DRŽAVE skupine G7, koju čine Njemačka, Italija, Francuska, Kanada, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Japan, ograničile su cijenu barela sirove nafte iz Rusije na 60 dolara od 5. prosinca. Dogovoru se priključila cijela EU i Australija, a ograničenja cijene će se revidirati svaka dva mjeseca.

"Ovo ograničenje cijena ima tri cilja. Prvo, jača učinak naših sankcija. Drugo, dodatno će umanjiti prihode Rusije. Treće, u isto vrijeme će stabilizirati globalna energetska tržišta jer omogućava dijelu ruske nafte koja se prevozi tankerima da se njom trguje, posreduje i prevozi putem EU operatora trećim zemljama, sve dok se prodaje ispod ograničene cijene", rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

O ideji da se cijena ruske nafte ograniči razmišlja se još od početka invazije te zemlje na Ukrajinu, a SAD i EU o njoj intenzivno raspravljaju još od travnja. Unatoč brojnim kritikama i problemima s usuglašavanjem između članica EU i G7, odluka je donesena. Prihvaćene su neke iznimke, primjerice Japan je izuzet od ograničenja cijene ako sirovu naftu kupuje preko projekta Sahalin 2, u kojem kompanije iz Japana imaju vlasničke udjele.

Kompanije sa Zapada su važne u svjetskoj trgovini naftom

Ideja EU i G7 se ne oslanja na to da zbog veličine svog tržišta, točnije količine sirove nafte koju kupuju, utječe na kretanje svjetske tržišne cijene. To bi bilo osuđeno na propast, unatoč tome što su te države zajednički odgovorne za preko 40 posto svjetskog uvoza sirove nafte, jer bi time samo ograničile ponudu i dovele do kontraefekta, do rasta cijene na svjetskom tržištu.

Ali iako se radi o državama koje su neto uvoznice nafte (osim SAD-a), ključne su u globalnoj infrastrukturi trgovine sirovom naftom pomorskim putem, a upravo na tome počiva cijela ideja ograničenja cijene. Sirova nafta je samo sirovina, a na putu od vađenja do prerade u rafinerijama sudjeluje širok spektar kompanija različitih djelatnosti.

Planom se traži od kompanija sa Zapada, koje sudjeluju u trgovini naftom u različitim dijelovima trgovinskog lanca, da ne sudjeluju u izvozu nafte iz Rusije prema ostalim zemljama svijeta osim ako dogovorena cijena po kojoj se trguje nije ispod maksimalne koju su odredili EU, zemlje G7 i Australija.

Prema informacijama Lloyd`s Registra, kompanije specijalizirane za klasifikaciju u pomorskom prometu, tijekom kolovoza su brodovi u vlasništvu kompanija iz Grčke bili odgovorni za pola ukupnog prijevoza sirove nafte iz Rusije.

Globalno poslovima osiguranja pomorskog prijevoza, pa tako i tankerskog prijevoza sirove nafte, dominiraju zapadne kompanije. Osiguranje je jedna od ključnih usluga koje omogućuju pomorski prijevoz nafte.

U osiguranju naftnih tankera prednjače zapadne kompanije

Posebno je važno osiguranje zaštite i odštete (P&I), kojim se umanjuje i alocira trošak rizika prijevoza nafte tankerima. Ujedinjeno Kraljevstvo je globalni predvodnik u pružanju usluga P&I, a Međunarodna grupa klubova za zaštitu i odštetu (IGP&I), čiji članovi osiguravaju 90 posto svjetske oceanske tonaže, nalazi se u Londonu.

U kolovozu je ukrajinska nacionalna agencija za sprječavanje korupcije prozvala IGP&I zbog toga što klub nije poticao svoje članove da odbijaju poslove osiguranja izvoza sirove nafte pomorskim putem iz Rusije, s posebnim naglaskom na brodove grčkih kompanija.

Direktor IGP&I je odgovorio da "prema šestom paketu sankcija EU postoje izuzeća od zabrana kako bi se dopustio prijevoz nekih ruskih naftnih tereta u EU, a također ne postoji opća zabrana transporta ruskih naftnih tereta u treće zemlje".

Turska blokirala izlaz naftnih tankera koji prevoze naftu iz Rusije

Oko 19 tankera punih sirove nafte je u ponedjeljak 5. prosinca čekalo prolaz kroz teritorijalne vode Turske i trenutno su usidreni u blizini Bospora i Dardanela, dva tjesnaca koji povezuju ruske crnomorske luke s međunarodnim tržištima.

Razlog zbog kojeg Turska ne pušta tankerima da prođu je taj što nemaju pisma svojih osiguravatelja, kojima se potvrđuje da će se platiti svi troškovi mogućih izljeva nafte, sudara i drugih rizika. IGP&I, klub najvećih svjetskih brodarskih osiguravatelja, tvrdi da Turska traži više od uobičajenih informacija koje se traže prilikom takvih prolazaka.

