OD GRADA Rodinske ostalo je malo. Razbijeni beton i savijeni komadi spaljenog metala označavaju ostatke zgrada davno sravnjenih sa zemljom. Fasade rijetkih koje još stoje izrešetane su gelerima i na rubu urušavanja.

Područje oko Pokrovska u Donbasu, koje su Rusi zauzeli u veljači, poprište je nekih od najžešćih borbi u ratu, a ljetna ofenziva predsjednika Putina, iako u punom jeku, ne uspijeva dobiti na zamahu, piše The Times.

Žestoke borbe u ruševinama

"Naš položaj je ovdje", kaže potpukovnik Vadim "Yankee" Krikun, zapovjednik 20. brigade Lubart, pokazujući na izrešetanu zgradu na svom ekranu. "Neprijatelj puca na nju, većina je oštećena. Dva naša vojnika imaju slomljene noge, a jedan je upravo pao. Moramo isplanirati kada će nastupiti zatišje da ih možemo izvući."

Ukrajinske trupe vode bliske borbe s Rusima po cijelom gradu. "Ako su početkom proljeća okršaji pješačkim oružjem bili rijetkost, sada naši borci gotovo svakodnevno vatrenim oružjem uništavaju neprijateljsku pješadiju", kaže Krikun. Čak i usred takvih borbi, rusko topništvo pretvara ruševine u prah. "Neprijatelj jednostavno uništava ovu zgradu. Nije ih briga što su unutra i njihovi vojnici."

Rodinske, rudarski grad koji je prije rata imao oko 12.000 stanovnika, nalazi se na ključnoj cestovnoj mreži na uzvisini, desetak kilometara sjeverno od Pokrovska.

Zaustavljena ruska ofenziva

Val za valom ruskih napada prošle je zime preplavio Pokrovsk, donoseći Putinu Pirovu pobjedu koju je mogao predstaviti domaćoj javnosti. No, u Rodinskeu je taj val zaustavljen. Rusko napredovanje svedeno je na puzanje, a i to se postiže uz nevjerojatnu cijenu.

"Rusi su postigli određeni lokalni taktički uspjeh, ali resursi koje su za to potrošili posve su nerazmjerni", kaže Krikun. "Njihova 9. samostalna motorizirana streljačka brigada, odgovorna za ofenzivu prema Rodinskeu, morala se povući radi oporavka - ljudstvo im je gotovo potpuno uništeno."

Strateški ciljevi i golemi gubici

Ruska vojska se nada napredovati na ovom području kako bi formirala južni krak kliješta kojima bi zatvorila strateško logističko čvorište Dobropilja. Time bi zaobišli donbaski "pojas utvrda" i izbjegli izravan napad na gradove Kramatorsk i Slovjansk.

"Zauzimanje Dobropilje ključno je za daljnju neprijateljsku ofenzivu i potpunu okupaciju Donjecke oblasti", navodi Krikun. "Neprijatelj ovdje koncentrira snage, angažira pričuve i prebacuje borbeno sposobne postrojbe s drugih dijelova fronte, pokušavajući nadoknaditi gubitke i pojačati napade."

Zasad u tome ne uspijevaju, a duž cijele donbaske bojišnice ruski su gubici zastrašujući. "Gube ekvivalent jedne brigade dnevno. To su jednostavno golemi gubici u ljudstvu", dodaje Krikun. Ruska brigada obično broji od 1500 do 4000 ljudi.

Procjene Kijeva o teškim ruskim gubicima podupiru i zapadni izvori. General Christopher Cavoli, koji se prošle godine umirovio kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, vjeruje da Rusi gube između 30.000 i 35.000 vojnika mjesečno, više nego što mogu unovačiti.

Kijev taj broj namjerava povećati na 50.000 do kraja godine, što bi se pridodalo brojci od 1.5 milijuna ruskih žrtava tijekom rata, prema Cavolijevoj procjeni.

