DOK SU PROŠLOG rujna šetali pekinškim Trgom Tiananmen, kineski predsjednik Xi Jinping i ruski predsjednik Vladimir Putin navodno su razmišljali o mogućnosti da transplantacija organa dramatično produlji ljudski život, pa čak i omogući besmrtnost. Taj trenutak, zabilježen "vrućim mikrofonom", pružio je rijedak uvid u odnos dvojice moćnika koji jedan drugoga opisuju kao najbolje prijatelje i koji, nakon ukupno 39 godina na vlasti, ne pokazuju namjeru odstupiti.

Putin se ovog tjedna vraća u Peking, a iz Kremlja su poručili kako se nadaju da će iz prve ruke dobiti informacije o prošlotjednom sastanku Xija i američkog predsjednika Donalda Trumpa, piše BBC.

Posjet se poklapa s 25. obljetnicom Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji, a dok su se neki u Washingtonu nadali da bi Trump mogao odvojiti Peking od Moskve, takve se nade čine uzaludnima. Kina i Rusija posljednjih godina svoje veze opisuju kao "prijateljstvo bez granica". Na čemu se ono temelji i hoće li potrajati?

Pod kineskim uvjetima

Odnos je vrlo neravnopravan, a svi dogovori između dviju zemalja vjerojatno će biti pod kineskim uvjetima, kaže Alexander Gabuev, direktor think-tanka Carnegie Russia Eurasia Center.

On naglašava: "Rusija je Kini potpuno u džepu i Kina može diktirati uvjete." Ta dinamika vidljiva je u mnogim sektorima. Kina je najveći trgovinski partner Rusije, dok Rusija čini samo 4% kineske međunarodne trgovine. Kinesko gospodarstvo znatno je veće od ruskog, a godine zapadnih sankcija postupno su gurnule Moskvu dublje u trgovinsku suradnju s Pekingom.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Moskva je postala još ovisnija o kineskim komponentama za svoj ratni stroj. Nedavno izvješće Bloomberga otkrilo je da je Rusija više od 90% svoje sankcionirane tehnologije uvezla iz Kine.

Rusija je svjesna rizika te neravnoteže. U nedavnom komentaru pod naslovom "Nikome se ne klanjamo", Dmitrij Trenin, predsjednik Ruskog vijeća za međunarodne poslove, jasno je poručio da Rusija ne želi biti vazalna država. "Za nas je apsolutno ključno održati ravnopravan položaj u našim odnosima i ne zaboraviti da je Rusija velika sila koja ne može biti mlađi partner", napisao je govoreći o Kini.

Ipak, Kina je svjesna te asimetrije i ne želi izazvati negativnu reakciju unutar Rusije. "Rekao bih da se kineska politika prema Rusiji može sažeti kao politika suzdržanosti. Kina ne pritišće Rusiju", kaže Marcin Kaczmarski, predavač sigurnosnih studija na Sveučilištu u Glasgowu. Gabuev dodaje da čak i kad bi Kina pokušala prisiliti Rusiju, ona "nije zemlja koja bi na to samo tako pristala".

Kao primjer navodi Xijev posjet Moskvi 2023., tijekom kojeg je kineski predsjednik navodno pozvao Putina da ne koristi nuklearno oružje u Ukrajini. Samo nekoliko dana kasnije, Moskva je objavila da će stacionirati nuklearno oružje u Bjelorusiji, što su neki protumačili kao namjerno opiranje vanjskom pritisku.

Iako je iscrpljujući rat u Ukrajini na mnogo načina teret za Rusiju, on je i prednost za Peking dok razmatra opcije za potencijalnu invaziju na Tajvan. "Rusija donosi mnogo toga, od vojnih tehnologija koje još može prodati do testiranja kineske opreme", kaže Gabuev.

