RENATO PETEK, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini iz redova stranke Naprijed Hrvatska! - Progresivni savez, jučer je optužio gradonačelnika Milana Bandića da je od građana skrivao koliko je doista bio opasan požar koji je krajem srpnja izbio na zagrebačkom odlagalištu smeća Jakuševac.

>> Zagrebački zastupnik: Bandić je lagao o požaru otpada. Gorio je opasni otpad

Petek tvrdi da je mjesec dana uporno tražio odgovore o tome što je gorjelo na Jakuševcu te kakvo je i koliko opasno bilo zagađenje. Kada ih je konačno dobio, nezadovoljan izvješćem postavio je pitanje zašto tijekom požara nisu mjerene razine opasnih furana i dioksina te zašto u dokumentu koji mu je dostavljen nema podataka o razinama štetnih lebdećih čestica.

Petek: Zrak uopće nisu testirali na najopasnije tvari

"Iz njihovih odgovora proizlazi da nisu uopće testirali zrak na furane i dioksine, najopasnije tvari koje nastaju u požarima otpada. Svjesno su lagali da nema zagađenja jer ga nisu ni tražili, a gorio je opasni otpad", rekao je Petek za Index.

Istaknuo je da je Nastavni zavod za javno zdravstvo testirao zrak na ugljikov monoksid i dioksid, sumporne i dušikove okside te formaldehid, čije su vrijednosti bile unutar normale, no da je prešućena činjenica da je u zraku bilo skoro 30 puta više štetnih lebdećih čestica nego što je dozvoljeno.

Lebdeće čestice znatno su prelazile granične vrijednosti

Budući da u izvješću Zavoda stoji da nema kapacitete za mjerenje dioksina i furana te da doista nedostaju podaci o lebdećim česticama i njihovom sastavu, u kojem može biti opasnih metala poput arsena i kadmija, pokušali smo u Institutu za medicinska istraživanja (IMI), koji je sudjelovao u mjerenjima, doznati koliko su utemeljene Petekove optužbe.

U IMI-ju kažu da su razine lebdećih čestica koje su izmjerili u vrijeme i nakon požara prelazile granične vrijednosti, što nije uobičajeno za taj dio godine, no tvrde da u njima nije bilo alarmantnih razina opasnih tvari. Također su istaknuli da razine lebdećih čestica u zraku tijekom zime, za nepovoljnih meteoroloških prilika u Zagrebu, znaju biti čak i više.

"Što se tiče požara na Jakuševcu, Institut je proveo mjerenja lebdećih čestica PM10, metala i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU) u PM10 na mjernim postajama u zoni utjecaja", rekla je za Index predstojnica Jedinice za higijenu okoline IMI-ja dr. sc. Gordana Pehnec.

Povišene vrijednosti su posljedica požara na Jakuševcu

Pojasnila je da su rezultati svih mjerenja javno dostupni te da će biti dio godišnjih izvještaja o kvaliteti zraka koji se objavljuju na portalu Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

"U svrhu boljeg informiranja javnosti izradili smo kraće izvješće za dane 24.-26.7.2019. U prilogu je izvještaj (dolje) za mjernu postaju Zagreb-3 državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka koja se nalazi u Dugavama iz kojeg se vidi da su ondje koncentracije frakcije lebdećih čestica PM10 na dan 24.7. bile povišene te su prelazile propisanu graničnu vrijednost za dnevni uzorak (50 µg/m³). Koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika također su bile znatno povišene na dan 24.7. u usporedbi s ostala dva dana nakon požara, a također i u usporedbi s vrijednostima izmjerenim u istom razdoblju prošle godine, u srpnju 2018., na istoj lokaciji. S obzirom da povišene vrijednosti PAU u ovo doba godine nisu uobičajene, može se zaključiti da su posljedica samog akcidenta na Jakuševcu. Potrebno je, međutim, napomenuti da se slične, ali i više  razine policikličkih aromatskih ugljikovodika često mjere na svim mjernim postajama u Zagrebu u hladnijem dijelu godine, uslijed sezone grijanja i nepovoljnih meteoroloških uvjeta. Koncentracije metala nikla, arsena, kadmija i olova u frakciji PM10 lebdećih čestica bile su niske i u rasponu vrijednosti koje se uobičajeno mjere na ovoj postaji", dodala je.

Kvaliteta zraka tijekom požara na Jakuševcu by Index.hr on Scribd

Zašto nitko ne mjeri dioksine i furane?

Prema Pehnec, mjerenja dioksina i furana nisu dio rutinskog monitoringa u Hrvatskoj ni u drugim zemljama u Europi, a njihove granične vrijednosti za vanjski zrak nisu propisane iz više razloga.

"U normalnim okolnostima ne očekuje se značajnija prisutnost ovih spojeva u vanjskom zraku. S druge strane, mjerenja dioksina i furana vrlo su složena i dugotrajna, zahtijevaju posebne postupke uzorkovanja i analize kao i analitičke instrumente što rezultira visokim cijenama analiza. Institut ne provodi mjerenja ovih spojeva. Prije više godina provedena su kraća znanstvena istraživanja u suradnji s inozemnim institucijama koje su provele te analize", kaže Pehnec.

