NAKON početka ruske agresije na Ukrajinu, u veljači 2022., Zapad je odredio nekoliko takozvanih crvenih linija koje su trebale osigurati da se rat ne proširi izvan ukrajinskih granica. Do sada su mnoge od njih pregažene, a neke će biti vrlo brzo.

Jedna od tih „crvenih linija” koje se za sada drže bio je zahtjev Kijeva da NATO iznad Ukrajine uvede zonu zabrane letenja te da njeno provođenje obavljaju borbeni avioni NATO članica.

Umjesto toga zapadni saveznici počeli su opskrbljivati Ukrajinu najsuvremenijim protuzračnim sustavima koji su trebali zaustaviti ruske udare krstarećim i balističkim projektilima.

Da nije bilo zastoja u američkoj pomoći uzrokovanoj MAGA republikancima u Zastupničkom domu Kongresa, taj bi pristup bio poprilično učinkovit. Prekid isporuke vođenih projektila zemlja-zrak oslabio je ukrajinski PZO te su zadnjih nekoliko mjeseci ruski udari ponovo postali ubojiti. No to će s novim isporukama vrlo brzo biti zaustavljeno.

Jedna od „crvenih linija” ne tako davno bila je isporuka tenkova. Berlin je odlučno odbijao ne samo isporučiti Leoparde 2 već je i sprečavao druge da ih isporuče.

Pod sve snažnijim pritiskom Berlin je na kraju pristao tek pod uvjetom da i Washington isporuči Abramse. Na kraju su Leopardi, Abramsi i britanski Challengeri 2 isporučeni Ukrajini. Rusi su ih ne samo uspješno zaustavili već i većinu uništili pa je sve to natezanje zapravo bilo nepotrebno.

Najnovija crvena linija su projektili Taurus

Berlin i dalje odlučno odbija isporučiti krstareće projektile Taurus. To je najnovija „crvena linija” kancelara Olafa Scholza. Iako su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo već odavno isporučili krstareće projektile Storm Shadow/SCALP EG.

Teško je točno reći što Scholza sprečava da odobri slanje Taurusa. Koalicijski partneri su za. Čak su i opozicijski demokršćani za. Jedino je njemačka javnost protiv. U travnju su ankete pokazale da je tek 37% Nijemaca za slanje Taurusa. Doduše, to je značajan rast u odnosu na 28% iz ožujka.

Donedavno kancelar Scholz imao je opravdanje za neslanje Taurusa u odbijanju američkog predsjednika Bidena da pošalje naprednije balističke projektile MGM-140 Army Tactical Missile System Ukrajini (poznatiji kao ATACMS).

Međutim, Biden je još 12. ožujka tajno odobrio slanje projektila M39A1 Block I dometa 300 kilometara unutar paketa vojne pomoći vrijednog 300 milijuna dolara.

Projektili su sasvim sigurno dopremljeni u Ukrajinu još prije tog datuma jer je prvi napad na zrakoplovnu bazu Džankoj na okupiranom Krimu uslijedio već 17. travnja.

S obzirom na to da se baza nalazi 165 kilometara zračne udaljenosti od bojišta Rusi su mislili da je sigurna. Ukrajinski izvori tvrde da je na zrakoplovnu bazu Džankoj lansirano osam, a na zrakoplovnu bazu Gvardejskoje četiri ATCMS-a.

S obzirom na najveći domet od 300 km, nijedan objekt ruske vojske na Krimu više nije siguran. Tim prije jer će u novim paketima američke pomoći Ukrajini doći i deseci novih M39A1 Block I balističkih projektila.

Uskoro u Ukrajinu stižu F-16

Još jedna „crvena linija” bit će pregažena kad u Ukrajinu stignu prvi višenamjenski borbeni avioni F-16. A to bi se moglo dogoditi vrlo brzo – već 5. svibnja.

Ako je za vjerovati glasnogovorniku ukrajinskog ratnog zrakoplovstva Iliji Jevlašu. Iako su Ukrajinci tražili zapadne borbene avione od samog početka ruske agresije, takva se mogućnost činila neostvarivom.

No eto, i to će se za koji dan dogoditi. Druga je stvar koliko će F-16 zaista utjecati na tijek rata. Ponajviše činjenicom da dolaze osposobljeni za nošenje puno zapadnog oružja te da je u borbena računala vrlo lako ubaciti potrebni softver kojim ih se prilagođava i za uporabu novih. Naravno, sasvim drugo pitanje je koliko su ukrajinski piloti uspjeli ovladati svim borbenim mogućnostima F-16.

