TRGOVINSKI pregovori godinama su se oslanjali na poznata pravila igre za trgovinu među državama. U mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa sklapanje sporazuma postalo je izravnije, osobito kada je riječ o energiji. Mnoge zemlje sada pristaju kupovati američka fosilna goriva u točno određenim količinama i često godinama unaprijed, neovisno o tome hoće li njihova gospodarstva imati potrebu za tim gorivima ili hoće li SAD imati mogućnost da ih isporuče.

"U trgovinskim sporazumima poželjno je da su stvari jasne i provedive. Ove energetske obveze nisu ni jasne ni nužno provedive. One su više aspiracijske, više su politička ohrabrenja", rekao je za The New York Times David Goldwyn, bivši američki diplomat i dužnosnik Ministarstva energetike SAD-a.

Hoće li EU zaista kupovati triput više energenata od SAD-a?

Europska unija, primjerice, obvezala se kupiti energetske proizvode iz SAD-a u vrijednosti od 750 milijardi dolara, uključujući sirovu naftu, gorivo za nuklearne reaktore, prirodni plin i druge naftne derivate, tijekom tri godine. Na godišnjoj razini to bi iznosilo više od tri puta količine koju je EU prošle godine kupila od SAD-a.

Europska unija kupuje više američkog plina otkako je Rusija, koja je ranije bila veliki opskrbljivač, napala Ukrajinu 2022. godine, a postoji i spremnost za dodatne kupnje. No kupnja plina u vrijednosti od 250 milijardi dolara godišnje zahtijevala bi da EU tretira SAD kao praktički svog jedinog opskrbljivača.

"Morali bi prestati kupovati od bilo koga drugog, a to bi predstavljalo ogroman stupanj ovisnosti o jednoj zemlji. Cijeli temelj suvremenih energetskih sustava i opskrbe energijom je da uvijek želite određenu raznolikost", rekao je Jason Feer, analitičar u brokerskoj kući za energente i brodarstvo Poten&Partners.

S druge strane, 250 milijardi dolara iznosi oko 80 posto ukupnog iznosa koji su Sjedinjene Američke Države izvezle u cijeli svijet 2025. godine. U pogon se uvode postrojenja koja će do 2030. udvostručiti američke kapacitete za izvoz prirodnog plina.

Dionice izvoznika poput Chenierea i Venture Globala porasle su nakon što je sporazum objavljen. No u kratkom roku slanje znatno veće količine u Europsku uniju moglo bi značiti smanjenje količina za kupce drugdje u svijetu.

EU ne može prisiliti privatne tvrtke da toliko kupuju

Čak i kad bi te količine imale gospodarskog smisla, EU ne može prisiliti privatne tvrtke da toliko kupuju. A američka vlada nema ovlasti narediti svojim naftnim i plinskim tvrtkama kome da prodaju. U informativnom dokumentu o sporazumu Europljani su naveli da planiraju pokrenuti proces za objedinjavanje potražnje među članicama EU-a i usklađivanje s odgovarajućom ponudom iz SAD-a.

Izazov da se država pridržava kupoprodajnih obveza iz trgovinskog sporazuma postao je očit tijekom prvog Trumpova mandata. Uspio je uvjeriti Kinu, gospodarstvo pod snažnim nadzorom države, da pristane kupovati određene količine energije i poljoprivrednih proizvoda. Većina tih ciljeva nije ispunjena, a nije bilo nikakvih posljedica.

Uobičajeni trgovinski sporazumi sadrže protokole koji omogućuju bilo kojoj strani da provede obveze poput energetskih kupnji; oni obično uključuju i mjere za kršenje ugovora. Ništa od toga ne postoji u Trumpovim sporazumima. Kada je upitan kako bi Amerika reagirala ako EU ne ispuni cilj kupnje energije nakon tri godine, jedan dužnosnik Bijele kuće rekao je da bi odgovor bile veće carine.

Još nije jasno što bi trgovinski sporazum sa SAD-om mogao značiti za sposobnost EU-a da ispuni svoje klimatske ciljeve. Zakon iz 2021. zahtijeva od članica da smanje neto emisije stakleničkih plinova za 55 posto u odnosu na razine iz 1990. do 2030. godine. U kratkom roku veće količine plina mogle bi pomoći u tome zamjenjujući ugljen.

Previše plina moglo bi potisnuti izvore čiste energije

No kupnja previše plina mogla bi na kraju istisnuti izvore čiste energije poput vjetra i sunca. Prije trgovinskog sporazuma ukupna potražnja za plinom na kontinentu očekivano je trebala opadati u narednim godinama.

"Moguće je da bi to potisnulo iskorištavanje obnovljivih izvora, No EU ima čvrste klimatske obveze koje su zakonski utemeljene", rekao je Joseph Majkut, direktor Programa za energetsku sigurnost i klimatske promjene pri Centru za strateške i međunarodne studije.

Dvije strane bi možda mogle dosegnuti 750 milijardi dolara uz pomoć kreativnog računovodstva. Članice EU-a mogle bi kupiti tankere pune nafte ili plina, ali ih ne koristiti u cijelosti, već ih preprodati drugim kupcima diljem svijeta. Također bi mogle sklopiti dugoročne obveze kupnje koje izgledaju kao vrlo veliki brojevi kada se objave, ali se u praksi ostvaruju tijekom, primjerice, 20 godina.

"Da biste to učinili, morate koristiti ono što mi zovemo političkom matematikom. Neki od najboljih alata diplomacije uključuju nejasnoću", rekao je Kevin Book, izvršni direktor ClearView Energy Partnersa.

Ako SAD nastavi s planovima za drastično povećanje izvoza, to bi moglo imati posljedice i za domaće energetsko tržište. Sve dok postoji dovoljna infrastruktura za distribuciju, gorivo uglavnom ide najvišem ponuđaču.

Porast će cijene energenata i u SAD-u

S obzirom na to da se više plina izvozi i koristi za napajanje podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju, domaće cijene vjerojatno će rasti, smatra Aneesh Prabhu, izvršni direktor u agenciji S&P Global Ratings.

Taj bi se učinak mogao pogoršati u sljedećim godinama, budući da su Trump i republikanci u Kongresu ukinuli subvencije za korištenje vjetra i sunca koje je usvojila Bidenova administracija. "Zbog gubitka poreznih olakšica, ili barem značajnog slabljenja istih, moglo bi doći do usporavanja obnovljivih izvora, što znači da će se više oslanjati na plin," rekao je Prabhu.