U pregovore s vlastima Turske uključili su se SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, a prema nekim informacijama Turska propušta brodove koji su osigurani kod osiguravajućih kompanija iz Rusije, ali ne iz EU i UK-a. Blokiran je samo prolaz tankera koji prevoze sirovu naftu, ne dizel i benzin. Sankcije EU na pomorski prijevoz prerađevina nafte stupaju na snagu 9. prosinca.

Rusija kupuje stare tankere da bi zaobišla kompanije sa Zapada

Rusija je u očekivanju novih sankcija, posebice ograničavanja cijene sirove nafte, kupila 100 tankera. Brodovi su prosječne starosti od oko 15 godina i za nekoliko godina trebali bi biti poslani na rezalište. Zadnjih nekoliko mjeseci je zabilježen veliki rast kupnji brodova novih i nepoznatih kupaca, a nekoliko tjedana nakon prodaje su se pojavili u Rusiji da bi preuzeli prvu količinu sirove nafte.

Prema analitičarima, Rusija treba još bar 240 tankera da bi nastavila s dosadašnjim intenzitetom izvoza nafte, a da zamijeni strane brodove. Poslove osiguranja, koje dominantno u svijetu obavljaju kompanije sa Zapada, bit će teže zamijeniti.

Ali ne treba podcijeniti privlačnost relativno niske cijene ruske nafte, zbog čega će brojne zemlje u razvoju zanemariti manjak osiguranja i rizik koji predstavljaju brodovi koji prevoze naftu. Odvijanje trgovine će biti kaotičnije jer kompanije iz Kine, Rusije i Indije jednostavno nemaju dovoljno iskustva u takvim poslovima, a potrebna je i velika podrška financijskog sektora. Ali je ostvarivo.

Rusija već sada prodaje naftu s velikim popustom, daleko ispod cijene

Može se propitkivati i sama cijena od 60 dolara po barelu, točnije svrhovitost samog ograničenja. Cijena barela sirove nafte je trenutno između 78 dolara (WTI) i 84 dolara (Brent), dakle više od ograničenja. Ali te cijene nisu relevantne za rusku naftu.

Za Rusiju je relevantna referentna cijena Ural sirove nafte, koja se odnosi na tip nafte koji se izvozi iz Rusije, točnije mješavinu sirove nafte koja se vadi u regijama Urala i Volge te zapadnog Sibira. A cijena te nafte je ispod 65 dolara po barelu, što je jako blizu maksimalnoj cijeni koju su odredili EU i G7.

Trenutne cijene su na razini iz siječnja ove godine. Padaju još od lipnja, kada je cijena barela sirove nafte dosezala od 115 do 120 dolara. Cijena ruske nafte Urals mješavine je na razini prve polovice 2021., kada nitko nije ni očekivao invaziju na Ukrajinu. Tijekom 2018. i 2019. se kretala oko istog iznosa.

Rusija već sada prodaje naftu s velikim popustom, trenutno 20-ak dolara po barelu, a u nekim mjesecima ove godine i više od 30 dolara. Tijekom travnja je cijena Uralsa bila od 70 do 80 dolara po barelu, a Brent 100 do 110 dolara po barelu. Uobičajeno je da ruska Urals mješavina bude jeftinija, ali je razlika između Brent i Urals nafte u 2019. bila svega dolar-dva.

To jednostavno znači da je Rusija već sada prisiljena prodavati sirovu naftu po golemom popustu pa je nejasno što se točno željelo postići s ograničenjem cijene na 60 dolara. Dodatno, cijene sirove nafte su pale 5. prosinca, na dan kada je ograničenje službeno stupilo na snagu. Očito je od toga što kaže EU i G7 daleko važnije što kaže tržište, točnije makroekonomske prognoze za sljedeće mjesece i godinu.

Tržište uglavnom ignorira ograničenje, cijena pada zbog drugih razloga

2023. će po svemu sudeći biti godina krize. Svi se nadaju kratkotrajnoj i plitkoj, ali ima i više nego dovoljno rizika koji bi mogli dovesti do dugotrajne i duboke. Dolar je najjači u zadnja dva desetljeća, što također djeluje prema snižavanju cijene nafte.

S druge strane, najavljeno opuštanje lockdowna u Kini ulijeva nadu u oporavak potražnje u toj zemlji, koja je drugi najveći uvoznik sirove nafte na svijetu, nakon EU. To gura rast cijene nafte. Chevron, velika naftna kompanija iz SAD-a, potpisao je ugovor s Venezuelom o obnovi praktički uništene naftne industrije te zemlje s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu.

Sve upućuje na to da je ograničenje cijene EU i G7 uglavnom beznačajno i bespotrebno. Ali je jako opasno, jer iz transporta i trgovine sirovom naftom potencijalno eliminira iskusne kompanije. Jedan tanker prevozi od nekoliko desetaka tisuća do par stotina tisuća kubičnih metara, a Rusija kupuje na stotine takvih tankera pred kraj njihovog vijeka trajanja. Stoga se ne radi samo o financijskoj nego i potencijalnoj ekološkoj katastrofi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala