AKO PITATE prosječnog stanovnika Hrvatske o stanju poljoprivrede, velika je šansa da će vam reći kako poljoprivreda propada, da je se ne potiče dovoljno, kako je uništava uvoz i kako bi Hrvatska, kada bi se sve to popravilo, mogla prehranjivati pola Europe, ili bar trećinu.

To nije fenomen samo u Hrvatskoj nego u cijelom EU-u pa i u većini država svijeta. Poljoprivreda iz nekog razlog predstavlja opsesiju većine naroda na svijetu pa je jedna od najviše subvencioniranih i najzaštićenijih djelatnosti. To začuđuje s obzirom na to da u razvijenim državama poljoprivreda zauzima tek nekoliko postotaka ukupne gospodarske aktivnosti i ukupne zaposlenosti. Na primjer, gotovo 40% proračuna EU-a odlazi na razne subvencije i poticaje poljoprivredi. Unatoč tome što EU ima dosta stroge propise o državnim potporama, pa je tako ukidanje potpora za brodogradnju bio uvjet za ulazak Hrvatske u EU, kod poljoprivrede ne samo što se poticaji i subvencije ne zabranjuju, nego se i potiču. Iako je prapočetak EU-a bila „Europska zajednica za ugljen i čelik“, ona je danas postala primarno Europska unija za poticanje poljoprivrede.

Poticaji rastu, poljoprivreda pada

Iako u većini stvari zaostaje za ostalim članicama EU-a, u opsjednutosti poljoprivredom Hrvatska ih prati u stopu. Prema podacima Ministarstva financija i Ministarstva poljoprivrede 2018. godina je bila rekordna godina za poljoprivredu, bar prema dodijeljenim poticajima koji su prešli razinu od 6 milijardi kuna. To je rast za više od 2 milijarde kuna od krize 2008., ili za više od 50%. Sreća u nesreći je da je taj rast potpora dominantno rezultat ulaska u EU i povlačenja sredstava iz raznih fondova koji, kako smo rekli, čine gotovo 40% proračuna EU-a. 

Paradoksalno, vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj se u istom razdoblju smanjila s 22,5 milijardi kuna, koliko je iznosila 2008., na 16 milijardi kuna 2018.  Još paradoksalnije, od ulaska u EU, kada su poticaji počeli strelovito rasti, smanjila se za 3,5 milijardi kuna.

Potpore poljoprivredi čine otprilike 40% svih potpora u Hrvatskoj, a kada se iznos potpora za poljoprivredu podijeli s brojem zaposlenih u Hrvatskoj, ispada da poljoprivreda godišnje dobije oko 4.000 kuna poticaja po svakom zaposlenom u Hrvatskoj. Dobra vijest je da to nije pravi iznos jer dobar dio tih potpora dolazi iz proračuna EU-a, a država služi samo za transfer sredstava, pa tako hrvatska poljoprivreda dominantno ovisi o zaposlenima u bogatijim državama EU-a, od kojih njihove države kroz poreze uzimaju novce i kroz proračun ih transferiraju EU-u, koji ih preko proračuna RH transferira poljoprivrednicima u Hrvatskoj. Nisu poljoprivrednici u Hrvatskoj iznimka, to tako funkcionira u cijelom EU-u. Svi poljoprivrednici u EU ostvaruju veliki dio prihoda od poticaja EU-a, koji su porezima oduzeti drugim radnicima. Tako više od 95% radnika EU-a financira manje od 5%, koliko čini udio radnika u poljoprivrednim djelatnostima.

Ukupno dodijeljene potpore poljoprivredi i ribarstvu za razdoblje od 2003. do 2018. godine (u milijunima kuna)

Izvor: Ministarstvo financija, Ministarstvo poljoprivrede; podaci obrađeni u Ministarstvu financija

No i tako hrvatska poljoprivreda ostvaruje katastrofalne rezultate. Dobro, istina je i da ako je suditi prema samim poljoprivrednicima, nikada nije ni postojalo vrijeme kada je poljoprivreda bila isplativa djelatnost, kao što se lijepo može vidjeti ako se pregledaju sva emitiranja Plodova zemlje u kojima se poljoprivrednici od 1958. žale kako je svaka godina gora od prošle i kako propadaju. Ako je suditi samo prema tome, poljoprivredi nikada nije dobro išlo. 

Vrijednost poljoprivrede u Irskoj 8,6 milijardi eura, a u Hrvatskoj tek 2,3 milijarde eura

Teško je nabrojiti sve probleme hrvatske poljoprivrede koje ju čine neproduktivnom i nekonkurentnom, ali među njih zasigurno spada relativno mala prosječna površina poljoprivrednih zemljišta. U 2013. je više od 90% poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj spadalo u kategoriju mikro i malih, tj. manje od 20 hektara. Za usporedbu, taj udio u Irskoj je manji od 45%, a ostatak čine zemljišta od 20 hektara i više. Vjerojatno je situacija u 2018 ista ili slična. Treba li onda čuditi da je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Irskoj 2018. iznosila 8,6 milijardi eura, a u Hrvatskoj tek 2,3 milijarde eura. To znači da je poljoprivreda Irske oko 3,7 puta veća od hrvatske poljoprivrede! A ova 2018. je čak bila dobra za hrvatsku poljoprivredu jer je vrijednost proizvodnje u odnosu na 2017. rasla za 5,9%, dok je rast u Irskoj iznosio tek 2%. Znači prijašnjih godina je ta razlika bila još veća. 

