FOTO: Index

VELIKI potresi poput onih koji su razorili Čile 2010. ili Japan 2011. češće se događaju za punog ili mladog mjeseca, pokazala je nova studija koju su proveli japanski seizmolozi.

Znanstvenici već duže znaju da gravitacijske sile Mjeseca mogu potaknuti podrhtavanja u seizmički vrlo aktivnim područjima kao što je primjerice rasjed San Andreas u Kaliforniji. Međutim, do danas nije bilo jasno mogu li se povezati s velikim potresima.

U novom radu, predstavljenom u časopisu Nature Geoscience, Satoshi Ide sa Sveučilišta u Tokiju i njegovi suradnici istražili su tri različita popisa potresa – u Japanu, u Kaliforniji i u cijelom svijetu. Analizirali su razdoblje od 15 dana koje je prethodilo svakome od potresa. Svakom danu pripisali su određeni broj na skali do 15 koji je predstavljao jačinu plimnog stresa toga dana. Rezultati su pokazali da su se veliki potresi učestalije događali u trenutcima bližim onima u kojima je stres bio maksimalan, odnosno za Uštapa i Mlađaka kada su Sunce, Mjesec i Zemlja bili poravnati.

Analiza 10.000 potresa magnitude oko 5,5 pokazala je da su oni koji su bili pokrenuti u vrijeme velikog plimnog stresa češće narasli preko magnitude 8.

Honn Kao, seizmolog u Geological Survey of Canada, za Nature je rekao da je japanska studija vrlo inovativan pristup problemu o kojem se već dugi niz godina vode rasprave.

'To daje neki uvid u mogući odnos između plimnog stresa i pokretanja velikih potresa', rekao je Kao napomenuvši da na pokretanje potresa ipak utječe previše čimbenika da bi se moglo lako odgovoriti na pitanje kakva je točno njihova uloga.

Trebamo li strahovati?

Slično mišljenje dijeli i naš seizmolog Ivo Allegretti.

'Ljudi su već prije dosta godina uočili da bi gravitacijsko djelovanje raznih tijela moglo utjecati na tektoniku Zemlje, međutim, to nije jedini utjecaj', upozorio je Allegretti.

'Primjerice, prolasci velikih ciklona mogu utjecati na koru našeg planeta. Tu je također i inducirana seizmičnost, odnosno ljudsko djelovanje kroz punjenja i pražnjenja velikih akumulacijskih jezera itd. No sve to su uglavnom pojave tzv. sekundarne prirode. One više spadaju u uvjete koji pogoduju potresima koji bi se ionako dogodili, nego u okidače koji ih pokreću. Podaci pokazuju da tlo u Zagrebu za plime i oseke može oscilirati nekoliko centimetara. To dizanje i spuštanje traje 10-ak sati pa se tih nekoliko centimetara neće ni osjetiti', pojasnio je.

Znanstvenici smatraju da novi rezultati nisu takve prirode da bi trebali biti temelj za neke posebne akcije ili za promjene u državnim politikama prema njima.

John Vidale, seizmolog na University of Washington u Seattleu ističe da je vjerojatnost da će se neki veliki potres dogoditi na određeni dan na određenom mjestu na Zemlji, čak i uz ovo malo povećanje, premalena mala da bi imalo smisla poduzimati neke posebne akcije.