ODLUKA američkog predsjednika Donalda da povuče američke snage s tursko-sirijske granice i prepusti kurdske saveznike turskoj invaziji zgrozila je i američku i svjetsku javnost.

>> Zadužili su svijet, a zauzvrat su izdani i napušteni. Ovo je priča o Kurdima

No još važnije, otvorila je put za nemilosrdnu ofenzivu u kojoj su već zabilježeni ratni zločini poput neselektivnog bombardiranja od strane turske vojske i barbarskih egzekucija ratnih zarobljenika od strane sirijskih pobunjenika koji su pod turskim zapovjedništvom. Deseci civila već su ubijeni, a više od stotinu tisuća ljudi dalo se u bijeg pred nesmiljenim napadom.

A posljednji dramatični obrat dogodio se jučer, kad su Sirijske demokratske snage (SDF), koje većinom čine sirijski Kurdi, pozvale regularnu sirijsku vojsku da zaštiti teritorij u kojem su se Kurdi uslijed građanskog rata u ovoj zemlji uspjeli izboriti za autonomiju. Američko povlačenje ispostavilo se još dalekosežnijim nego što je prvo najavljeno: Ministar obrane Mark Esper najavio je jučer povlačenje svih 1000 američkih vojnika iz sjeverne SIrije.

>> Kurdi se nakon američke izdaje okreću Asadu i Putinu

O tragičnom novom sukobu u Siriji i implikacijama američkog povlačenja razgovarali smo s prvim američkim veleposlanikom u Hrvatskoj, bivšim zamjenikom specijalnog izaslanika Ujedinjenih naroda za Afganistan, autorom i političkim savjetnikom Peterom Galbraithom. 

Galbraith: Da se SAD morao boriti protiv ISIS-a sam, vjerojatno bi imao tisuće mrtvih vojnika

"Ovo nije bila odluka ljudi u vladi, bilo karijernih ili političkih dužnosnika, ali imamo predsjednika koji ne sluša nikoga, koji se u razgovoru s turskim predsjednikom Erdoganom htio iskupiti što se nije susreo s njim u UN-u. Onda je Erdogan iznio argument za invaziju, tvrdeći da će se oni pobrinuti za Islamsku državu, da će preuzeti (njihove zarobljene) borce. A Trump, bez da je to raspravio s vlastitim izaslanikom koji se bavi ovom temom, bez da je to raspravio s državnim tajnikom, sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost, prihvaća ono što predsjednik Turske kaže zdravo za gotovo. Ovo je najamaterskiji, najneprofesionalniji način obavljanja stvari. Ne znam ima li Trump poslovni interes u Turskoj, ima par hotela u Istanbulu, ali to je sramota", smatra Galbraith.

Istaknuo je i moralni dug koji SAD ima prema kurdskim borcima u Siriji te nemoralnost Trumpove odluke da ih napusti.

"Sirijski Kurdi su bili glavna kopnena snaga protiv Islamske države. Istina je da smo mi intervenirali kako bismo im pomogli 2014. kad je ISIS napadao grad Kobane i čak ušao u grad, ali jednom kad su izgurali ISIS iz kurdskih područja, onda je SAD potaknuo Kurde da nastave borbu u arapskim područjima, koja nisu bila od interesa Kurdima. Ali na zahtjev Amerikanaca, išli su i borili se u Raki, u Deir ez-Zoru, u Baguzu, pobijedili su ISIS. Imali su preko 11 tisuća poginulih. Da se SAD morao boriti protiv ISIS-a sam, vjerojatno bi imao tisuće mrtvih vojnika. Umjesto toga, imao je pet", nastavlja Galbraith. 

"Onda je Trumpov specijalni izaslanik Jeffrey ispregovarao dogovor s Turskom i Kurdima, u kojem bi Kurdi povukli svoje teško oružje iz zone, 20 kilometara od turske granice, i uništili svoje fortifikacije duž granice. Zauzvrat, Turci ne bi napali i provodile bi se zajedničke tursko-američke patrole uz granicu. A ja sam baš bio u sjeveroistočnoj Siriji prije dva tjedna, vidio sam kako su napunili svoje rovove u sklopu dogovora s Turcima. Jednom kad su uništili svoju obranu, Turcima je postalo lakše izvršiti invaziju, a Trump je onda dao dopuštenje za invaziju. To je izdaja. Nema saveznika kojeg Trump ne bi izdao. Nema granica Trumpovoj izdaji", zaključuje Galbraith, koji je još od osamdesetih zagovornik prava Kurda, kada je pomogao razotkriti masakr kemijskim oružjem koji je iračka vojska na zapovijed Sadama Huseina počinila nad iračkim Kurdima. 

