JEAN Paul Getty bio je jedan od najbogatijih ljudi 20. stoljeća, ali i možda najpoznatiji škrtac u modernoj povijesti. Njegovo ime postalo je sinonim za ekstremnu štedljivost, do te mjere da su brojne priče o njegovu ponašanju nadživjele i njegovo poslovno carstvo.

Getty je rođen 1892. godine u Minneapolisu, a bogatstvo je stekao u naftnoj industriji. Tvrtku Getty Oil pretvorio je u globalnog diva, a sredinom 1950-ih magazin Fortune proglasio ga je najbogatijim Amerikancem. U trenutku smrti 1976. godine njegova se imovina procjenjivala na više od dvije milijarde dolara, što bi danas vrijedilo višestruko više. Unatoč tome, Getty je živio kao čovjek koji se boji svakog nepotrebnog troška.

Legendarni primjeri škrtosti

Njegova škrtost bila je legendarna i dobro dokumentirana. Najpoznatiji primjer odnosi se na njegov dvorac Sutton Place u Engleskoj, gdje je u kuću ugradio govornicu na kovanice. Gosti, uključujući prijatelje, suradnike i članove obitelji, morali su ubaciti novčić kako bi obavili telefonski poziv. Getty je taj potez opravdavao tvrdnjom da ne želi plaćati tuđe privatne razgovore.

Poznat je bio i po tome što je izbjegavao davati napojnice. Smatrao je da napojnice kvare radnu etiku i da osoblje treba biti zadovoljno plaćom koju već prima. U restoranima je često ostavljao minimalne iznose ili ništa, a isto se odnosilo i na hotelsko osoblje, vozače i konobare. Takvo ponašanje izazivalo je nelagodu čak i kod njegovih najbližih suradnika.

Otmica unuka kao najkontroverzniji primjer

Najmračniji i najkontroverzniji primjer Gettyjeve škrtosti vezan je uz otmicu njegova unuka Johna Paula Gettyja III. u Italiji 1973. godine. Otmičari su tražili otkupninu od 17 milijuna dolara, no Getty je isprva odbio platiti, uz obrazloženje da ima četrnaest unuka i da bi, ako popusti, svi mogli postati mete otmičara.

Tek nakon što su otmičari poslali odsječeno uho dječaka, Getty je pristao platiti dio iznosa – točno 2,2 milijuna dolara, koliko je tada bilo porezno priznato kao dar. Preostali iznos posudio je vlastitom sinu uz kamatu.

Getty je svoju škrtost pokušavao racionalizirati filozofijom samodiscipline i uvjerenjem da prevelika velikodušnost kvari karakter. Smatrao je da je bogatstvo rezultat racionalnih odluka, a ne emocija, te da novac treba čuvati i kontrolirati.

Ipak, takav stav ostavio je dubok trag na njegov privatni život. Bio je pet puta oženjen, imao je složene odnose s djecom i umro je prilično usamljen, okružen bogatstvom, ali bez bliskih odnosa.

Ironična sudbina bogatstva

Ironično, nakon smrti Jean Paula Gettyja većina njegova bogatstva završila je u zakladama. Getty Trust danas je jedna od najbogatijih kulturnih institucija na svijetu, a Getty Museum u Los Angelesu simbol je javne koristi tog golemog kapitala. Čovjek koji je za života pazio na svaki cent, u smrti je postao jedan od najvećih filantropa - i to protiv vlastite volje.