PARAGLAJDER koji je poginuo kod Crikvenice bio je 49-godišnji Kristijan Smokvina, tonski realizator Hrvatskog radija - Radio Rijeke i paraglajder s dugogodišnjim iskustvom.

> Kod Crikvenice poginuo paraglajder

Nesreća se dogodila na letjelištu Tić kod Triblja u petak oko 15.30. Kako piše Novi list, Smokvina nije ni postigao visinu, već je pri poletu pao i izgubio život. Očevici su odmah o nesreći obavijestili HGSS s obzirom na to da se radi o vrlo nepristupačnom terenu, čiji su pripadnici izašli na mjesto gdje je nesretni Smokvina pao.

Pročelnik HGSS-a Marko Andrić rekao je za Novi list da se nesreća dogodila oko 300 metara od uzletišta. 

Letjelište Tribalj nalazi se na 768 metara nadmorske visine, a prije osam godina od Agencije za civilno zrakoplovstvo dobilo je status službenog paraglajding letjelišta čiji je operator Paragliding klub Flumen. Također, ovo nije prva nesreća na tribaljskom području jer je sredinom 2012. godine poginuo zmajar iz Opatije.

Od Smokvine se oprostio i Radio Rijeka

Od nesretno poginulog Kristijana Smokvine oprostio se i Radio Rijeka. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

"Radio Rijeka ostala je bez svoga dugogodišnjeg tonskog realizatora Kristijana Smokvine, našeg Kikija. Pamtit ćemo ga po njegovoj stručnosti, veseloj naravi, njegovoj ljubavi prema obitelji, Radio Rijeci i paraglajdingu. S posljednjeg leta, jučer poslijepodne u Triblju, nije nam se, nažalost, vratio.

Tužne vijesti najbrže lete. Ova je doletjela strelovitom brzinom. Možda na istoj onoj zračnoj struji koja je udarila u Kikijevo krilo odmah nakon polijetanja u Triblju. U krilo koje, nažalost, nije izdržalo, i koje nam je odnijelo našeg Kikija zauvijek.

Kristijan Smokvina. Silna energija i snaga, volja da se posao odradi kako treba, glasan i prepoznatljiv smijeh, to je bio naš Kiki. Stari moj, tako bi započeo neku od svojih zanimljivih priča. O uspješno odrađenom poslu unatoč poteškoćama koje su se pojavile, o svojoj Baški, o Triblju i uzletištu za paraglajdere, o pogledu na Kvarner iz visina, o igrački za svojeg Lea.

- Kiki, možemo snimiti izjavu?

- Daj mi broj, odi u studio, odmah ću doći!

Tako bi i bilo. Bez puno suvišne priče. Konkretan i brz. Dvadeset i pet godina takav kod nas u programu Radio Rijeke. Uočljiv. Još od srednjoškolskih dana tamo u Metalnoj. Uvijek spreman na šalu.

- Jesmo dobro odradili posao? - pitao bi. 

- Jesmo!

- Pa ne vidim da možemo nečim nazdraviti! - uzvratio bi, uz glasni smijeh.

Tako je bilo i nakon zadnjeg obavljenog zajedničkog posla. Pive su, međutim, ostale neotvorene. Kiki je žurio kući, svojoj Marijani i svome Leu. Poručio je po glazbenoj urednici da ćemo nazdraviti drugi put.

Taj drugi put nije nikada više došao. Više se nismo skupili u istoj programskoj ekipi. Trebali smo sutra. Za tonskim pultom i u režiji, nažalost, više nikada neće biti našeg Kikija.

Zbogom, Kiki. Počivao u miru", napisali su.