"Trump je uništio dva saveza svojim postupcima"

"SAD je na putu da izgubi oba svoja saveznika. Jer je Trump izdao Kurde, oni vjerojatno neće nastaviti pomagati Amerikancima. Usto, sad postoji velika opasnost da će 10.000 Amerikanaca pobjeći. A procjenjuje se da je još 14 tisuća ISIS-ovaca u bijegu, stoga bi Trumpova odluka i turska invazija mogle udvostručiti snagu ISIS-a. A sad je tu i vrlo negativna reakcija (SAD-a) protiv Turske. Trump sada poduzima akciju kojom bi mogao uništiti tursku ekonomiju. Kongres će izglasati sankcije. A ima mnogo ljudi u SAD-u koji misle da Turska više ne može biti članica NATO-a. To bi, naravno, mogao biti dio Trumpovog plana da uništi NATO. Ali, ustvari, uništio je dva saveza svojim postupcima", upozorava Galbraith.

Ali koja bi bila alternativa Trumpovom napuštanju Kurda? Što bi bilo realistično rješenje? Galbraith tvrdi da ga ne treba tražiti od SAD-a, već da je EU taj koji treba preuzeti lidersku ulogu koje se SAD odrekao.

"Ne računajte na SAD. SAD nije više svjetski lider"

"Ono što kažem mojim prijateljima u Hrvatskoj, u Europi je: Ne računajte na SAD. SAD nije više svjetski lider. Svjetski lideri su Francuska i Njemačka. One su članice UN-ovog Vijeća sigurnosti, zajedno s Britanijom, a Vijeće sigurnosti bi trebalo usvojiti rezoluciju pod poglavljem 7 kojom bi se zatražilo da se Turska povuče iz sjeveroistočne Sirije. Trebalo bi nametnuti sankcije Turskoj ako se ne povuče. Sramota je i kršenje međunarodnog prava da Turska koristi izbjeglice kao instrument ucjene i kaže da će ih poslati u Europu. EU bi trebao poduzeti mjere, uključujući čuvanje svoje vanjske granice, da osigura da se to ne dogodi", poručuje Galbraith.

Bivši veleposlanik u Hrvatskoj, koji je bio glavni posrednik u sklapanju Erdutskog sporazuma kojim je dogovorena mirna reintegracija istočne Slavonije nakon Domovinskog rata, napominje kako je geopolitička situacija danas drastično drukčija: "Ovo nije svijet u kojem sam ja bio devedesetih, kad je samo SAD mogao zaustaviti rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kad je samo SAD mogao ispregovarati mir. Europa nije bila u stanju djelovati, Rusija je bila slaba, a mi smo bili jedini svjetski akter. SAD je sada odsutan. Ima nepouzdanog, neiskrenog predsjednika, a ako se Europa ne suoči s činjenicom da mora biti lider, to će biti tužan dan za svijet."

"Trump je govorio o tome kako nam Kurdi nisu pomogli u Normandiji, iako ni Trump sam nije služio u vojsci, koristeći lažnu izliku da se izvuče iz rata u Vijetnamu. U dvadesetom stoljeću SAD je došao u pomoć ostatku svijeta, u Prvom i Drugom svjetskom ratu, bili smo faktor stabilnosti i u Hladnom ratu, a sad se situacija promijenila. Sad je vrijeme da Njemačka, koja je bila uzrok problema u Prvom i Drugom svjetskom ratu i bojište u Hladnom ratu, vrati dug i učini ono što Amerika nije u stanju učiniti."

"Rješenje je neovisnost za Kurde u Iraku, autonomija za Kurde u Iraku i Siriji i prava za Kurde u Turskoj"

Neovisno o američkom vodstvu, odnosno nedostatku istog pod Trumpom, pitanje je koje je realistično i etično rješenje za kurdsko pitanje koje opterećuje regiju već stotinjak godina. Kurdi su, podsjetimo, najveći narod bez domovine na svijetu. 

"Odgovor je drukčiji za svaku od zemalja u kojoj Kurdi žive. Turska je živjela uz de facto neovisnu državu u sjevernom Iraku od 1991. Ima odlične odnose s kurdskom vladom. U Iraku je zato rješenje neovisnost. Irački Kurdistan funkcionira kao neovisna država i treba ga i priznati kao takvu. 92,7% glasača glasalo je za neovisnost na referendumu u Kurdistanu 2017. Stoga se to treba dogoditi i dogodit će se. U Siriji Kurdi ne traže neovisnost, ali žele očuvati elemente revolucije: rodnu jednakost, samoupravljanje, uključivanje svih lokalnih zajednica, Araba, kršćana, zaštita okoliša. Istina je da neki od sirijsko-kurdskih kadrova imaju veze s Radničkom partijom Kurdistana (PKK), ali oni su bili usredotočeni na borbu protiv ISIS-a i na revoluciju koju su stvorili u Siriji", odgovara Galbraith.

"U Turskoj ne traže neovisnost, traže kurdska prava, pravo na samoupravljanje, na korištenje kurdskog jezika itd. A u Iranu je na snazi vrlo brutalna represija, tako da ne mogu govoriti o tome. Da sumiram, rješenje je neovisnost za Kurde u Iraku, autonomija za Kurde u Siriji i demokracija i puna prava za Kurde u Turskoj kao dio mirovnog procesa", kazao nam je Galbraith.