Jedini način da se očuva trenutna usitnjenost poljoprivrednih zemljišta je da se Hrvatska okrene kulturama visoke dodane vrijednosti i onima koje ne ovise o ekonomiji obujma, tj. o onima za koje vrijedi da veliko zemljište jako smanjuje troškove proizvodnje i tako je čini isplativijom. Jednostavno, poljoprivrednik koji uzgaja pšenicu na 5 hektara ne može proizvesti jednako jeftinu pšenicu kao onaj koji uzgaja na površini od 100 hektara i samim time će njegova pšenica biti preskupa. A onda će plakati državi kako ga ugrožava uvoz i da su mu potrebni poticaji. No Hrvatska još uvijek dominantno proizvodi žitarice (pšenicu, kukuruz itd.) i industrijsko bilje (šećerna repa, uljana repica, suncokret...), a ne višegodišnje kulture. Upravo suprotno, proizvodnja žitarica i industrijskog bilja je od pristupanja EU-u ostala ista, a proizvodnja iz dugogodišnjih nasada, kao što je voće, smanjila se. Osim sadnje dugogodišnjih nasada spas za hrvatsku poljoprivredu bi mogla biti i ekološka poljoprivreda.

Poljoprivrednicima nedostaje znanja

No postoji jedan ključni problem. 

Višegodišnji nasadi i ekološka poljoprivreda zahtijevaju više rada i više znanja. A to je ono što našim poljoprivrednicima nedostaje. Svaka čast radišnim poljoprivrednicima, ali činjenica je da žitarice zahtijevaju puno manje angažmana i znanja od ekološke poljoprivrede i dugogodišnjih nasada. No to nije samo problem poljoprivrednika, nego i problem Ministarstva poljoprivrede koje je naviknuto služiti samo kao distributer poticaja, a ne kao savjetodavno stručno tijelo koje će pomoći poljoprivrednicima da ostvare bolju produktivnost i korištenje isplativijih kultura, uz podršku agronoma i ekonomista. Jer današnja poljoprivreda je zahtjevna djelatnost koja naveliko ovisi o visokoj znanosti i upotrebi modernih tehnologija. Zbog toga se današnja poljoprivreda, ako želi biti produktivna, mora oslanjati na agronome, ekonomiste, informatičare, strojare itd. 

Netransparentnost i korupciju pri dodjeli poticaja i državnog zemljišta treba spomenuti kao jedne od težih utega oko vrata hrvatskom poljoprivrednik,u a da bismo riješili taj problem, potrebno je temeljito čišćenje nekoliko ministarstava. No to neće dugoročno puno popraviti stanje hrvatske poljoprivrede jer je njen temeljni problem što je zastarjela. Puno bi efikasnije bilo sve te poticaje zamijeniti za stručnu pomoć i savjetovanje poljoprivrednika jer trenutno ih se održava u nečemu nalik narkomanskom odnosu. Poljoprivreda propada, a dok propada, traži sve više i više poticaja, baš kao što svaki narkoman dok mentalno i fizički propada uvijek traži novi, sve jači fiks. A to je put u potpunu propast. No nikada nije kasno, odvikavanje je uvijek bolje od nastavka ovisnosti. 

Vrijeme je za "skidanje" poljoprivrede s poticaja

U konačnici se ipak radi o problemu koji se treba rješavati na razini cijelog EU-a. Trenutni sustav ne pogoduje nikome osim jednoj maloj skupini poljoprivrednika u najrazvijenijim članicama. Nije dobar za porezne obveznike u članicama koje više uplaćuju u EU proračun nego dobivaju iz njega, nije dobar za poljoprivrednike u siromašnijim članicama jer ih prisiljava na natjecanje s nelojalnom konkurencijom koja prima više subvencija, a nije dobar ni za potrošače jer preplaćuju poljoprivredne proizvode prvo kroz subvencije, a onda zbog toga što poljoprivredni lobiji raznim načinima ograničavanja uvoza štite svoju poziciju u EU, a to zauzvrat drži cijene višima nego što bi bile da se trgovina poljoprivrednim proizvodima liberalizira. U konačnici ovakav sustav poticaja u EU stvara viškove koje zemlje EU-a ne uspijevaju ni izvesti pa su učestale slike prosvjeda na kojima poljoprivrednici uništavaju proizvode u znak protesta. 

Ali Hrvatska ima mehanizme da smanji ovisnost svojih poljoprivrednika o poticajima, koje EU ionako planira smanjivati. Odgovor na probleme poljoprivrede u Hrvatskoj je proizvodnja visoke dodane vrijednosti, upotreba visokih tehnologija i povezivanje poljoprivrednika sa znanstvenicima i stručnjacima. 

Krajnje je vrijeme za intervenciju i početak "skidanja" poljoprivrede s poticaja uz istodobno stvaranje kruga podrške sačinjenog od onih koji je svojim znanjem mogu uvesti u 21. stoljeće.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala