GORDANA GETOŠ-MAGDIĆ je iz zatvora uputila pismo Međunarodnom društvu za zaštitu ljudskih prava i hrvatskoj udruzi B.a.B.e., u kojem donosi detaljan i dokumentirani prikaz sustavnog kršenja njenih ljudskih prava u kaznenom postupku koji se vodi protiv Glavaša i ostalih.

O tome u kakvim neljudskim uvjetima u pritvoru se nalazi Gordana Getoš Magdić, za Index govori Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e, koja od samog početka uhićenja, od kada joj se Gordana Getoš-Magdić i obratila, prati ovaj slučaj, a dva puta ju je i posjetila u zatvorima u Osijeku i Zagrebu.

Suđenje Branimiru Glavašu i šestorici ostalih osumnjičenih suđenje za slučajeve "selotejp" i "garaža" je već sredinom prošlog mjeseca počelo u Zagrebu, a još postoje repovi iz doba istražnih radnji i zatvaranja pritvorenika. Svi optuženici su se žalili na kršenje svojih prava.  Čak je trećeg dana suđenja, Domagoj Rešetar, odvjetnik drugooptuženog Ivice Krnjaka, zatražio puštanje svih sedmero optuženika jer je navodno prilikom njihovog pritvaranja prekršena UN-ova konvencija o ljudskim pravima, što je sudsko vijeće odbilo.

Od početka pritvaranja optuženih za slučaj "selotejp" najviše se spominjalo kršenje prava Gordane Getoš-Magdić koja je u prvom iskazu kao nalogodavca ubojstva na Dravi teretila Branimira Glavaša. U početku, u vrijeme njenog pritvaranja,  odvjetnik Gordane Getoš bio je Radoslav Arambašić kojem je ubrzo ukinuta punomoć, nakon čega je on optužio obitelj da vrši pritisak na Gordanu Getoš Magdić.

Ovih dana je njena sestra Anna-Maria Getoš uputila pismo IGFM-u (Međunarodno društvo za zaštitu ljudskih prava), i hrvatskoj udruzi B.a.B.e. u kojem donosi detaljan i dokumentirani prikaz sustavnog kršenja ljudskih prava Gordane Getoš-Magdić u kaznenom postupku koji se vodi protiv Glavaša i ostalih.

U pismu se navodi dvanaest detaljno obrazloženih  slučajeva u kojima su prekršena  prava njezine sestre Gordane, a većina se odnosi na štetno djelovanje njenog prvog odvjetnika Radoslava Arambašića, no neka se odnose i na institucije, policiju, sud i državno odvjetništvo.

"Gordana Getoš dala iskaz nakon 52 sata u policiji"

Po dokumentima izgleda da je sve krenulo krivo od poziva u policiju, kad je Gordani Getoš 18. listopada 2006. tadašnji načelnik PU Osijek Vladimir Faber naložio da dođe u policiju tvrdeći da postoji uhidbeni nalog. Njezino uhićenje službeno se vodi od 1.30 sati 19. listopada 2006 iako se u policijskoj stanici pojavila u 20.30 sati 18. listopada. Policija je obrazložila da se prethodnih 5 sati dobrovoljno nalazila na obavijesnom razgovoru. U pismu stoji da je Gordana zatražila da napusti policijsku postaju u 21.30 sati, što su joj policajci zabranili, a to opet znači da je od tog trena uhićena.

Uz pismo je priložen niz dokumenata, pa tako i  rješenje o zadržavanju kod policije od 19. listopada 2006.  Iz tog rješenja, kako se tumači u pismu, proizlazi da je PU Osijek svojim podneskom lažno prikazala stvarni trenutak uhićenja Gordane Getoš-Magdić prema sudu i temeljem krivotvorene službene isprave zapravo formalno omogućila nezakonito zadržavanje u realnom trajanju od 52, odnosno 53 sata. To je vrlo značajno kada se uzme u obzir da je potpisivanje iznuđenog iskaza uslijedilo u 00,15 sati 21. listopada 2006, znači nakon više od 50 sati stvarnog zadržavanja u policiji.

Iz istog rješenja proizlazi da je sudac M. Kovač već 19. listopada 2006. kao branitelja Gordane Getoš-Magdić prihvatio odvjetnika Radoslava Arambašića, iako je znao da on zastupa Freda Marguša, kojemu se na teret stavljaju ista kaznena djela s identičnim činjeničnim opisom. Sudac Kovač to je morao znati jer je predsjednik sudskog vijeća u postupku protiv Marguša,  i čak je nekoliko mjeseci ranije Arambašić u tom postupku tražio njegovo izuzeće.