Očajničke mjere Kremlja

Putinova kampanja novačenja zbog toga je postala sve očajnija. Kremlj je pribjegao hvatanju civila s ulice i prisiljavanju da se "dobrovoljno" prijave uz pomoć nasilja i zastrašivanja. Na ruskim društvenim mrežama počele su kružiti snimke policijskih "novačkih" racija. U ruskim redovima sve se češće pojavljuju i afrički vojnici, od kojih neki nakon zarobljavanja tvrde da su prevareni i poslani u borbu.

U Rodinskeu brigada Lubart već svjedoči posljedicama. "Vidimo pogoršanje u obuci njihovih postrojbi. Često ih šalju u borbenu zonu izravno s poligona, a prosječni životni vijek takvog pješaka je samo dva do tri mjeseca", kaže Krikun.

"Kako bi nadoknadio gubitke u jurišnim jedinicama, neprijatelj prisilno prebacuje vozače, kuhare i veziste. Slanje u jurišne postrojbe postalo je jedan od najčešćih oblika kažnjavanja, čak i za manje prekršaje."

Od partizana do brigade visoke tehnologije

Krikunova brigada Lubart brzo se razvijala usporedno s promjenjivom prirodom rata. Uoči invazije bili su skupina dobrovoljaca koje su bivši zapadni specijalci obučavali kao partizane. Do 2023. postali su postrojba za specijalne operacije koja je izvodila upade na obalu Dnjepra pod ruskom kontrolom, skrivajući se u trsci kako bi iz zasjede napadali ruske vojnike.

Kada su zapovjednici pukovnije Azov pušteni iz ruskog zarobljeništva, Lubart se kao bojna pridružio novoformiranoj brigadi Azov. U travnju 2025., kada je Azov pod brigadnim generalom Denisom "Redisom" Prokopenkom formirao korpus, Lubart je prerastao u brigadu.

Ratovanje nove generacije

Krikun kaže da se nikada nisu bojali bliske borbe, ali su se prilagodili kako bi neprijatelja ubijali na pametnije načine, na daljinu, uz pomoć umjetne inteligencije. U njegovom zapovjednom centru zapovjednici za obavještajne poslove, dronove, topništvo i komunikacije sjede u online razgovorima dok se rat odvija na ekranima ispred njih.

Snimke s izviđačkih i napadačkih dronova unose se u sustav umjetne inteligencije koji identificira neprijateljske ciljeve. "U program unesete, na primjer, oklopne jedinice. AI vam ponudi cilj. Ako je to naš cilj, samo pritisnu gumb i on ga pogađa. To je to", objašnjava Krikun.

Dronovi srednjeg dometa brigade pridonijeli su napadima na ruske opskrbne linije. "Prije su se mogli osjećati sigurno na 40-50 kilometara od bojišnice. Sada im ni udaljenost od 100 kilometara ne jamči sigurnost. Već vidimo da neprijatelj ima problema s gorivom i kašnjenjima u isporuci dronova", kaže zapovjednik.

I Rusi snažno udaraju dronovima. "Dnevno nas pogađa oko 500 dronova u pozadini", dodaje Krikun. "Zato su nam potrebne mobilne vatrene skupine, momci s puškama koji čuvaju područje." Brigada ima i hakere koji koriste zaplijenjene ruske telefone za pristup neprijateljskim komunikacijama, a ponekad prate i prijenose s njihovih dronova.

"Borimo se jedni za druge"

Krikunov tim postao je bliska skupina suboraca koja se držala zajedno kroz najteže bitke rata, od Bahmuta i Serebrjanske šume do obrane Kostjantinivke i Pokrovska.

"Gotovo sve zapovjednike u brigadi sami smo stvorili. Počeli su kao vojnici, a sada su stožerni časnici. 'Papirnate' vojnike svježe s akademije ne uzimamo", kaže.

Sve te bitke uzele su svoj danak. "Izgubio sam mnogo prijatelja. Ali svi koji su još živi, s nama su. Mislim da je to naša glavna snaga, to razumijevanje. To nas drži motiviranima. Kroz svu ovu geopolitiku i priče o predaji teritorija, mi se borimo iako smo iscrpljeni. U 2026. godini borimo se jedni za druge", zaključuje Krikun.