PARKIRALIŠTE u dvorištu zgrada na uglu Palmotićeve i Stare Vlaške u Zagrebu, 23. listopada u 18:22. Niko Franjić i Ivo Pukanić hodaju prema Pukanićevom Lexusu. U tom trenutku eksplodirala je bomba na motociklu ostavljenom pokraj automobila. Pukanić i Franjić odmah su poginuli.

Dramatični zagrebački dani

Prošlo je deset godina otkako je u atentatu ubijen novinski izdavač Ivo Pukanić i njegov suradnik iz marketinga Franjić. Počinitelji su brzo pronađeni, uhićeni i osuđeni. Naručitelji ubojstva do danas su nepoznati. 

Samo dva tjedna prije eksplozije u kojoj su ubijeni Pukanić i Franić pred svojim stanom ubijena je Ivana Hodak, kći odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas Hodak, za što je osuđen beskućnik Mladen Šlogar. Njena smrt izazvala je i političku krizu. Tadašnji premijer Ivo Sanader iz vladinog je aviona smijenio ravnatelja policije, ministra pravosuđa i ministra unutarnjih poslova. Prvi čovjek policije postao je Tomislav Karamarko i tada je počeo njegov politički uspon. Ostale su zapamćene njegove riječi s dramatične konferencije za medije nakon ubojstva djevojke.

Politička kriza

“A što ako se pokaže da nije mafijaško ubojstvo?”, izgovorio je Karamarko. Policija je pukom srećom uspjela dokazati da je njihov politički šef u pravu i uhapsila Šlogara u nekakvom štaglju. 

Ako je ubojstvo Ivane Hodak izazvalo političku krizu, koju se slobodno može označiti kao trenutak kada je počeo pad  Ive Sanadera, ubojstvo Pukanića i Franića izazvalo je pravu paniku u političkoj i društvenoj eliti.

Blindirani automobili, pancirke i snajperisti

Pojačane su mjere zaštite prvih ljudi države, počeli su se listati katalozi s blindiranim automobilima, tadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić na sprovodu u Velikoj Gorici pojavio se s teškom pancirkom pod odijelom. Na grobljanskim stablima bili su skriveni specijalci sa spremnim snajperima. Činilo se da se Hrvatska vraća u kasne devedesete godine 20. stoljeća kada su mafijaška ubojstva bila redovna pojava. Psihoza je bila takva da je u noći Pukanićevog ubojstva Zoran Milanović, tada šef opozicije, nazvao Ivu Sanadera i ponudio mu političku ruku pomirenja. Predložio mu je politički mir dok se Hrvatska ne obračuna s mafijom. Samo dva tjedna prije, kada je ubijena Ivana Hodak, Milanović je neuspješno u saboru pokušao rušiti Sanaderovu vladu. 

Pokušali ga ubiti i u travnju - malo tko mu je vjerovao

Pukanića su i ranije pokušali ubiti, 9. travnja 2008. godine. Nepoznati mu je napadač prišao i pucao na njega. Prema Pukanićevoj rekonstrukciji, u kojoj su sudjelovali zaposlenici Nacionala, uspio se izmaknuti i zrno je umjesto u njegovoj glavi završilo u izlogu dućana u Ilici. Napadač je želio ponovno pucati, ali mu se pištolj zaglavio. To je Pukaniću bilo dovoljno da izvuče svoje oružje. Napadač se dao u bijeg, a Pukanić je zapucao u zrak. Opis je bio toliko filmski da je Pukaniću malo tko vjerovao. Kredibilitet mu je već bio narušen, kako obiteljskim skandalima s prisilnim smještanjem supruge u psihijatrijsku ustanovu, tako i neskrivenim druženjem s pripadnicima podzemlja. 

Ukinuta policijska zaštita

Ipak, dobio je policijsku zaštitu, ali ona je ukinuta nešto više od dva mjeseca prije ubojstva. Policija se pravdala da im Pukanić za to vrijeme nije prijavio nikakve dodatne prijetnje.

Policiji je trebalo samo tjedan dana da otkrije kriminalnu skupinu koja je izvela atentat na Pukanića i Franića. U akciji kodnog imena Balkan Express, u kojoj su uz hrvatske sudjelovale i srpske službe, uhićeni su Robert Matanić, koji je označen kao organizator skupine, Luka Matanić, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i Željko Milovanović, optužen i osuđen na 40 godina zatvora da je upravo on aktivirao eksploziv. Ukupno su dobili 155 godina zatvora. 

