PREDSJEDNIK Europskog vijeća Charles Michel jedan je od poznatijih političara u Hrvatskoj zahvaljujući svojem bliskom i srdačnom odnosu s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem.

Inače briselski eurokrati nemaju veliki "name recognition" među Hrvatima, ali Plenković je toliko puta u javnosti spomenuo "dragog Charlesa" ili "prijatelja Charlesa Michela" da su svi domaći mediji objavili članke pod naslovom "Tko je zapravo Plenkovićev frend Charles Michel?", a Twitter je pun memeova na račun te javno promovirane bromanse.

>> Plenković je sto puta spomenuo Charlesa Michela. Tko je on?

No čini se da je Plenković jedan od rijetkih lidera članica Europske unije koji imaju simpatije za Michela. Tog Belgijca mnogi europski čelnici smatraju nesposobnim, među kojima je i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Politico: Michel je izgubio autoritet među liderima članica Unije

Politico je objavio brutalan članak o tome kako je Michel izgubio autoritet koji bi trebao imati kao predsjednik Europskog vijeća, tijela koje okuplja šefove država članica EU. 

"Kad je Michel izabran za predsjednika Vijeća, mnogi su primijetili da ima nešto što ga čini savršenim za tu poziciju. (On je tek treća osoba koja ima taj posao otkako je uspostavljen 2009., prije toga su sastanke Vijeća vodili čelnici na rotacijskoj osnovi.) Prvi je na toj dužnosti bio Herman Van Rompuy, bivši belgijski premijer poput Michela. Drugi je bio bivši poljski premijer Donald Tusk", podsjeća Politico na početku svojeg ekspozea.

Predsjednika Vijeća bira 27 nacionalnih čelnika EU i njegov je glavni posao voditi njihove sastanke. Jedini formalni uvjet za to radno mjesto jest da osoba koja ga zauzima istodobno ne obnaša državnu dužnost. No pojavili su se brojni neformalni kriteriji.

Kako je Michel izabran za predsjednika Europskog vijeća?

Kaže se da čelnici žele kandidata koji dolazi iz njihovih redova, nekoga tko je nekoć sjedio za stolom kao šef države ili vlade. Žele nekoga s darom za olakšavanje postizanja kompromisa. I konačno, ne žele slavnog političara koji bi im mogao ukrasti pozornost. Činilo se da je Michel - ćelavi, s naočalama, skromni bivši premijer školovan u belgijskoj politici - dobro odgovarao.

Izabran je 2019. u sklopu šireg političkog cjenkanja, koje je dovelo i do imenovanja Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije (EK) i Christine Lagarde za čelnicu Europske središnje banke (ECB). 

Prvi Michelov potez na novoj funkciji bio je da preuredi ured. Tražio je da se pomaknu unutarnji zidovi kako bi mogao imati veliku sobu za sastanke pokraj svog ureda. U nekoliko mjeseci Michelov zbrkani stil upravljanja - i njegov nemirni odnos s Von der Leyen - počeli su dominirati raspravama u Bruxellesu. 

"Na početku sjednice Vijeća često nema pojma kamo želi ići, a to možete vidjeti u zaključcima", rekao je jedan europski diplomat misleći na sporazume koji se obično sklapaju prije sastanaka.

Michel je bio neuspješan belgijski premijer

Nekoliko belgijskih dužnosnika istaknulo je kako je Michel kao premijer - što mu je pomoglo da dobije mjesto u Vijeću - bio u najboljem slučaju prosječan. "On nije bio pravi broker unutar te koalicije", rekao je visoki dužnosnik koji je služio u Michelovoj vladi.

Steven Van Hecke, profesor europske politike na belgijskom sveučilištu Leuven, ustvrdio je da je Michelovo imenovanje za šefa Europskog vijeća - nakon što je izgubio izbore - klasičan primjer "Peterovog načela", polusatirične teorije upravljanja koja smatra da su ljudi unaprijeđeni do razine na kojoj iscrpe svoju kompetenciju.

Opis posla - kako je navedeno u Lisabonskom ugovoru iz 2007. - navodi da je uloga predsjednika Vijeća pripremati sastanke na vrhu, graditi koheziju i konsenzus te podnositi izvješća Europskom parlamentu nakon summita.

Michel previše putuje

No ugovor također uključuje tekst koji navodi da je uloga predsjednika "osigurati vanjsko predstavljanje Unije u pitanjima koja se tiču ​​njezine zajedničke vanjske i sigurnosne politike". To je dio posla koji je Michel sa zadovoljstvom prihvatio. Na zidu njegovog renoviranog ureda na vrhu zgrade Europskog vijeća divovska karta svijeta ima počasno mjesto, odraz njegovih globalnih ambicija.

