Uveden gregorijanski kalendar
GREGORIJANSKI kalendar sustav je računanja vremena koji se danas koristi u većini svijeta. Službeno je uvažen na današnji dan 1582. godine kada je papa Grgur XIII. izdao bulu Inter gravissimas, kojom je julijanski kalendar zamijenjen novim. Glavna razlika u kalendarima ticala se prijestupnih godina koje su se sada računale drukčije.
Novi sustav računanja prijestupnih godina
Postojala su dva razloga zašto je kalendar promijenjen. Prvi je bio taj što je julijanski kalendar brojao skoro cijeli jedan dan previše svakih sto godina. Julijanski kalendar nalagao je da godina traje 365.25 dana, što se kasnije pokazalo netočnim.
Uvršten je novi sustav računanja prijestupnih godina. Svaka godina djeljiva s četiri postala je prijestupna. Godine koje su djeljive sa sto nisu bile prijestupne, osim ako nisu djeljive i s brojem četiristo. Bilo je potrebno neko vrijeme da svi shvate razliku između kalendara.
Drugi je bio taj da se u julijanskom kalendaru proljetni ekvinocij obilježavao puno prije datuma 21. ožujka, a ekvinocij je bio vrlo bitan za određivanje Uskrsa svake godine. Da bi se ova greška ispravila, papina bula pomaknula je datum za deset dana. Ljudi koji su legli u krevet u četvrtak 4. listopada 1582. godine probudili su se u petak 15. listopada 1582. godine.
Neovisno o tome, promijenjena je i metoda izračunavanja Uskrsa te je uvršten mjesečev ciklus kao odrednica po kojoj se znalo kada ga se slavi. Neki tvrdi vjerski krugovi smatrali su promjenu blasfemičnom i odbijali su ju prihvatiti.
U Engleskoj protesti, u Švedskoj raspad sistema
U Engleskoj su tako, po uvođenju kalendara tijekom 18. stoljeća, izbili javni protesti s parolama "vratite nam naših jedanaest dana". Pobunjenici su promjenu kalendara smatrali manipulacijom vlasti te kovali razne teorije zavjere.
Još bolja priča dogodila se u Švedskoj, koja je promjenu kalendara htjela učiniti što neprimjetnijom i bezbolnijom, što je na kraju ispao totalni fijasko. Odlučili su 1700. godine kako će izbaciti prijestupne godine kako bi postepeno "uhvatili" gregorijanski kalendar.
Onda su usred loše implementacije odlučili ipak vratiti prijestupne godine 1704. i 1708. godine. Ljudi su u nekom trenu bili totalno pogubljeni pa su počeli kritizirati vlasti da nemaju pojma što rade. Švedska je onda 1712. ponovo uvela julijanski kalendar, ali da bi ostali usklađeni, dodali su toj godini još jedan dan. Šveđani su tako jedini narod u povijesti ljudske civilizacije koji su doživjeli 30. veljače.
Cijela Europa na jednom kalendaru tek u 20. stoljeću
Katoličke zemlje poput Španjolske, Portugala, Italije i Habsburške Monarhije odmah su prihvatile novi kalendar, no protestantske i pravoslavne zemlje uglavnom su oklijevale, a neke su to smatrale katoličkom propagandom.
Njemačke zemlje na sjeveru združeno su prihvatile kalendar tek 1700. godine, a pridružile su im se i Danska i Norveška kako bi izbjegle probleme računanja vremena kada trguju sa svojim najvećim partnerima u Njemačkoj. Velika Britanija i Švedska kalendar su prihvatile tek sredinom 18. stoljeća.
Pravoslavne zemlje prihvatile su kalendar uglavnom nakon što je to napravila Rusija 1918. godine. Jedina iznimka bila je Bugarska koja je to obavila dvije godine ranije. Do sredine dvadesetih godina prošlog stoljeća većina pravoslavnih zemalja u Europi prihvatila je kalendar.
Posljednja zemlja u Europi koja je prihvatila gregorijanski kalendar bila je Grčka, koja je to učinila 1923. godine. Treba napomenuti kako su nacionalne pravoslavne crkve na istoku Europe zadržale julijanski kalendar za crkvene blagdane. Upravo zbog toga mnogi od njih Božić slave 7. siječnja po julijanskom kalendaru.