Utegom po glavi

Slobodan Đurović, koji je uhićen na benzinskoj postaji na autocesti kod Županje, dok je pokušavao pobjeći iz Hrvatske svojedobno je pokušao tužiti policiju zbog brutalnosti. Tvrdio je da pri uhićenju nije pružao otpor, a da su ga policajci bezrazložno pretukli. Tražio je 90 tisuća kuna odštete. Nije ih dobio.

Robert Matanić nekoliko godina kasnije u lepoglavskom je zatvoru teško ozlijeđen u tučnjavi. Dobio je utegom u glavu i mjesecima je bio u komi.

Joca Amsterdam oslobođen, sumnjalo se na duhansku mafiju

Kao nalogodavcu ili prenositelju naloga pravog naručitelja u Beogradu se sudilo Sretenu Jociću poznatijem kao Joca Amsterdam. Oslobođen je optužbi.
Pravi naručitelji nikada nisu ni pronađeni ni optuženi. Špekuliralo se da je Pukanićevo ubojstvo naručila crnogorska duhanska mafija koju je Nacional razotkrivao nekoliko godina ranije. Pokojna novinarka Jasna Babić, koja je napisala brojne tekstove o duhanskoj mafiji, u to nikada nije vjerovala. Smatrala je da naručitelja treba tražiti u Hrvatskoj. 

Raspad carstva

Pukanićeva izdavačka kuća ubrzo se po njegovoj smrti počela raspadati. Kao novi vlasnik pojavio se bavarski plemenitaš von Seefried. Dio redakcije ubrzo se pobunio i osnovao tjednik Aktual. Nacional je životario još dvije godine i završio je u stečaju ubrzo nakon što je objavljen intervju sa Stankom Subotićem zvani Cane, kojeg je Pukanić označio kao najvećeg švercera duhana u Europi, a njegovim se imenom baratalo kao mogućim naručiteljem. U tom je intervjuu Cane odbacio sve optužbe za ubojstvo Pukanića.

Nacional je završio u stečaju, a prava na ime kupio je bliski Pukanićev suradnik Berislav Jelinić, koji je i sam godinama živio pod policijskom zaštitom. Ponovno je pokrenuo Nacional, a napisao je i knjigu: “Zašto je ubijen Ivo Pukanić”. U toj knjizi Jelinić na vrh mogućih nalogodavaca stavlja upravo Caneta, ali obrazlaže i da je ubojstvo moglo odgovarati Ivi Sanaderu te Tomislavu Karamarku. 

Istražitelje ne zanimaju naručitelji

Tko god bio nalogodavac, a teško da ćemo to ikada saznati jer to zapravo istražitelje više i ne zanima, činjenica je da je Hrvatska prije deset godina ostala bez jedne od najkontroverznijih osoba na medijskoj sceni. Od relativno talentiranog fotografa Pukanić je postao jedan od najmoćnijih izdavača. Kada je od suosnivača preuzeo Nacional, dobio je u ruke polugu moći za kojom je dugo žudio. I obilno ju je koristio.

Bio je jedan od najobavještenijih ljudi u zemlji i pažljivo je ocjenjivao koje informacije će pustiti u javnost, a koje sačuvati. Osim tjednika Nacional, veliki, ali neuspješni projekt mu je bio dnevni list Republika na čijoj je prvoj stranici slavio hapšenje svog velikog konkurenta, izdavača Globusa i Jutarnjeg lista Ninoslava Pavića. 

Slavni intervju s Gotovinom u bijegu

Ostat će zapamćen po intervjuu s Antom Gotovinom dok je general još bio u bijegu. Velika uokvirena fotografija iz tog intervjua i danas visi u uredu glavnog urednika Nacionala. Za taj intervju je dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Godinama kasnije izbačen je iz HND-a jer je objavio medicinski karton svoje supruge s kojom se tada rastajao. 

Te dvije crtice možda najbolje opisuju osobu Ive Pukanića, novinara i izdavača koji je prije deset godina ubijen u eksploziji koja je potresla ne samo blok u kojem je paklena naprava bila postavljena nego i cijelu državu. Njene političke posljedice osjećamo i danas.