Politico ističe da je tajništvo Vijeća tražilo više novca za financiranje Michelovih putovanja. Njegova sklonost privatnom letenju također je podigla mnoge obrve. Podaci koje je Politico dobio na uvid pokazuju da je Michel imao 26 privatnih letova između siječnja i studenog prošle godine. Prema internim pravilima, Michel smije privatno letjeti samo kada komercijalne opcije nisu dostupne.

Mnogi diplomati dovode u pitanje smisao ove frenetične međunarodne aktivnosti - osobito kada EU već ima šefa vanjskih poslova Josepa Borrella, koji je na čelu Službe za vanjske poslove EU i provodi većinu svog vremena leteći po svijetu.

"Čak i kao belgijski premijer, cijenio je svoj međunarodni profil više od odnosa unutar svoje vlade - što je bila ključna točka zbog koje je njegova vlada eksplodirala", rekao je politolog Carl Devos.

Napetosti između Michela i Ursule von der Leyen

Iako uvijek postoji određena količina napetosti između dviju najmoćnijih institucija EU, Michel i Von der Leyen podigli su je na novu razinu. "I Ursula von der Leyen i Charles Michel sebe vide kao predsjednike Europe - iako u stvarnosti nijedno od njih nije baš to", rekao je bivši visoki dužnosnik Vijeća.

Odnos između njih dvoje od početka je bio disfunkcionalan. Povjerenje je palo na dramatično nisku razinu nakon Michelovog gafa 2021. tijekom posjeta Ankari, kada je zgrabio jedinu slobodnu stolicu, pokraj turskog predsjednika Erdogana, ostavivši vidno šokiranu Von der Leyen da stoji. Njihov se odnos nikada nije oporavio. Umjesto da surađuju, dvoje najviših dužnosnika bloka sada se češće izbjegavaju.

Otvoreni napad danske premijerke Fredriksen na Michela

Politico opisuje i jednu sjednicu Europskog vijeća na kojoj su neki EU lideri otvoreno kritizirali Michela zbog nesposobnosti. Bilo je to nakon posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Bruxellesu i institucijama EU.

Danska premijerka Mette Fredriksen uzela je mikrofon kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo načinom na koji je Michel vodio sastanak. Rekla je da je Michel ostavljao previše vremena za raspravu o određenim tekstovima umjesto da je usmjeri prema kraju. 

Frederiksen je bila izravna u svom izlaganju i skoro svi su dijelili njezino mišljenje. Drugi čelnici, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, također su kritizirali način na koji se vodila rasprava. "Svi su razumjeli kaos oko posjeta Zelenskog", rekla je jedna osoba koja je bila u prostoriji za Politico. "Nitko nije razumio kaos nakon što je Zelenski otišao."

Ne bavi se svojim temeljnim poslom, kažu EU diplomati

Gunđanje protiv Michela bilo je posebno oštro među veleposlanicima EU u Bruxellesu, čiji je posao utrti put sporazumima između 27 nacionalnih vlada bloka. No odnedavno se kritika na Michelov račun, privatno ako ne i javno, čuje među čelnicima EU i njihovim moćnim savjetnicima za europska pitanja.

Glavna zamjerka Michelu je, ukratko, da 47-godišnji bivši belgijski premijer provodi previše vremena na putu, a premalo na obavljanje temeljne funkcije svog posla: pripremu i vođenje samita Europskog vijeća. Zamjera mu se i to što je loše vodio samit EU kada su se dogovarali paketi pomoći zbog pandemije.

>> Šefovi zemalja EU raspravljaju već tri dana bez uspjeha, ovo su glavni problemi

Što je sljedeće za Plenkovićevog frenda?

Približavanjem europskih izbora sljedeće godine, nagađanje što će Michel učiniti kada mu istekne mandat postalo je nešto poput briselske salonske igre. Do tada će imati 48 godina, a već je bio čelnik svoje zemlje i predsjednik jedne od vodećih europskih institucija. Malo je vjerojatno da će mu biti drago otići u zalazak sunca.

Michelov izazov je pronaći posao za koji je kvalificiran, ali da to istovremeno ne bude karijerni korak unatrag. Povratak na nacionalnu pozornicu u Belgiji malo je vjerojatan, makar samo zato što bi se to shvatilo kao degradacija. Zatim, postoji mogućnost da bi se mogao kandidirati za mjesto u Europskom parlamentu ili da možda u sljedećem mandatu baš on bude povjerenik EU za vanjsku politiku.

To su Michelove želje, no stvarnost je takva da ga lideri EU baš i ne cijene, s očitim izuzetkom Plenkovića. Možda mu "dragi Andrej" pomogne oko sljedeće fotelje.