NA DANAŠNJI dan 1871. potpisano je primirje između Pruske i Francuske, čime je neslužbeno završio Francusko-pruski rat. Radi se o važnom ratu između dvije europske sile čije će posljedice obilježiti francusku antinjemačku politiku, taman pola stoljeća prije Prvog svjetskog rata.

Napoleon i Otto

Francusko-pruski rat dogodio se zato što se francuski car Napoleon III. uplašio rastuće moći Bismarckove Pruske, odnosno Njemačke. Bismarck je tijekom 1860-ih planirao ujedinjenje Njemačke i za nju ratovao, a za to vrijeme Napoleon mu je bio saveznik.

Napoleon je smatrao kako će savezom s Prusima napraviti od Bismarcka poslušnog saveznika, no nije shvatio da će pruski plemić Otto zavladati puno većim prostorom od same Pruske. 1860-ih osjetila se promjena u odnosu snaga i situacija je izmakla Napoleonovoj kontroli, zbog čega je povukao neke političke poteze koji će na kraju dovesti do rata dviju sila.

1866. godine Pruska osniva Sjevernonjemački savez, koji je de facto bio preteča ujedinjene Njemačke (nije sadržavao samo nekoliko južnih kraljevstava i kneževina). Napravila je to nakon što je potukla Austriju u svega sedam tjedana i izbacila ju iz priče o ujedinjenoj Njemačkoj.

Savez postaje rivalstvo

Kad je Napoleon čuo o Sjevernonjemačkom savezu i svjedočio rastu moći Pruske, odlučio je naplatiti savez s Bismarckom planom da anektira Luksemburg. Zašto baš Luksemburg?

Luksemburg se nalazio na ključnoj lokaciji između Nizozemske, Francuske i Sjevernonjemačkog saveza, a utvrda je vrlo dobro kontrolirala puteve važne za Francusku. Osim toga, Napoleonu se nije sviđalo što je tamo stacionirana pruska vojska, i to još od 1815. i kongresa u Beču.

Prusi su dobili pravo da tamo stacioniraju vojsku kako bi eventualno spriječili Francusku da ponovo radi nerede po Europi, kao što ih je radio originalni Napoleon do 1815. godine.

Bismarckova diplomacija uputila je oštru notu Napoleonu III. i rekla kako ne namjerava predati Luksemburg. Spor je riješen međunarodnim sastankom na kojem je postignut kompromis: utvrda ostaje neutralna, ali Bismarck povlači vojsku iz Luksemburga.

Emski izvještaj

Nakon luksemburške krize Napoleon i Otto bili su saveznici samo nominalno. Političari u obje zemlje napadali su drugu stranu, a tenzije su se mogle rezati nožem. Onda je 1870. francuski ministar posjetio Bismarcka u Bad Emsu.

Susret se dogodio jer je španjolsko prijestolje bilo prazno. Svatko je imao svog kandidata za kralja, ali Leopold iz dinastije Hohenzollern nije dolazio u obzir za Francuze. On je bio pruski saveznik i Napoleon nije mogao dopustiti da ga neprijatelji okruže. Poslao je ministra vanjskih poslova kako bi s Bismarckom dogovorio da neće podržati Leopolda.

Susret se dogodio u ljetovalištu pruskog kancelara. Fina gospoda ugodno su popričala, objedovala i šetala parkovima. Sastanak je prošao bez ikakvog incidenta, no Bismarck je pristojno objasnio Francuzu kako mu ne može obećati da neće podržati Hohenzollerna. Ministar je nakon sastanka časno ispraćen i vratio se kući.

Ovaj mirni sastanak izazvao je Francusko-pruski rat.

Bismarckov podli plan

Iako je sve prošlo u najboljem redu, Otto von Bismarck je u novine pustio izvještaj iz Emsa, ali u skraćenoj verziji. Napisao ga je sam Bismarck te je tekst bio iznimno bezobrazan i ponižavajući za Francuze. U njemu je pisalo da je Bismarck vrlo oštro odbio ministra i uvrijedio cara Francuza.

Prije nego što se ministar vratio u Francusku, sve novine pisale su o Emskom izvještaju. Francuski narod bio je bijesan, političari spremni za rat, a vojska je pripremala oružje. Čekalo se samo da car objavi rat.

Napoleon je, uslijed pritisaka naroda i vojske, objavio rat usred ljeta 1870. godine. Iako nisu izgubili kao Austrijanci u sedam tjedana, Francuzi su izgubili u šest mjeseci, a Pariz je dva mjeseca bio pod opsadom. Suočena s epidemijama gladi, dezertiranjem vojske i općim kaosom, Francuska potpisuje kapitulaciju. Par dana ranije pao je Pariz i proglašeno je Njemačko Carstvo.

Animozitet Francuske i Njemačke

Bio je to najvažniji događaj za ujedinjenje Njemačke, koja od tada funkcionira kao jedan politički entitet. Događaj je isto tako važan za Francuze - u ratu su izgubili Alzace i Lorraine, dvije važne pokrajine na istoku.

Od 1871. Francuska postaje najveći protivnik Njemačkog Carstva, a njeni političari ispunili su gotovo cijeli medijski prostor pričama o povratku izgubljenih pokrajina i osveti. Ove tenzije eskalirale su 1914. godine, kada započinje Veliki rat, a poznata francuska želja da se Njemačku maksimalno ponizi nakon rata direktna je posljedica katastrofe koju su doživjeli 1870. godine.