KAKO putnički mlažnjak težak 30 tona i dugačak 30 metara može jednostavno nestati na više od desetljeća? U današnjem svijetu visoke tehnologije, stalnog nadzora i stroge birokracije takav scenarij zvuči nemoguće. No, priča o indijskoj zrakoplovnoj tvrtki Air India dokazuje suprotno, piše The Telegraph.

Ovaj posrnuli avioprijevoznik, koji se već našao na naslovnicama zbog tragične nesreće ranije ove godine, sada je u središtu bizarnog otkrića. Kompanija je uspjela zaboraviti na jedan od svojih starih Boeingovih mlažnjaka, 737-200 registracije VT-EHH, koji je punih 13 godina skupljao prašinu u zračnoj luci u Kolkati (do 2001. Kalkuta).

Kada su ih prvi put kontaktirali zbog neplaćenih naknada za parkiranje, iz Air Indije su poricali vlasništvo. Ipak, na kraju su priznali da su doista izgubili trag zrakoplovu i da moraju podmiriti račun za parkiranje od 10 milijuna rupija, što je oko 100.000 eura.

Avion je stvoren da leti

Ovakvi propusti nisu nimalo uobičajeni u zrakoplovnoj industriji, i to iz vrlo očitih razloga. Ekonomija modernih avioprijevoznika nalaže da zrakoplovi provode što više vremena u zraku, a prizemljeni su samo kad je to apsolutno nužno.

Nitko ne ulaže stotine milijuna eura u putnički mlažnjak da bi ga ostavio na tlu, gdje se mogu razviti samo problemi. Uostalom, zrakoplovi su dizajnirani da lete. Njihov životni vijek obično uključuje najmanje deset godina službe kod izvornog prijevoznika, nakon čega se često prodaju manjim kompanijama u zemljama u razvoju.

Alternativno, stariji se mlažnjaci mogu prenamijeniti u teretne avione i letjeti još dvadesetak godina. Kao posljednja opcija, prodaju se tvrtkama specijaliziranim za njihovo rastavljanje i prodaju dijelova, što objašnjava postojanje pomalo sablasnih "groblja" aviona, primjerice u Arizoni.

Misterij izgubljene papirologije

Čak i ako se zanemare poslovni razlozi, postoje i oni praktični zbog kojih je gotovo nemoguće da avion bude ostavljen da hrđa na pisti. Zrakoplovne tvrtke vode opsežnu papirologiju o svojoj opremi, a velik dio dokumentacije mora se obnavljati na godišnjoj razini kako bi zrakoplovi zadržali plovidbenost.

"S obzirom na regulatorni nadzor, teško je shvatiti da bi aviokompanija ikada mogla 'izgubiti' zrakoplov", ističe zrakoplovni stručnjak John Strickland, osnivač JLS Consultinga. "Stvari poput održavanja i serijskih brojeva pojedinih komponenti trebale bi biti jasno dokumentirane."

Analitičari smatraju da je status "siročeta" ovog aviona možda proizašao iz njegove zbunjujuće povijesti. Zrakoplov je izvorno bio u vlasništvu Indian Airlinesa, druge državne tvrtke koja je 2007. pripojena Air Indiji. Nakon spajanja, iznajmljen je indijskoj pošti kao teretni avion, pa je moguće da se papirologija negdje putem zagubila.

Jedinstvena situacija

Izvršni direktor Air Indije, Campbell Wilson, tvrdi da je zrakoplov izostavljen iz poslovnih knjiga kada je tvrtka privatizirana 2022. godine. Ako tada nije bio u evidenciji, nova uprava nije ni mogla znati da ga je stekla, zbog čega je vjerojatno ignorirala dopise iz zračne luke u Kolkati.

S obzirom na to da je već bio opremljen za teretne letove, mogao se i dalje koristiti u tu svrhu ili barem prodati u dijelove. Ipak, njegova prodaja ne bi značajno popravila financijsku sliku Air Indije. "Sam zrakoplov je star i zanemarive vrijednosti", kaže John Strickland.

"Možda bi bio koristan za spašavanje materijala, ali malo ili ništa više." I to je vjerojatno isplativije nego podmiriti račun za 13 godina parkiranja. Postavlja se pitanje mogu li druge zrakoplovne kompanije izvući pouku iz ovog slučaja. S jedne strane, "izgubljeni" mlažnjak čini se kao jedinstven incident.

S druge strane, iz zračne luke u Kolkati tvrde da su tijekom proteklog desetljeća pronašli i druge "napuštene" zrakoplove. Stoga, ovo možda nije posljednji put da čujemo neobičnu priču o zaboravljenom avionu.