Zanimalo nas je planira li IMI nabaviti opremu za mjerenje dioksina i furana budući da oni nastaju u svim požarima, ne samo kada gore opasne tvari nego i u onim šumskim.

Ne vide opravdanost rutinskog mjerenja dioksina i furana

Pehnec je objasnila da su mjerenja dioksina i furana vrlo zanimljiva sa znanstvenog aspekta i zbog štetnih zdravstvenih učinaka, no da ipak ne vidi opravdanost za njihovo uvođenje u rutinski monitoring.

"Poseban slučaj su razne akcidentne situacije. U slučajevima požara, raznih ekoloških incidenata ili izvanrednih situacija u zrak se oslobađaju brojne štetne tvari koje se inače ne prate u sklopu kontinuiranog monitoringa. Stoga su neke zemlje članice EU-a nabavile posebne mobilne mjerne uređaje i vozila koja u relativno kratkom roku mjere veći broj specifičnih onečišćujućih tvari, premda ponekad samo kvalitativno, a ne i kvantitativno, te imaju timove stručnjaka - inženjera, toksikologa i liječnika, koji onda na temelju tih mjerenja procjenjuju opasnost situacije i predlažu provođenje mjera. Hrvatska, koliko mi je poznato, na žalost za sada ne raspolaže takvim uređajima. Na razini Europske unije također za sada taj dio monitoringa zraka u slučaju akcidenata nije reguliran pa bi stoga osim nabave samih uređaja u Hrvatskoj trebalo uspostaviti i cijeli sustav nadležnosti te regulirati brojna druga pitanja - tko će provoditi mjerenja, kojim metodama, kako će se kontrolirati kvaliteta rezultata i podataka, tko će i na temelju čega interpretirati rezultate takvih mjerenja itd.", rekla je Pehnec.

Zašto Zagreb nema podatke o česticama?

Pitali smo Pehnec zašto u izviješću Nastavnog zavoda Andrija Štampar nema lebdećih čestica, te je li točna tvrdnja Peteka da su razine čestica bile 30 puta više od dozvoljenih.

Za informacije o visokim razinama lebdećih čestica kojima barata Petek kaže da su vjerojatno rezultat konfuzije oko satnih podataka koje je izmjerio DHMZ na mjernoj postaji Zagreb-3, a koji se objavljuju on-line na stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

„Na postaji Zagreb-3 u Novom Zagrebu, koliko se sjećam, satna vrijednost bila je preko 300 mikrograma po metru kubičnom (µg/m³) dok granična vrijednost propisana za 24-satni uzorak iznosi 50 µg/m3. No tu satnu vrijednost ne može se uspoređivati s dnevnim ili godišnjim prosjekom. Ona je, međutim, bila viša od praga od 180 µg/m³  za satnu vrijednost kada se na našim stranicama kroz indeks kvalitete zraka automatski objavljuju preventivna upozorenja građanima da ne izlaze i ne otvaraju prozore“, rekla je Pehnec.

Zašto je izostalo upozorenje Grada?

 Zanimalo nas je zašto Grad nije objavio takvo upozorenje za građane.

„Tu je u igri bilo više čimbenika. Prvo je objavljeno izviješće Nastavnog zavoda prema kojem nije bilo onečišćenja. Kada se stvari gledaju retrogradno, na postaji Zagreb-3 prvih sati vrijednosti stvarno nisu bile povišene jer je vjetar bio takvog smjera da je odnosio dim dalje od grada. Vrijednosti su počele rasti u noći kada je vjetar promijenio smjer  tako da je maksimum bio u ranim jutarnjim satima. Budući da je bilo ljeto, ljudi su imali otvorene prozore pa su se zbog toga kasnije žalili. No te razine već su se do sljedećeg podneva normalizirale. Teško je reći kako bi u sličnim situacijama trebalo postupati. To nije bio prag upozorenja ili prag obavješćivanja u kojem bi po zakonskim propisima grad trebao intervenirati s upozorenjem. Osobito je tu problematično bilo vrijeme maksimuma, usred noći“, rekla je Pehnec.

Zagreb ima relativno čist zrak

Budući da je naša stručnjakinja razine tijekom požara usporedila s onima tijekom zime, kada se naveliko loži, zanimalo nas je koliko je zagrebački zrak u tom dijelu godine opasan.

Pehnec odgovara da je zrak u Zagrebu još uvijek prilično čist u usporedbi s većinom europskih metropola, da je za zdravlje bolje vježbati, čak i na ulicama u središtu grada, nego ne vježbati, te da je bolje voziti bicikl nego automobil. Naravno, najbolje je to činiti što dalje od prometnica jer razine opasnih čestica i dušikovog dioksida vrlo brzo padaju kako se udaljavamo od njih.