BRUXELLES ubrzava politiku proširenja Europske unije pod pritiskom sve složenijih geopolitičkih okolnosti. Crna Gora i Albanija koriste trenutni zamah, dok Srbija ovoga puta nije za stolom, piše DW.

Čelnici Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana sastaju se ove srijede, 17. prosinca, u Bruxellesu, u trenutku kada se, zbog novih geopolitičkih izazova, ponovno preispituje budući odnos Unije prema regiji. Više od desetljeća nakon ulaska Hrvatske, proširenje EU-a danas se čini bližim nego što je bilo godinama. Pitanje više nije hoće li se dogoditi, nego koje su zemlje Zapadnog Balkana spremne napredovati, a koje će ostati po strani.

Prema riječima povjerenice EU-a za proširenje Marte Kos, Crna Gora bi tehnički mogla zaključiti pristupne pregovore do kraja 2026. godine, a Albanija godinu dana kasnije.
„Nakon toga potrebno je još godinu do godinu i pol za postupak ratifikacije. Stoga sam realno optimistična da bi Europska unija čak i tijekom mog mandata, koji završava krajem 2029., mogla dobiti najmanje dvije nove članice“, rekla je Kos za DW.

Istodobno, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio je da Srbija „prvi put u 13 ili 14 godina“ neće sudjelovati na samitu.
„Tu sam odluku donio osobno, kako nitko drugi ne bi bio kriv. Ne želim da Vlada trpi bilo kakve pritiske“, rekao je Vučić. Dodao je da time, prema njegovu mišljenju, štiti interese Srbije jer, kako tvrdi, zemlja najprije mora pokazati rezultate, koje, kaže, europski partneri već prepoznaju.

Crna Gora kao primjer

Najviše razloga za optimizam uoči samita ima Crna Gora, koja je u utorak, 16. prosinca, na međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu zatvorila još pet pregovaračkih poglavlja. Ipak, iz Europske unije i dalje upozoravaju da su potrebni dodatni napori u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te u jačanju neovisnosti pravosuđa.

Nakon godina zastoja, Crna Gora je prije dvije godine provela ključne reforme i postigla širok politički konsenzus o članstvu u Uniji. I Podgorica i Bruxelles sada žele što brže privesti pristupni proces kraju.

Dio domaćih kritičara, međutim, upozorava da su reforme provedene prebrzo te da im može nedostajati sadržaja. Ministrica europskih poslova Crne Gore Maida Gorčević odbacuje takve tvrdnje.
„Nitko ozbiljan ne tvrdi da se sustav može iz temelja promijeniti u nekoliko godina. Kritike su legitimne ako služe dodatnom ubrzanju reformi, ali važno je naglasiti da se danas napredak ne mjeri političkim dojmom, nego jasnim europskim pokazateljima. Napredak Crne Gore objektivno su potvrdile institucije EU-a“, rekla je Gorčević za DW.

Albanija u stopu prati Podgoricu

Crnu Goru blisko slijedi i Albanija. Europska komisija prepoznaje pomake u pravosudnim reformama, ali istodobno upozorava da su potrebni dodatni napori u borbi protiv korupcije i jačanju vladavine prava.

Politički analitičar Florian Bieber upozorava da ishod i dalje nije siguran.

„Albanija provodi niz reformi, barem formalno, ali u kontekstu vrlo snažnog političkog lidera, Edija Rame, postoje i ozbiljni demokratski nedostaci. Stoga nije jasno hoće li Albanija uspjeti premostiti taj jaz i doista biti spremna za članstvo u isto vrijeme kao Crna Gora“, rekao je Bieber za DW.

Zašto EU sada gura proširenje

Za Europsku uniju proširenje je strateško, ali i pitanje vjerodostojnosti. Ulazak Crne Gore bio bi potez s relativno niskim rizikom i velikim političkim učinkom, koji bi pokazao da Unija može ispuniti svoja obećanja i ojačati povjerenje u svoje vodstvo u neizvjesnim vremenima, navodi se u analizi Europskog centra za politike (EPC).

Proširenje je povezano i sa sigurnosnim i geostrateškim interesima Europe.
„Plaćamo cijenu jer te zemlje nismo integrirali onda kada su se prvi put željele pridružiti, ostavljajući regiju nestabilnom“, rekla je Kos za DW.

Ako se Unija sada ne proširi, upozoravaju analitičari, otvorit će se prostor za jači utjecaj drugih sila.
„Ako EU ne integrira te zemlje, druge sile mogle bi iskoristiti regiju kao polugu protiv Europske unije, uključujući Rusiju i Kinu“, rekla je za DW Tinatin Akhvledijani iz Centra za europske studije politike (CEPS).

Srbija i BiH daleko

Različit tempo napretka ponovno otvara pitanje prijedloga Aleksandra Vučića o zajedničkom ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Većina analitičara taj prijedlog tumači kao pokušaj usporavanja procesa, s obzirom na to da Srbija trenutačno ne napreduje jednakim tempom.

Iako Vučić tvrdi da su europski čelnici njegov prijedlog saslušali „kao pristojni ljudi“, u Europskoj komisiji za takvu ideju nema puno interesa.
„Pristupanje je proces utemeljen na zaslugama. Svaka zemlja kandidat pridružuje se kada ispuni uvjete i kriterije iz Ugovora EU-a, uključujući kopenhaške kriterije. Ne postoje unaprijed određeni rokovi“, poručio je glasnogovornik Europske komisije za DW.

Stručnjaci podsjećaju da se proširenje oduvijek vodilo po tzv. principu regate, prema kojem svaka zemlja napreduje vlastitim tempom. Bieber napominje da istodobno pristupanje ima i prednosti jer bi se izbjeglo stvaranje novih vanjskih granica EU-a unutar regije, ali i ozbiljne nedostatke.

Crna Gora ne želi čekati

„Tempo najsporijeg kandidata određivao bi tempo svih ostalih. To bi značilo da bi Crna Gora, čak i ako bude spremna u sljedećim godinama, mogla čekati zbog zemalja poput Bosne i Hercegovine ili Kosova, kojima bi moglo trebati još deset godina“, upozorava Bieber.

Crna Gora je jasno poručila da želi ići naprijed sama.
„Crna Gora ne želi nikoga čekati, niti želi da netko čeka nju. Mi smo predvodnici u procesu i želimo pristupiti Europskoj uniji kada svojim rezultatima pokažemo da smo spremni i da članstvo zaslužujemo“, rekla je ministrica Maida Gorčević.

Dodala je da je Podgorica spremna podijeliti svoja iskustva s ostalim zemljama regije, uvjerena da „uspjeh jedne zemlje doprinosi stabilnosti, sigurnosti i ukupnom napretku Zapadnog Balkana, ali i cijele Europske unije“.