ukrajinski dužnosnici tvrde da je u napadu stradao veliki broj časnika. Kremlj nije komentirao ove navode. 

>> Veliki misterij u Rusiji: Gdje je nestao najviši Putinov general?

Bilo kako bilo, sama činjenica da je najviši ruski general otišao u aktivnu ratnu zonu kako bi preuzeo kontrolu nad kaotičnom ratnom situacijom sugerira da je ruski režim sve skloniji očajničkim mjerama kakve su u najmanju ruku neobične za ozbiljnu državu s ozbiljnom profesionalnom vojskom. 

Putin je do kraja tajio i odluku o pokretanju invazije

A ako je točna tvrdnja da se Putin izravno miješa u vojno odlučivanje i zapovijedanje, to samo učvršćuje sliku o rasulu u ruskim vojnim redovima, uza sve ostale pokazatelje koji upućuju na to - od katastrofalnih gubitaka u tehnici, ljudstvu i generalima do vrlo upitnih uspjeha na bojištu u skoro tri mjeseca invazije na daleko manju i slabije naoružanu zemlju. 

Zapanjujuće visoki broj ruskih generala - najmanje devet, a možda i 12, prema tvrdnjama ukrajinske vojske - ubijen je, po svemu sudeći, upravo zato što su išli na prve linije i tako se izložili ukrajinskim napadima, a sve zato da bi doveli svoje demoralizirane snage u red i osobno zapovijedali u akcijama koje u zapadnim vojskama vode časnici mnogo nižeg čina.

Što se Putina tiče, bivši brigadir britanske vojske i stručnjak za kopneno ratovanje na Međunarodnom institutu za strateške studije Ben Barry iznio je znakovitu opasku za Guardian: "Šef vlade (ili države) trebao bi imati pametnijeg posla od donošenja vojnih odluka. On bi trebao određivati političku strategiju umjesto da se upliće u svakodnevne aktivnosti."

Opet, Putinovo miješanje u vojnu taktiku (a ne samo generalnu strategiju, odnosno ratne ciljeve) nije toliko iznenađujuće. Odluka da se napadne Ukrajinu očito je bila njegova, a po mišljenju mnogih analitičara donio ju je u krugu najužih suradnika bez da je veliki dio vojske i režima za to uopće znao, sve do posljednjeg trena. Osim toga, kako piše Dan Sabbagh u analizi u Guardianu, autokratski režimi obično ne favoriziraju vojnu decentralizaciju.

Paralela između Putina i Hitlera

Profesor Sir Lawrence Freedman s King's Collegea u Londonu rekao je da mu se procjena o Putinovoj razini upletenosti u vođenje rata čini vjerojatnom: "Putin je krenuo u vojnu operaciju, prvo bez gotovo ikakve najave da će pokrenuti napad, a zatim tako što je snažno gurao brzu pobjedu. To je posebno bio problem druge faze rata, u Donbasu."

Naravno, ideja Putina i njegovih najbližih suradnika da će se ukrajinske snage raspasti i predati pred ruskim nadiranjem te da će Kijev, a potom i cijela Ukrajina pasti u nekoliko dana pokazala se kao tragikomično pogrešna procjena temeljena na iluziji da se Ukrajinci nisu spremni boriti za svoju neovisnost, o čemu smo već pisali. 

Čini se da je Putin ustvari htio provesti neku ruku Blitzkriega, samo s daleko manjim i lošije opremljenim, obučenim, vođenim i motiviranim snagama od onih s kojima je Hitler osvajao Europu od 1939. do 1941. 

>> Mit o Putinu kao vrhunskom strategu se raspao. "Uprskao je"

No Putinovo ponašanje i u ovom aspektu podsjeća na jednog drugog diktatora s megalomanskim osvajačkim ambicijama i potpunim prezirom prema životima neprijateljskih civila i vlastitih vojnika, koji je na kraju bio previše nestrpljiv i nepovjerljiv prema vlastitim generalima, što ga je možda koštalo i poraza u ratu. Riječ je, naravno, o njemačkom nacističkom lideru Adolfu Hitleru. 

U ovoj paraleli ne radi se o Hitleru kao glavnom arhitektu Holokausta kao najgoreg genocida u povijesti, iako određene prakse ruskih okupatora neugodno podsjećaju na nacističke koncentracijske logore i pokolje nedužnih civila, dok retorika ruskog režima praktički negira Ukrajince kao narod. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij već je optužio Rusiju za genocid nad Ukrajincima, oko čega se stručnjaci zasad ipak ne slažu. 

CNN je inače u svojoj analizi prošlog mjeseca također usporedio Putinovo vođenje rata s Hitlerovim, ističući vrlo slične greške koje su obojica napravili, od ogromnih problema s logistikom do brutalnog razaranja i zvjerstava koja samo jačaju mržnju prema agresoru i volju za otporom. 

Hitler preuzeo vođenje vojske od generala. Znamo kako je to završilo

No u samom vojnom aspektu, Hitler je u kasnijim fazama Drugog svjetskog rata, kako je to opisao biograf Ian Kershaw, tvrdoglavo odbijao slušati prijedloge i zahtjeve svojih generala za taktičkim povlačenjem na istoku, kad se rat počeo okretati u korist goleme sovjetske Crvene armije. Umjesto toga je inzistirao na preoptimističnim protuofenzivama koje su uglavnom propale. 

Hitler se već 1941. postavio za vrhovnog zapovjednika Wehrmachta, nakon prvih neuspjeha u Operaciji Barbarossa koja je zapela oko 200 kilometara od Moskve. Od 1942. Hitler je osobno donosio sve odluke o vojnoj strategiji, piše Encyclopedia Britannica. Umjesto da usmjeri glavninu snaga na osvajanje Moskve, snage Osovine su se koncentrirale na jug Rusije, a upravo je Hitler inzistirao na osvajanju Staljingrada. 

Kad je Crvena armija pokrenula veliku protuofenzivu i okružila njemačku Šestu armiju u razorenom gradu, Hitler je zabranio povlačenje, odnosno proboj iz grada, inzistirajući na zračnom mostu koji nije imao šanse opskrbiti opkoljene snage dovoljnom količinom hrane, oružja i streljiva.

Izgladnjela, promrzla i desetkovana Šesta armija predala se nakon što je ostala bez streljiva u veljači 1943., što je značilo prekretnicu u ratu. Porazi su nakon toga slijedili jedan za drugim, sve do onog konačnog u svibnju 1945., kad se sovjetska zastava zavijorila u Berlinu. 

I američki predsjednik Lyndon Johnson i njegova administracija aktivno su se miješali u vođenje rata u Vijetnamu pa su tako u kampanji bombardiranja Sjevernog Vijetnama 1965., nazvanoj Rolling Thunder, sami određivali ciljeve koji ne bi provocirali komunističku Kinu ili SSSR. Kampanja je na kraju bila neuspješna, a rat je završio američkim povlačenjem deset godina kasnije.

Putin nema povjerenja u svoje generale?

Ipak, kako ističe profesor Freedman, autor knjige Zapovjedništvo koja će uskoro biti izdana, odnos političkog vodstva i vojnog zapovjedništva uvijek je bio složen i često napet. Vojne odluke tijekom rata su same po sebi "intenzivno političke" i na političkom vodstvu je da "postavi ciljeve, gura više zapovjednike, postavlja pitanja", tvrdi on.

Cilj je osigurati postojanje "dijaloga između političara i vojske" i da čelnici ne poništavaju legitimne prigovore ili pokušavaju mikroupravljati planovima bitke u trenutku kada bi se trebali koncentrirati na šire diplomatske ili političke strategije.

Putin, može se pretpostaviti, naprosto nema dovoljno povjerenja u svoje generale. Za to vjerojatno ima objektivno jače razloge nego Hitler, koji je bio sve rastrojeniji kako je rat odmicao. U ovom kontekstu svakako je zanimljivo jučerašnje izvješće britanskog ministarstva obrane, prema kojem su zbog neuspjeha suspendirani zapovjednici elitne 1. gardijske tenkovske armije i Crnomorske flote, koja je prošlog mjeseca ostala bez svog zapovjednog broda Moskva.  

No pitanje je radi li Putin svojim miješanjem medvjeđu uslugu svojoj vojsci. A nakon katastrofe kod Severodonjecka, neki ruski vojni blogeri i stručnjaci počeli su otvoreno kritizirati rusku strategiju. 

"Dok ne saznamo ime 'vojnog genija' koji je postavio bojnu taktičku skupinu uz rijeku, a on za to javno ne odgovara, neće biti reforme u vojsci", napisao je jedan popularni ruski bloger koji na svom Telegram kanalu koristi pseudonim Vladlen Tatarcki.

Ne možemo točno znati, ali lako je moguće da je, svjesno ili ne, kritizirao samog Putina.