Dalje, navodi se da iz  kaznene prijave protiv Gordane  proizlazi da je policija već 20. listopada 2006. znala da će Gordana Getoš-Magdić svojim, tada još ne postojećim iskazom, teretiti  Glavaša, iako je taj iskaz formalno dobio snagu dokaza tek 21. listopada 2006. činom potpisivanja. To je policija mogla predvidjeti isključivo ako je isti već bio pripremljen, a samotereteći lažni iskaz Gordane Getoš-Magdić iznuđen, upozorava se u pismu IGFM-u.

Sedmogodišnje dijete u policiji kod pritvorene majke

Međunarodnu udrugu za ljudska prava upozorava se  na činjenicu da je, tada sedmogodišnje, dijete Gordane Getoš-Magdić odvedeno u prostorije policije za vrijeme trajanja uhićenja i zadržavanja 20. listopada 2006. oko 16 sati,  te da je nakon toga uhićenica nakon više od 50 sati boravka i zlostavljanja u policiji potpisala samotereteći iskaz. U pismu stoji da je taj postupak policije teško protumačiti drugačije nego kao ucjenu ili prijetnju djetetom, ne bi li uhićenica potpisala iznuđeno priznanje.

"Gordana Getoš nikada nije prihvatila odvjetnika Arambašića"

Najviše prostora je posvećeno djelovanju odvjetnika Radoslava Arambašića. Njega Gordana Getoš nikad nije prihvatila kao odvjetnika niti mu potpisala punomoć, a on i policija tvrde da jest, 19. listopada u 1.30 sati. Kao primjer štetnog djelovanja navodi se njegov prijedlog Gordani Getoš da da iskaz, iako nisu upoznati s dokazima suprotne strane, što su različiti odvjetnici njenoj obitelji opisali kao nedopustivo.

Spominju se njegove izjave  s navodnim ciljem utjecaja na javnost i pravosuđe, a na štetu svoje navodne stranke, jer je stvorio dojam da je iskaz dan u policiji formalno zakonit i sadržajno istinit, te da bi svako povlačenje ili izmjena iskaza, bio rezultat pritisaka na nju od strane oca i supruga. Tim izjavama je prekršio Zakon o odvjetništvu, stoji u pismu. Istovremeno, navodi se u pismu, niti u jednoj javnoj izjavi, niti pred sudom ili policijom, a niti pred Gordanom Getoš,  Arambašić ni jednom riječju nije spomenuo da brani Freda Marguša, optuženog za ista kaznena djela.

Uz pismo se kao prilog nalazi i ispisana punomoć Arambašića o predaji skrbništva nad djetetom od strane Gordane Getoš-Magdić koja se nalazi u originalu u sudskom spisu.

U službenoj bilješci o obavijesnom razgovoru s Arambašićem od 28. listopada 2006. u Zagrebu, stoje izjave koje se  ne poklapaju s njegovim iskazom danim 3. travnja 2007. U bilješci stoji da je Arambašić rekao  "kako je Gordana primila posjet svoje polusestre Anamarije Getoš te da je prilikom tog kontakta u jednom trenutku njihov razgovor morao biti prekinut od strane zatvorskog osoblja jer se odnosio  na kazneni postupak, iz čega se vidi da su i ostali članovi obitelji dobili naputak da učine sve kako bi Gordana promijenila iskaz". U slučaju da je njihov razgovor prekinut, o tome bio obaviješten istražni sudac, a daljnje posjete onemogućene.

Vidjeli smo i dokument u kojem stoji da je Gordana Getoš-Magdić već 2. studenog 2006. sucu Mariju Kovaču i odvjetniku Arambašiću uputila pismeni otkaz punomoći. U pismu stoji da ju je Arambašić već sutradan  posjetio u pritvoru u Zagrebu, gdje mu je Gordana Getoš usmeno otkazala punomoć, nakon čega joj je uputio niz prijetnji protiv nje i sedmogodišnjeg djeteta. O Arambašićevim prijetnjama Gordana Getoš-Magdić je odmah  isti dan predala pismenu izjavu o navedenim prijetnjama.

U svom pismu  od 6. studenog 2006. upućenom istražnom sucu  Kovaču, Gordana Getoš ga o svemu obavještava i postavlja pitanje zašto Arambašić prisustvuje ročištima, kada mu je još 2. studenog pismeno, a 3. studenog 2006. i usmeno otkazala punomoć?

Odvjetnika Arambašića smo pokušali telefonski kontaktirati, no, nije nam se javio na mobilni telefon.

Gordani Getoš dva mjeseca onemogućeno pripremanje obrane

U pismu IGFM-u i BABA-ma žali se i na postupanje institucija uključenih u slučaj. Tako se spominje rješenje istražnog suca Kovača o zabrani telefoniranja Gordani Getoš od 24. listopada 2006., koji obrazlaže da se pritvorenica može slobodno savjetovati s odvjetnikom u okviru posjeta. Istražna ročišta u Osijeku tada bila svakodnevna, a pritvorenica je na Kovačevu inicijativu premještena iz Osijeka u Zagreb, što je Gordani Getoš Magdić onemogućilo pripremu obrane u trajanju od dva mjeseca.

U rješenju sudskog vijeća od 5. prosinca2006., Gordani Getoš-Magdića potvrđuje se da ima pravo na telefonski razgovor s braniteljem. Vijeće suca  Kovača čak i izričito podsjeća na to da "pritvorenik ima pravo slobodne i nesmetane veze s braniteljem".

U prijedlogu županijskog državnog odvjetništva Osijek za sprječavanje kontakta sa obitelji od 22. listopada 2006., gdje se kontakt s članovima obitelji navodi kao štetan, nema niti jednog dokaza ili konkretnog primjera, koji bi takav zahtjev opravdao. Sudac Kovač zahtjevu udovoljava, tako da čak ni suprug  ne smije vidjeti Gordanu Getoš-Magdić.

U pismu se navodi i samovoljno dovođenje Gordane Getoš u Osijek radi iznošenja obrane, unatoč jasnom dopisu odvjetnice Valković da Getoš Magdić ne želi iznositi svoju obranu, uslijed čega dolazi do zatvaranja u ured suca M. Kovača i sprječavanja ulaska ostalih odvjetnika od strane pravosudne policije.

Suđenje Branimiru Glavašu, Gordani Getoš Magdić i ostalih petorici optuženika se nastavlja u sutra.

"Postoji opravdana sumnja da u postupanju prema Getoš-Magdić nije poštovana procedura"

Sanja Sarnavka, koordinatorica udruge B.a.b.e. nam je potvrdila da je primila pismo Anne-Marie Getoš i da ga je detaljno proučila: "Ovo pismo je vrlo opširno i detaljno argumentirano.", odmah je izjavila.

Sarnavka je i prije čitanja predstavke kojom Getoš-Magdić ozbiljno optužuje državne institucije bila detaljno upoznata sa slučajem žene čiji iskaz najozbiljnije tereti Branimira Glavaša kao nalogodavca ubojstava osječkih Srba tijekom rata: "Već godinu dana pratimo slučaj Gordane Getoš-Magdić i dosada sam je posjetila u zatvorima u Osijeku i Zagrebu. Prigovori koje mi je poslala njena sestra su vrlo temeljito dokumentirani"

"Nakon proučavanja svega navedenog u toj predstavki, što je svakako potrebno da i nadležne institucije naprave, načelo pravne države kaže da se ovakvi navodi moraju ispitati i ako postoji opravdana sumnja mora se postupiti u skladu sa zakonom"

Na izravno pitanje misli li na osnovu dubinskog uvida u pritvorenički staž i uvjete Getoš -Mandić da su utemeljene njene tvrdnje o kršenju prava, maltretiranju i pritisku, kojima je navodno izložena od strane represivnog i pravosudnog aparata, Sarnavka odgovara: "Postoji opravdana sumnja nakon čitanja svega onog što je napisala da je bilo nepoštovana procedura i to se svakako mora istražiti i ako tako nije bilo, već sutra na suđenju to jasno i glasno reći, jer radi se o vrlo ozbiljnim i iscrpno obrazloženim optužbama"

"Uvjeti u kojima se nalazi u osječkom zatvori su katastrofalni"

"Prilikom posjeta Gordani komunicirali smo u strogo kontroliranim uvjetima. U Remetincu smo pričali pod kontrolom tek deset minuta, ali u osječkom zatvoru je bilo baš užasno. Zatvor u Osijeku je općenito katastrofalan. Način na koji se tamo ophode sa kažnjenicima i posjetiteljima je upravo onakav kako zamišljam staljinističke kaznionice"

"Sa Getoš-Magdić sam pričala kroz drvenu pregradu sa malim rupicama kroz koje je uopće nisam mogla vidjeti, a ako se približite preblizu tim rupicama, onda onog s druge strane ne možete ćuti", govori Sarnavka i posebno upozorava na neljudske uvjete kojima su izložena djeca koja posjećuju pritvorenike i zatvorenike u osječkom zatvoru, konkretno kćer Gordane Getoš-Magdić.

