SOCIOLOG Krešimir Krolo sa Sveučilišta u Zadru komentirao je za televiziju N1 prijepore oko dočeka rukometne reprezentacije i njihovih želja da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson. Krolo je usporedio današnje dočeke s onima iz 90-ih i ranih 2000-ih godina, ističući značajne promjene u načinu slavlja i repertoaru.

Promjena u načinu slavlja

Krolo je istaknuo kako ranije nije bio problem da Thompson s dijelom svog repertoara sudjeluje u slavlju, no danas je situacija drugačija. "Problem je što se taj repertoar, od sve raznolikosti koju hrvatska glazbena produkcija može ponuditi i koja povezuje ljude u slavlju i fešti, jednostavno suzio na nešto što oduzima upravo tu širinu", rekao je.

Postavio je pitanje je li ta promjena prirodan proces ili je rezultat političkog dizajna. "Ono što ostaje pitanje u cijeloj toj priči jest je li ta promjena nešto što bi se nazvalo prirodnim procesom, to okupljanje oko jednog identitetskog skupa i vrlo specifične simbolike koju Thompson predstavlja, ili je proizvod nekakvih vrlo specifičnih političkih procesa koji imaju druge ciljeve. Ciljeve koji nisu narodni i feštarski, nego im je cilj proizvesti određeni politički ishod, okupiti ljude oko neke ideje kako bi se sutra te ideje pretočile u konkretne političke akcije ili kako bi se ignorirale neke druge politike", rekao je Krolo.

Simbolika koja isključuje

Sociolog smatra da Hrvatska ima dovoljno izvođača čiji nastupi mogu ujediniti zemlju u slavlju, a da pritom nikoga ne isključuju. "Hrvatska ima stvarno širok repertoar izvođača koji mogu povezati Hrvatsku unutar jednog zajedničkog nazivnika, slavlja i fešte. Što je najvažnije, on uključuje i patriotski, možda i lokalpatriotski element, ali ne uključuje simboliku koja potencijalno isključuje druge, ne samo po regionalnim, nego i po vrijednosnim elementima", kazao je.

Dodao je kako se tada može govoriti o jedinstvu koje nije "usiljeno i samo na papiru" te koje ne isključuje dobar dio populacije iz slavlja. U tom je smislu podržao odluku Grada Zagreba da se osigura program koji će uključivati sve građane, iako smatra da je i on mogao biti širi.

"Što da su rukometaši tražili Rolling Stonese?"

Krolo je naglasio kako je zanimljivo da se stvorila percepcija da je slavlje neodvojivo od samo jednog izvođača. "Dobro je netko primijetio, što da su nam rukometaši drugačije, ne samo vrijednosno, nego i ukusno, formatirani? Recimo, da su tražili Rolling Stonese? Bi li to onda značilo da ne možemo imati proslavu ako ne možemo imati isključivo te izvođače?", upitao je.

Smatra da bi i sami igrači trebali pokazati širinu i svijest o tome da predstavljaju cijelu naciju. "Reprezentacija ne znači samo najbolje okupljene igrače koji igraju neki kolektivni sport, nego oni jednostavno moraju pokazati širinu da predstavljaju puno više od samo jednog aspekta koji se kroz ovakve proslave gura", rekao je.

Političke posljedice

Komentirajući tvrdnje rukometaša da ne žele politizaciju, Krolo je rekao da je cijela priča na kraju ispala "maksimalno ispolitizirana jer oni nisu znali napraviti jasnu razliku ili nisu dovoljno svjesni onoga što je sve ovo skupa sa sobom donijelo".

Na kraju je upozorio da političari prate raspoloženje biračkog tijela, ali da bi vladajuća stranka mogla snositi posljedice. "Vlada, odnosno njena središnja stranka, pozicionirala se kao desni centar, što znači da bi na ovaj način mogla izgubiti dio biračkog tijela kojem ulazak u sferu krajnje desnice smeta", zaključio je Krešimir Krolo.