USPINJAČA koja povezuje Donji i Gornji grad najprepoznatljiviji je simbol Zagreba. Obnova tog najstarijeg vozila javnog prijevoza u glavnom gradu - koja je nedavno započela - obnovila je i priče o njezinoj povijesti i važnosti za Zagrepčane, ali i turiste, kojima je uspinjača jedna od najzanimljivijih gradskih atrakcija.

Projektom Revitalizacija zagrebačke uspinjače, koji će završiti u ožujku 2026., obnovit će se gornja i donja postaja uspinjače, trasa kojom se kreće i pogonski sustav te nabaviti nove kabine. Pruga zagrebačke žičare duga je samo 66 metara, spaja Tomićevu ulicu i Strossmayerovo šetalište i ubraja se u najkraće uspinjače u svijetu. U pogon je puštena prije gotovo 125 godina - 8. listopada 1890., a službeno radi od 1893. godine.

Modernizacija javnog prijevoza

"Izgradnja uspinjače bila je važan pothvat u razvoju javnog prijevoza i općoj modernizaciji Zagreba na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Nepunu godinu nakon uspinjače tramvajska pruga povezala je grad od zapada prema istoku - od Gornje Ilice do mitnice u Vlaškoj ulici odnosno od Mandaličine ulice do današnjeg Kvaternikova trga - s odvojcima prema Južnom kolodvoru, današnjem Zapadnom kolodvoru i rijeci Savi.

Tramvaj na konjsku vuču nesumnjivo je bio važan korak u modernizaciji javnog gradskog prijevoza, u kojem su dotad korišteni fijakeri, ali već je u trenutku uvođenja u promet u rujnu 1891. bio zastario. Primjerice, u Pragu je 1891. godine tramvajski promet elektrificiran, a Budimpešta je pet godina poslije dobila podzemnu željeznicu. Iz te perspektive, uspinjača na parni pogon bila je daleko naprednije prijevozno sredstvo, a dijelom i atrakcija za građane i posjetitelje Zagreba", objašnjava za Index kustos Muzeja grada Zagreba Goran Arčabić. 

Uspinjaču je izgradio osječki poduzetnik David William Klein na mjestu gdje je prije serpentinski put isprojektirao čuveni arhitekt Milan Lenuci. Klein je izračunao da tim putem najviše građana ide prema Gornjem gradu, a ne Mesničkom ili Dugom, danas Radićevom ulicom.

Projekt je brzo napredovao. 8. listopada 1888. Klein je Gradskom poglavarstvu podnio zahtjev za građevinsku dozvolu, a dobio ju je za dva dana. Radovi su započeli u svibnju 1889., a u veljači 1890. održana je prva pokusna vožnja. Nije prošla bez tehničkih problema, jedan stroj se pokvario, no već u ožujku 1890. druga testna vožnja prošla je besprijekorno.

Uspinjača je već tada postala atrakcija za posjetitelje Zagreba.

Stogodišnji simbol Zagreba

"To je osobito bilo vidljivo tijekom održavanja Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u Zagrebu u ljeto i jesen 1891. godine, kada su brojni posjetitelji iz različitih dijelova tada Trojedne Kraljevine i inozemstva iskoristili prigodu provozati se uspinjačom i prenijeti glas o njoj. Zanimljivo je da je uspinjača izgrađena inicijativom i sredstvima privatnog poduzetnika, a čitav pothvat pratile su administrativne zavrzlame, tehničke poteškoće i negodovanje građana u susjedstvu buduće linije uspinjače. Do danas uspinjača je sačuvala svoje primarne funkcije. Uz to što je turistička atrakcija, primarno služi kao dio sustava javnog prijevoza te je svakodnevno koriste građani koji na Gornjem gradu stanuju, rade ili se školuju", kaže kustos Arčabić.

Uspinjaču je sve do 1934. pokretao parni pogon, kad je zamijenjen električnim. Zbog onodobnih čestih kvarova, Zagrepčani su je nazivali i - zapinjačom. Izvanjskih promjena nije bilo - uspinjača je više od stoljeća zadržala vanjski izgled, prugu i sve karakteristike. Zaštićeni je spomenik kulture. Uspinjača je 1929., nakon isteka 40-godišnje koncesije, prešla u vlasništvo Grada Zagreba. Od 1947. je plave boje, uobičajene za cijeli zagrebački javni prijevoz. Danas je pod upravom ZET-a. 

Od 1969. do 1973. uspinjača nije radila zbog rekonstrukcije. U dobrom stanju bio je samo zidani vijadukt, dok je ostatak konstrukcije uklonjen i zamijenjen. Sačuvan je izvorni oblik uspinjače, a nove pogonske strojeve i vozila ugradila je tvrtka Waagner-Biro iz Beča. Električnu opremu napravila je tvrtka Siemens. Obnovljena uspinjača puštena je u rad 26. srpnja 1974. Godine 2005. obnovljene su gornja i donja stanica uspinjače, u Tomićevoj ulici i na Strossmayerovom šetalištu.

Na važnost prepoznatljive zagrebačke uspinjače ukazuju i u Turističkoj zajednici grada Zagreba: "Zagrebačka uspinjača, koja od 1890. povezuje Donji i Gornji grad, simbol je Zagreba i jedna od njegovih najpoznatijih znamenitosti. Sa svojih 66 metara, jedna je od najkraćih uspinjača na svijetu, no njezin povijesni značaj i šarm čine je nezaobilaznim dijelom doživljaja grada.

64 sekunde da prijeđe 66 metara

Osim što povezuje Gornji i Donji grad, uspinjača je turistička atrakcija, poznata po autentičnosti i pogledu na povijesnu jezgru. Kao najstarije prijevozno sredstvo u gradu, ona predstavlja spoj povijesti i tradicije te doprinosi stvaranju jedinstvenog zagrebačkog identiteta."

Zanimljivo je da je jedina poznata uspinjača koja ima kraću trasu od zagrebačke na slapovima Niagare - Falls Incline, koja je duga 60 metara, a vožnja traje 62 sekunde. Zagrebačkoj uspinjači trebale su 64 sekunde da prijeđe 66 metara. Na pariškom Montmartreu uspinjača je duga 108 metara i vozi 90 sekundi, dok Angels Flight u Los Angelesu ima dužinu od 91 metra i vozi 45 sekundi.

Povijesni podaci pokazuju da je zagrebačka uspinjača do 1929. godine imala odjeljke prvog i drugog razreda. Prvi je bio skuplji i pružao je pogled na Zagreb s prednjeg dijela uspinjače, dok je drugi dio bio sa stražnje strane i jeftiniji, ali bez pogleda.

"Redoviti remont uspinjače nužan je za očuvanje sigurnosti i dugotrajnosti ovog povijesnog simbola. Iako će privremeno biti izvan pogona, ovakvi zahvati ključni su za osiguravanje njezine funkcionalnosti i očuvanje jedinstvenog iskustva koje pruža građanima i posjetiteljima. Vjerujemo da će uspinjača nakon remonta ponovno zasjati u svom punom sjaju, spremna nastaviti pričati priču o Zagrebu i biti dio njegovog svakodnevnog života", poručuju iz Turističke zajednice grada Zagreba.

Uspinjača će se, prema planovima, obnavljati do ožujka 2026. Za njezinu izgradnju u 19. stoljeću bilo je potrebno 10 mjeseci, dok će u 21. stoljeću obnova potrajati 13 mjeseci.