U ROMSKIM naseljima u Međimurju situacija sa zbrinjavanjem pasa potpuno je izvan kontrole, a sustav je pred kolapsom, tvrdi udruga Prijatelji životinja. Prije nekoliko dana, djelatnici čakovečkog skloništa za životinje Prijatelji, uz pomoć komunalnih redara i policije, iz romskog naselja Kuršanec u samo jednom danu izvukli su čak 37 pasa, stoji u priopćenju Prijatelja životinja.

Time se broj pasa spašenih iz međimurskih romskih naselja od 2018. godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede donijelo Naredbu o obaveznoj kastraciji, popeo na više od 900, navode u priopćenju.

Bolesni psi i kazne koje se ne mogu naplatiti

Kako kažu Prijatelji životinja, problem je što se začarani krug neprestano ponavlja, a neodgovornim vlasnicima ne može se stati na kraj. "Mnogi su uzeti s istih adresa kao i prije, ali stanovnici stalno dovlače nove pse. Tvrde da ih ‘imaju odmalena’, no nisu ih cijepili, očistili od parazita, mikročipirali niti kastrirali”, navodi Aleksandra Hampamer iz čakovečkog skloništa.

Situaciju, navode, dodatno pogoršava činjenica da mnoge lokalne zajednice nisu provele sustavnu kontrolu mikročipiranja, zbog čega nečipirani psi iz drugih općina često završavaju upravo u romskim naseljima. Pokušaji sankcioniranja ostaju bezuspješni.

"Kada komunalni redari, veterinarska inspekcija i policija i naprave kontrole i izdaju prekršajne naloge i optužne prijedloge, zakoni se u romskim naseljima teško provode.

Kazne se ne mogu naplatiti jer su prekršitelji najčešće korisnici socijalne pomoći, pa sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru”, pojašnjava Hampamer.

Sustav pred kolapsom, sklonište na izmaku snaga

Gradovi i općine u Međimurju, zajedno sa skloništem, godinama ulažu golema sredstva u kastraciju i zbrinjavanje pasa, no resursi su pri kraju, navode u udruzi. Stotine tisuća eura potrošene su samo na osnovne veterinarske zahvate, dok liječenje teško bolesnih i zlostavljanih životinja s lomovima, uraslim lancima i zaraznim bolestima višestruko povećava troškove, navodi se u priopćenju.

Procjenjuju da iz međimurskih romskih naselja godišnje treba zbrinuti između 400 i 500 pasa, što je brojka nezabilježena u bilo kojoj drugoj hrvatskoj županiji. Sklonište u Čakovcu, koje pokriva 25 gradova i općina, preopterećeno je psima iz romskih naselja, zbog čega se odgađa pomoć drugim životinjama kojima je potrebna skrb, navode u priopćenju.

Zakoni koji ne vrijede za sve

Aktivisti upozoravaju na dvostruke standarde u primjeni zakona, gdje se neodgovornost u romskim naseljima tolerira, dok se drugdje strogo kažnjava. "Nažalost, sav trud čakovečkog skloništa da pomogne psima iz romskih naselja samo je gašenje požara žličicom vode. Dok drugdje u Hrvatskoj građani plaćaju 150 eura kazne ako psa ne drže na povodcu, u romskim naseljima psi lutaju bez nadzora, necijepljeni, nekastrirani i nemikročipirani. Mačaka gotovo da i nema jer ne prežive.

Koji god propis mještani prekrše, za njih nema posljedica - nema ovrhe, zatvora, gubitka socijalnih prava ni promjene ponašanja", upozorava Snježana Klopotan Kačavenda iz udruge Prijatelji životinja. Ističe kako je postalo normalizirano da službene osobe ne mogu ući u ta naselja bez policijske pratnje, što je sramotno i nedopustivo. "Sustav time šalje poruku da se zakon primjenjuje selektivno, a to razara povjerenje u institucije”, dodaje Kačavenda.

"Država mora preuzeti odgovornost"

Iz udruge Prijatelji životinja naglašavaju kako lokalne zajednice ne mogu same riješiti ovaj problem te pozivaju državu da se aktivno uključi. "Država ne smije tolerirati da postoje područja u kojima se zakoni ne provode kao drugdje u Hrvatskoj. Problem zbrinjavanja i kontrole pasa u romskim naseljima ne može se prebacivati na općine, udruge i sklonište, koji već rade iznad svojih kapaciteta.

Potrebna je koordinirana akcija svih resora, od ministarstava poljoprivrede i socijalne politike do unutarnjih poslova, kako bi se uspostavili red, odgovornost i jednaki uvjeti za sve građane", poručuje Klopotan Kačavenda.

Prijatelji životinja zaključuju pozivom nadležnim institucijama da hitno osmisle i provedu učinkovite mehanizme kontrole i sankcioniranja. "Ovaj problem mora se riješiti na državnoj razini, sustavno i trajno. Samo zakoni koji vrijede jednako za sve mogu jamčiti pravnu sigurnost i povjerenje u institucije.”