Tekst: J.D.
Foto: AFP

BRAT pape Benedikta XVI. priznao je u razgovoru za jedan njemački dnevni list kako je svojedobno ignorirao navode o fizičkom zlostavljanju djece u slavnom njemačkom dječačkom zboru te kako je svojedobno čak i sam prakticirao metodu tjelesnog kažnjavanja.

Velečasni Georg Ratzinger ustvrdio je da uopće nije bio svjestan navoda o seksualnom zlostavljanju dječaka iz poznatog zbora "Regensburger Domspatzen", ali da je čuo, pa čak i sam sudjelovao u tjelesnom kažnjavanju.

Navodi o seksualnom zlostavljanju u zboru samo su dio skandala o seksualnom zlostavljanju u brojnim katoličkim školama i povezanim institucijama, zlostavljanju koje je trajalo desetljećima, a širi se s Njemačke i na druge zemlje.

Vodio sporni zbor

Navodi o zlostavljanju u Njemačkoj posebno su osjetljivi, jer je to domovina pape Benedikta, te zato što spominju i prestižni zbor koji je Georg Ratzinger vodio od 1964. do 1994. godine.

Prošli je tjedan župa u Regensburgu rekla kako se javio jedan bivši pjevač u zboru i ustvrdio da je bio seksualno zlostavljan. Ratzinger je više puta rekao kako su navodi o zlostavljanju iz vremena prije nego što je ravnao zborom. U razgovoru za Passauer Neue Presse rekao je da se nikad nije raspravljalo o seksualnom zlostavljanju, ali se osvrnuo na tjelesno kažnjavanje.

Ravnatelj jedne od škola iz kojih je dolazila većina dječaka u zbor, iz grada Etterzhausena, kojeg njemačke novine nazivaju Johann M., navodno je više puta ozbiljno pretukao svoje učenike.

I sam dijelio šamare

"Učenici su mi na putovanjima govorili što se događalo u Etterzhausenu, ali njihovi izvještaji me nisu naveli da nešto učinim. Ipak, nije mi bilo poznato do koje je mjere ravnatelj M. provodio tjelesno kažnjavanje. Da sam znao koliko je situacija bila ozbiljna, bio bih nešto učinio. Naravno, danas se takve stvari osuđuju same po sebi, jer je javnost osjetljivija. Da, sam to činim i ja, a istodobno molim žrtve za oprost", rekao je Ratzinger.

Ispričao je kako je do 1980. godine tjelesno kažnjavanje bilo sasvim uobičajena praksa "podučavanja". Za ozbiljne greške ili kršenje discipline učenike se šamaralo, a o onome koji je dijelio šamare, ovisilo je koliko će oni biti jaki.

Ratzinger je priznao da je i sam pribjegavao tjelesnom kažnjavanju učenika, ali ga je to uvijek mučilo, te je dodao da je bio iznimno zadovoljan kad je ta praksa ukinuta.