"Samo dva posjetitelja mogu ući u zgradu zatvora, dok ostale moraju čekati vani, na cesti, po kiši i hladnoći. To je posebno traumatično za djecu, koja stoje tamo i plaču, a takav je slučaj bio i sa kćeri optužene."

"Odnos suda i zatvora prema djeci zatvorenika je loš, a taj problem je u ovom slučaju posebno naglašen. Gordani ne daju da viđa kćer, koja je naravno za majku posebno vezana. Kćer joj je u Osijeku a ona je u Zagrebu. Nema smisla da je ne smije vidjeti jer nije kćer svjedok pa da se na nju može utjecati"

"Izjava Gordane Getoš-Magdić je krucijalna u cijelom postupku protiv Glavaša"

Koordinatorica udruge B.a.b.e. posebno je željela istaći kako joj nikako nije namjera ulaziti u sadržaj optužbe: "Nisam pravnica, niti mogu i želim govoriti tko je zločinac, a tko ne, ali kao aktivistkinja koja se zalaže i bori za zaštitu ljudskih prava, moram uvijek voditi računa da su ona zaštićena svima, a ne samo onima koji su mi simpatični. Strašno je važno da se zločini procesuiraju, ali se pri tome moraju poštovati ljudska prava i optuženika"

"Glavaševa tajnica koja je proslijeđivala njegove naredbe za likvidacije civila"

Istražni zahtjev Županijskog suda u Osijeku u dijelu koji govori o likvidacijama civila krajem 1991 navodi kako je Glavaš "naložio Ivici Krnjaku i Gordani Getoš-Magdić da iz redova provjerenih i pouzdanih osoba osnuju postrojbu za posebne izviđačko-diverzantske namjene koja bi bila pod njegovim nadzorom".

"Nakon što su Krnjak i Goradana Getoš-Magdić osnovali postrojbu koju su nazvali Samostalna uskočka satnija (SUS), Glavaš im je u više navrata naređivao da protuzakonito lišavaju slobode civile srpske narodnosti, zlostavljaju ih i usmrćuju, što su Ivica Krnjak, kao zapovjednik postrojbe, i Gordana Getoš-Magdić, kao zapovjednica jednog od vodova u postrojbi, prihvaćali i izvršavali ili su Glavaševe naredbe, radi provedbe, prosljeđivali drugim pripadnicima postrojbe, među kojima Stjepanu Bekavcu, Dini Kontiću, Tihomiru Valentiću, Zdravku Dragiću, Mirku Siviću i drugim zasad nepoznatim vojnicima koji su naredbe provodili".

Getoš-Magdić se tereti da je 26. studenoga 1991. zajedno sa Bekavacem, Valentićem i  Dragićem i  iz "obiteljske kuće odvela Branka Lovrića i zatvorila u napuštenu kuću u Dubrovačkoj 30, iz koje su ga zatim nepoznati pripadnici SUS-a odveli na obalu Drave i usmrtili".

U istražnom zahtjevu stoji da je početkom prosinca Gordana Getoš-Magdić "naložila Tihomiru Valentiću, Stjepanu Bekavcu i Zdravku Dragiću da liše slobode i usmrte Aliju Šabanovića. Oni su ispred stambene zgrade broj 119 u naselju Sjenjak uhitili Aliju Šabanovića, zavezali mu ruke samoljepljivom trakom te ga vozilom zastava yugo crvene boje odvezli na obalu Drave i usmrtili ga pucnjem u glavu, nakon čega su ga bacili u Dravu".

Radoslav Ratković, koji je preživio likvidaciju na Dravi 7. prosinca 1991. i isplivao iz rijeke, nakon čega je teško ranjen (propucane čeljusti), hospitaliziranu osječkoj Općoj bolnici.

Gordana Getoš-Magdić se tereti da je po naredbi Branimira Glavaša, naložila pripadniku SUS-a  da ode u  bolnicu i usmrti Radoslava Ratkovića, u čemu nepoznati pripadnik SUS-a nije uspio zbog prisutnosti policije u bolnici.

Tereti je se i da je za još dva srpska civila naredila da ih se ispita i likvidira.

Dario Markas, Zvonko Alač
Foto: Hrvoje Pilić