Mediji spominju mogućnost da će nakon F-16 Ukrajina dobiti švedske Gripene i francuske Miragee 2000. No to još uvijek nije službeno potvrđeno iako je isporuka Miragea 2000 izglednija nego isporuka Gripena.

Britanci dopuštaju Ukrajini da moćnim raketama napadaju ciljeve unutar Rusije

Iako su isporuke oružja, naročito onog velikog dometa, bile „crvene linije”, još puno deblja „crvena linija” bila je odluka da se nijedno zapadno oružje ne smije uporabiti protiv ciljeva u Rusiji.

Sasvim razumljivo jer su već isporuke izazivale bijes Moskve. Međutim, i to bi se moglo vrlo brzo promijeniti. Britanski ministar vanjskih poslova (i bivši premijer) David Cameron za Reuters je 3. svibnja izjavio da će UK osigurati Ukrajini dodatne tri milijarde funti pomoći.

Povrh toga je dometnuo da ne vidi zašto bi Ukrajina imala ikakva ograničenja u uporabi britanskog oružja i streljiva na području Rusije.

Drugim riječima, ministar Cameron je odobrio ukrajinskoj vojsci da, recimo krstarećim projektilima Storm Shadow, napadne ciljeve u samoj Rusiji. „Ukrajina ima to pravo. Kako Rusija napada unutar Ukrajine, razumljivo je zašto Ukrajina ima potrebu osigurati svoju obranu”, izjavio je stojeći pred katedralom svetog Mihovila u Kijevu.

Do ovakvog dramatičnog zaokreta britanske politike vjerojatno je došlo i uslijed činjenice da je ruska vojska počela sjevernokorejskim balističkim projektilima gađati ukrajinske gradove.

Prvi takav napad zbio se 2. siječnja na Harkiv. Pritom je korišten balistički projektil Hwasong-11. Naravno, kad prvi britanski (ili francuski) krstareći projektil pogodi išta u Rusiji, iz Moskve će krenuti tsunamiji prijetnji, uključujući i prijetnje odmazdom nuklearnim oružjem. No toga smo se u zadnje dvije godine naslušali.

Macron rekao da slanje vojske nije isključeno

Međutim, ni odluka Londona nije ni približno tako značajna kao što su pozivi francuskog predsjednika Macrona da se u Ukrajinu pošalju vojnici.

U intervjuu The Economistu danom 29. travnja Macron je još jednom potvrdio kako se ne može isključiti slanje zapadnih vojnih snaga u Ukrajinu. Taj vrlo opasan potez Macron pravda strateškim ciljem onemogućavanja ruske pobjede.

Kaže: „Ako Rusija pobijedi u Ukrajini, u Europi neće biti sigurnosti. Tko se može pretvarati da će Rusija tu stati? Kakva će biti sigurnost za druge susjedne zemlje, Moldaviju, Rumunjsku, Poljsku, Litvu i ostale?”

U intervjuu Macron je ustvrdio i da ima podršku mnogih saveznika. Jedino nije naveo kojih.

Macron nije objasnio ni što bi francuski vojnici radili u Ukrajini. Još u veljači, nakon prve izjave Macrona o slanju vojnika u Ukrajinu, francuski ministar vanjskih poslova Stephane Sejourne u parlamentu je rekao: "Moramo razmotriti nove akcije potpore Ukrajini. One moraju odgovoriti na jako specifične potrebe, posebice mislim na uklanjanje mina, kibernetičku obranu, proizvodnju oružja na licu mjestu, na ukrajinskom teritoriju."

Neki ukrajinski mediji su otišli veliki korak dalje i ustvrdili da bi Kijev puno radije da Francuzi preuzmu nadzor i zaštitu granice Ukrajine i Bjelorusije. Na taj bi se način oslobodile velike ukrajinske snage koje bi mogle biti preraspoređene na bojište.

Iako se ideja o slanju francuskih i europskih vojnika u Ukrajinu za sada čini neostvariva, prije manje od 24 mjeseca isto tako se neostvarivom činila i ideja da će ukrajinsko ratno zrakoplovstvo imati F-16 i balističke projektile koji mogu gađati ciljeve na udaljenosti od 300 kilometara. I da bi britanski krstareći projektili mogli gađati ciljeve u Rusiji. 

Krenu li francuski i europski vojnici put Ukrajine, hoće li to pretvoriti Ukrajinu u svjetski rat? Ili je to krajnja opcija da se Putina uvjeri kako mu Zapad neće dozvoliti pobjedu?