PRIJE nekoliko dana je na sjednici vlade usvojen i tzv. četvrti krug porezne reforme kojim bi se navodno poreznim obveznicima trebalo uštedjeti 2,4 milijarde kuna.

Plenkovićeva vlada hvali se da su njihove porezne izmjene od 2016. godine do sada donijele uštede od oko devet milijardi kuna. No, ako se pogledaju porezni prihodi i udio poreza u bruto društvenom proizvodu, nikakvo rasterećenje ne postoji.

Prihodi od poreza za 2020. godinu prema jučer predstavljenom prijedlogu proračuna predviđeni su u iznosu od 84,1 milijardu kuna. Prema planu za ovu godinu iznosit će 81,6 milijardi kuna, a kako su se kretali prethodnih godina, može se vidjeti u priloženoj tablici. 

Prije deset godina, 2009., prihodi državnog proračuna od poreza iznosili su 60,5 milijardi kuna ili oko 20 milijardi manje nego danas, a samo u Plenkovićevom mandatu porast će za preko 10, 15  milijardi kuna. Što bi tek bilo da nisu bila četiri kruga “poreznog rasterećenja”.

Prema podacima Eurostata, prihodi središnje države od poreza prošle su godine iznosili 22 posto BDP-a. Godinu dana ranije bili su na razini od 21,6 posto BDP-a, a godinu prije toga, odnosno 2016., bili su 21,3 posto BDP-a. Znači i u odnosu na veličinu ekonomije porezni prihodi rastu.

Iako vlada pokušava javnost uvjeriti da provodi velika porezna rasterećenja, ona zapravo nisu ni moguća s obzirom na to da u javnom sektoru nije provedena apsolutno nikakva racionalizacija, nego upravo suprotno - njegovi troškovi se konstantno povećavaju. 

Da vlada ne namjerava smanjiti troškove javnog sektora, pokazao je i danas predstavljeni prijedlog proračuna za 2020. godinu koji je, naravno, veći nego prethodne godine.

Prihodi proračuna za iduću godinu od 145,1 milijardu kuna su porast za 6,7 posto u odnosu na originalni plan proračuna za ovu godinu, a u odnosu na rebalans za 5,4 posto. Ukupni rashodi od 147,3 milijarde kuna su veći za 5 posto odnosno za 7 milijardi kuna u odnosu na ovu godinu, a u odnosu na rebalans veći za 8,3 milijarde kuna. 

Hrvatska zaostaje za zemljama Europske unije, sa starim članicama ne može se ni uspoređivati, dok su je i neke “nove” poput Češke i Slovačke ostavile daleko iza sebe. 

No, nijedna vlada nije htjela ozbiljno reformirati javni sektor, smanjiti porezno opterećenje, olakšati poslovanje privatnom sektoru i tako stvoriti okruženje koje bi donijelo veći ekonomski rast, od 4-5 posto, koji bi omogućio i da se Hrvatska počne ozbiljnije približavati najrazvijenijim zemljama. Umjesto toga, kad krene sljedeća recesija, gledat ćemo isti film koji smo gledali i prije desetak godina.