Uz to, Rusija posjeduje goleme energetske resurse, strateški važne za Kinu. Putin je u svibnju rekao da su dvije strane vrlo blizu "vrlo značajnog koraka naprijed u suradnji na području nafte i plina", vjerojatno misleći na plinovod Snaga Sibira 2, koji bi Kini preko Mongolije isporučivao 50 milijardi kubičnih metara ruskog plina.

Partneri, a ne saveznici

Kad god se čini da se Kina i Rusija razilaze, postaje jasna temeljna istina njihova odnosa: nijedna zemlja ne mora slijediti drugu jer nisu u formalnom savezu. Bobo Lo, bivši zamjenik šefa misije u australskom veleposlanstvu u Moskvi, kaže da upravo ta strateška fleksibilnost, a ne krutost vojnog saveza, daje partnerstvu otpornost. "To nije savez, već fleksibilno strateško partnerstvo", kaže on.

Zapadni analitičari skloni su prikazivati kinesko-rusko partnerstvo ili kao "osovinu autoritarnosti" ili kao krhko bratstvo na rubu raspada, no nijedan opis ne obuhvaća složenost odnosa dviju susjednih zemalja koje, unatoč razlikama, dijele ključne interese.

Glavni među njima je zajednička granica duga 4300 km. Tu su i komplementarna gospodarstva te zajedničko protivljenje svjetskom poretku predvođenom SAD-om. Za razliku od zapadnih nacija, Rusija i Kina ne prosuđuju postupke jedna druge.

"Ne kritiziraju se međusobno zbog Xinjianga ili, primjerice, trovanja Navaljnog. Slažu se oko mnogih pitanja u UN-u, što stvara organski, simbiotski odnos", kaže Gabuev. Dodaje da trend pragmatičnijih odnosa seže još u sovjetsko doba.

Jedan kineski analitičar, koji je želio ostati anoniman, priznao je da je javno prikazivanje odnosa kao neraskidivog djelomično predstava. Iako se obje vlade protive "zapadnoj hegemoniji", njihovi se pristupi razlikuju.

Rusija, sugerirao je, želi izgraditi svjetski poredak koji u potpunosti zaobilazi SAD, dok je Kina opreznija i pragmatičnija. Kao primjer naveo je suzdržanu reakciju Pekinga na američke akcije u Iranu. "To jasno pokazuje spremnost Pekinga da ne provocira i da ne zatvara vrata", dodao je, ističući da Kina želi održati komunikaciju s Washingtonom.

Ljudska dimenzija

Osim geopolitike, ključan faktor su i veze među ljudima. Putin i Xi nastoje projicirati prijateljstvo, a birokrati dviju zemalja vjerojatno više komuniciraju međusobno nego s dužnosnicima iz drugih država.

Ipak, Charles Parton, bivši britanski diplomat u Kini, ciničan je glede kulturne bliskosti običnih građana. "Žele li Kinezi studirati u Moskvi, ondje se nastaniti i kupovati stanove? Ne." On vjeruje da i Kinezi i Rusi, ako imaju izbora, radije ulažu na Zapadu.

Ne slažu se svi. Gabuev tvrdi da se izloženost među ljudima brzo povećava, djelomično potaknuta zapadnim sankcijama i strožim europskim viznim politikama koje Ruse guraju prema Kini. Uzajamni bezvizni režim i dnevni letovi olakšavaju putovanja. Rusi sve više koriste kineske telefone i voze kineske automobile.

"Međusobna povezanost, putovanja bez viza i lakoća plaćanja čine Kinu mnogo bližom nego što je bila. Programi razmjene, stipendije i zajednička istraživanja dodatno zbližavaju dva društva", kaže Gabuev.

Iako sve veća neravnoteža u odnosu između Moskve i Pekinga predstavlja dugoročnu slabost, predviđanja o raspadu partnerstva čine se nerealnima, barem kratkoročno. Unatoč razlikama, Bobo Lo zaključuje: "Kinesko-rusko partnerstvo ostaje otporno. Obje strane shvaćaju da je previše važno da bi propalo, pogotovo jer nema održivih alternativa suradnji."