DRŽAVNA revizija iz 2002. godine otkriva brojne nezakonitosti kuponske privatizacije. Umjesto javnim natječajem ili prikupljanjem ponuda, dionice su se mijenjale neposrednom pogodbom, bez utvrđivanja vrijednosti. Neovisne udruge ocijenile su da se u slučaju Liburnije radi o “modelu privatizacije koji je kriminalna radnja s naznakama korupcije”.

Nalaz Državne revizije od prije tri godine baca novu sumnju na privatizaciju Liburnia Riviera hotela, čijom je prodajom država namirila dugovanja prema SN i Domu holdingu, financijerima HDZ-ove predizborne kampanje.

U izvješću od 56 stranica detaljno se analizira provedba procesa kuponske privatizacije, koji je, kako doznaje Jutarnji list, vođen pod političkim pokroviteljstvom i novcem Svjetske Banke.

Od deset većih prigovora, četiri se odnose na događaje koji su zabilježeni osam mjeseci nakon što je redoviti postupak bio završen. Otkrilo se da su mnoge dionice prenešene fondovima ratnih stradalnika bezvrijedne ili su nestale u stečajevima tvrtki koje su ih izdale.

Proces između Fonda za privatizaciju i ratnih stradalnika bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić nazvao je "povlačenjem za rukav po hodnicima", u kojem je država jedan dio nekvalitetnih dionica zamjenila, a za drugi se dio obvezala to učiniti potpisanim ugovorom.

Država revizija je našla mnoge nepravilnosti, a najcrnji dio kuponske privatizacije je onaj po kojem su privatizacijski fondovi mogli zamijeniti bezvrijedne dionice za one kvalitetne, što nije bilo dopušteno vojnim invalidima i obiteljima poginulih koji su se natjecali pojedinačno.

Umjesto propisanom javnom dražbom ili prikupljanjem ponuda, dionice su se mijenjale neposrednom pogodbom, bez utvrđivanja njihove vrijednosti, na štetu Fonda za privatizaciju.

Najzanimljiviji detalj izvješća Državne revizije o kuponskoj privatizaciji nalazi se na zadnjoj stranici. Fond za privatizaciju prihvatio je očitovanje državnih revizora, te je upoznat s nepravilnostima sam inicirao reviziju kuponske privatizacije.

Prebijanje dugova prema fondovima osudile su neovisne udruge. Adriatic Institute for Public Policy smatra da je prijenos dionica LRH fondovima "model privatizacije koji je kriminalna radnja s naznakama korupcije".

Nataša Srdoč, koja vodi neovisnu udrugu čija je glavna zadaća monitoring privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, u Poslovnom dnevniku je upozorila da se ovakvim modelom nanosi šteta svim hrvatskim građanima, koji su još uvijek vlasnici onog što se nalazi u portfoliu Fonda za privatizaciju.

Adriatic Institute for Public Policy zahtijeva da se preispita legitimnost potraživanja SN i Dom holdinga, uz objašnjenje postupka i pristup svim dokumentima.

Srdoč upozorava da uopće nema dokaza po kojima bi se moglo vidjeti je li potraživanje koje fondovi imaju prema državi legitimno. Traži da se pokažu relevantni dokumenti kojima bi se utvrdilo porijeklo duga, kao i razjašnjenje kuponske privatizacija, na temelju čega bi trebalo biti jasno kako je nastao dug države prema fondovima.

Predsjednik World Development Instituta za ekonomski razvoj  Joel Anand Samy smatra da postupci hrvatske Vlade u ovom sumnjivom modelu privatizacije šalju pogrešnu sliku lokalnim vlastim i stranim investitorima.

Upozorava da ovaj neprihvatljiv model nadgledaju međunarodni promatrači, te da je za vodeće na slobodnom tržištu ovaj postupak "pljačka usred bijela dana".