RUTH Ellis, posljednja žena pogubljena u Velikoj Britaniji, posthumno je dobila uvjetno pomilovanje. Ellis je prije više od 70 godina osuđena na smrt zbog ubojstva ljubavnika koji ju je zlostavljao. Upucala ga je ispred jednog londonskog puba.

28-godišnja samohrana majka i hostesa u noćnom klubu obješena je 13. srpnja 1955. godine zbog ubojstva vozača automobilskih utrka Davida Blakelyja. U njega je pucala 10. travnja 1955. ispred puba Magdala u londonskoj četvrti Hampstead.

"Iako se ovim pomilovanjem ne tvrdi da nije kriva za ubojstvo Davida Blakelyja, ono zamjenjuje smrtnu kaznu doživotnim zatvorom kako bi se priznala duboka nepravda u ovom iznimnom slučaju", rekao je potpredsjednik britanske vlade David Lammy.

Unuka: Pravda je napokon zadovoljena

Ubojstvo i suđenje izazvali su golemu pozornost javnosti, a slučaj je nakon izricanja smrtne presude postao simbol borbe protiv nepravde, piše Associated Press.

Vjeruje se da je njezin slučaj utjecao na promjenu britanskog kaznenog prava. Tijekom suđenja nije joj bilo dopušteno tvrditi da je djelovala pod emocionalnim utjecajem dugotrajnog zlostavljanja. Dvije godine nakon njezina pogubljenja britanski parlament donio je zakon kojim je uvedena mogućnost obrane smanjenom ubrojivošću.

Njezini unuci dugo su se borili za ublažavanje presude jer se ponovljeno seksualno, emocionalno i fizičko zlostavljanje koje je Ellis trpjela nije uzelo u obzir ni tijekom suđenja ni kasnije, kada je mogla dobiti odgodu izvršenja smrtne kazne.

"Pravda je napokon zadovoljena. Ovo pomilovanje ne može poništiti ono što se dogodilo prije 71 godinu. Ne može vratiti živote koji su bili slomljeni, djecu koja su ostala bez majke, izgubljene godine. Ali formalno i konačno govori da Ruth nije trebala biti pogubljena, da ju je pravosudni sustav iznevjerio. To priznanje našoj obitelji neizmjerno znači", navela je njezina unuka Laura Enston u izjavi.

Svjedoci tvrdili da joj je Blakely prijetio smrću

Odvjetnici koji su obitelj zastupali besplatno zatražili su pomilovanje prošle godine, iznoseći dokaze da je Ellis vjerojatno patila od onoga što se danas naziva "sindromom zlostavljane žene".

Ellis i svjedoci, među kojima su bili njezini prijatelji i liječnici, tvrdili su da joj je Blakely prijetio smrću te da je bila prekrivena modricama zbog fizičkih napada, kako na javnim mjestima tako i nakon što ju je gurao niz stepenice. Naveli su i da ju je jednom toliko snažno udario u trbuh da je doživjela spontani pobačaj.

Suđenje trajalo nešto više od jednog dana

Porota je, međutim, tijekom suđenja dobila uputu da ne uzima u obzir činjenicu da je bila "teško zlostavljana od strane svojeg ljubavnika". Suđenje je trajalo nešto više od jednog dana, a porota je presudu donijela za manje od pola sata.

Da je Ellis bila izvedena pred sud dvije godine kasnije, nakon stupanja na snagu zakona o smanjenoj ubrojivosti, najviše što bi joj se moglo izreći bila bi presuda za ubojstvo iz nehaja, a ne smrtna kazna, rekla je odvjetnica Grace Houghton iz odvjetničkog društva Mishcon de Reya. Osnivač tog društva 1955. godine pokušao je u posljednji trenutak ishoditi odgodu njezina pogubljenja.

Velika Britanija suspendirala je smrtnu kaznu 1965., a potpuno ju je ukinula 1970. godine.

Enston tvrdi da se njezina majka i ujak, dvoje Ellisine djece, nikada nisu oporavili nakon pogubljenja. "Moj stric je počinio samoubojstvo, trauma moje majke onemogućila joj je da bude roditelj kakav nam je trebao. Sjena Ruthina pogubljenja proteže se kroz dvije generacije. Nosili smo sram koji nikada nije bio naš teret", naglasila je.

Dvije udubine na vanjskom zidu puba

Slučaj i dalje privlači pozornost u popularnoj kulturi i lokalnoj povijesti. O njemu je snimljeno nekoliko filmova i televizijskih drama, među kojima su film "Dance with a Stranger" iz 1985. godine te miniserija "A Cruel Love: The Ruth Ellis Story", koja je prošle godine emitirana na britanskoj televiziji ITV.

Posjetiteljima puba u kojem se dogodilo ubojstvo često se pokazuju dvije udubine na vanjskom zidu za koje se tvrdi da su rupe od metaka iz pucnjave, iako bi ta tvrdnja mogla biti izmišljena.

Neil Titley, glumac koji je istraživao povijest tog puba, rekao je 2017. godine za Camden New Journal da je devedesetih bio prisutan kada je bivši vlasnik, želeći iskoristiti zloglasnu reputaciju puba Magdala, dao izbušiti rupe u zidu kako bi privukao turiste.

Oznake na zidu s vremenom su potamnile i postale glatke jer su ih mnogi posjetitelji dodirivali zamišljajući kobnu noć kada se dogodilo ubojstvo.