DA JE KORUPCIJA u hrvatskom pravosuđu, kao i neučinkovitost istog, itekakav problem, prepoznaje već neko vrijeme Europska komisija, a na svojoj koži osjećaju hrvatski građani. Barem onaj dio njih koji za rješavanje sudskih sporova korupcijom nema novca, a za sporost i zastare nedovoljno jak položaj. Urnebesno su smiješne parnice koje su u posljednje vrijeme vode pred očima hrvatske javnosti, a za koje se može reći "Toga ima samo kod nas".

Dovoljno je uhvatiti se slučaja "selotejp", ali daleko od toga da je to jedini primjer. Pojedini svjedoci u ovom slučaju lažu gdje i kako stignu, a da za to nema nikakvih posljedica. Optužbe (ili ne daj bože osude) za krivokletstva u ovakvim slučajevima za Hrvatsku su još uvijek SF, a u izjavama ne samo da se krivokletstva nerijetko late svjedoci pred sudom, nego i odvjetnici optuženika pred javnosti.

Odlazak u božićni lov ili na Mjesec - ista stvar

Tako primjerice odvjetnik haškog optuženika Mladena Markača, Goran Mikuličić u razgovoru za Index nakon objave fotografija "božićnog lova" njegova klijenta u kojemu on nikako nije smio sudjelovati, dan nakon što je Index objavio fotografije daje niz kontradiktornih i zbunjujućih izjava kojih bi se posramio i maher Ivica Kirin. Najprije kaže kako su sporne fotografije snimljene ranije, pa kako bi volio da nismo došli do fotografija, pa demantira sam sebe u toj izjavi, pa nas onda još kao pita vjerujemo li mi da su Amerikanci bili na Mjesecu, jer je i to, eto, moglo biti izmanipulirano.

U slučaju svjedočenja Gordane Getoš Magdić ona bi, da kojim slučajem živimo u državi s pravosuđem koje služi svojoj svrsi, a ne samo kao nešto što sve druge države imaju pa moramo i mi, kakav god ishod suđenja bio, morala odgovarati. U teoriji. Takva praksa za hrvatsko pravosuđe još uvijek je, ruku na srce, nedosanjani san. Magdić je, naime, svojim svjedočenjima unijela takvu pomutnju u cijeli slučaj da na kraju vjerojatno ni sama ne zna je li istinito svjedočila prvi ili drugi put, je li to svjedočenje dano pod pritiskom ili dragovoljno, je li ona bila žrtva ne samo policije nego i svog odvjetnika Radoslava Arambašića (za kojega nam je onda rečeno da je studirao s Mladenom Bajićem) ili se radi o tomu da je ona nakon svog iskaza došla pod pritisak s neke druge strane pa onda promijenila iskaz.

"Nije bilo ni suđenja, a kamoli osuđenih!"

Na taj način razmišlja i Žarko Puhovski, bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora i član Izvršnog odbora te organizacije, koji kaže kako može na prst jedne ruke nabrojati koliko je ljudi u zadnjih deset ili petnaest godina u Hrvatskoj optuženo zbog krivokletstva. "Nije bilo ni suđenja, a kamoli osuđenih!", kaže pa objašnjava kako se u Hrvatskoj zbog toga posljednjih godina stvorila atmosfera "dopuštanja davanja lažnih iskaza".

"Državni odvjetnici i odvjetnici u postupcima se koriste nekim svojim privilegijama, ali te privilegije ne smiju važiti i izvan sudnice. To se više odnosi na odvjetnike, jer uglavnom oni daju izjave za javnost. U javnosti oni nerijetko iznose dvojbene ili neistinite formulacije, a da ih niti Komora niti Sud ne pozivaju na odgovornost. Oni neprestano govore kako su njihovi klijenti nevini i to je njihova zadaća. Ali govoriti da je vjerojatnost da je njihov klijent bio u lovu jednaka onoj da su Amerikanci bili na Mjesecu, to ne može biti taktika bilo koje obrane", kaže Puhovski.

"Svatko svakog naziva lašcem, a nema ni pokušaja da se ustanovi tko laže"
 
U slučaju Getoš Magdić, Puhovski kaže kako bi ona i u jednoj i u drugoj varijanti morala odgovarati, "jer je barem jedanput očito dala neistinit iskaz". "A ako je pod policijskim pritiskom dala prvi iskaz, onda moraju biti drugi kažnjeni. Međutim, moje je uvjerenje da neće biti nitko kažnjen. Tu se stvorila situacija u kojoj svatko svakog naziva lašcem, a nema ni pokušaja da se ustanovi tko laže", komentira.

I u slučaju "Medački džep" bila su, podsjeća, dva para svjedoka "koji su se međusobno toliko nijekali, a i jedni i drugi su znali o čemu je riječ". "Nužno je da je jedan od tih parova govorio neistinu, a nitko nije odgovarao", napominje Puhovski.

"Peratovića tamo za neke bezvezne stvari koje su tri godine stare vode u policiju, dok se u posljednjih nekoliko dana po medijima objavljuju kojekakve snimke nekih osoba za koje nitko ne pita odakle su došle, a evidentno utječu na sudski proces koji je u tijeku", kaže Puhovski, aludirajući na snimku Vladimira Fabera i sestre Gordane Getoš Magdić, na kojoj je on nagovara da svjedoči protiv Branimir Glavaša.

Sjeća li se itko Susanne Di Mauro Bunjevac? Ili optuženih u "Maestru"?

Akcija "Maestro", sada je potpuno jasno, nije bila akcija, nego predizborna predstava. Dobra ili loša, pokazali su izborni rezultati. Optuženi u tom slučaju sjede već nekoliko mjeseci u pritvoru, a da se pritom ništa relevantno ne događa s istragom.

Mirko Batarelo, odvjetnik Susanne Di Mauro Bunjevac, a koja već četiri mjeseca sjedi u pritvoru, također bez ikakva značajnijeg pomaka u slučaju, kaže kako "se srami što je odvjetnik u jednom takvom postupku".

Di Mauro Bunjevac se tereti da je, na nagovor Vladimira Zagorca, a kako bi mu pomogla da poboljša njegov položaj u kaznenim postupcima koji se protiv njega vode u Zagrebu i Beču, tijekom svibnja i lipnja 2007. inicirala i održala nekoliko pisanih i osobnih kontakata s odvjetnikom Antom Nobilom, a potom i s predstavnikom nadležnoga tijela progona u Republici Hrvatskoj i neistinito im predočila da ima saznanja o postojanju tajnih računa i skrivenih dragocjenosti Vladimira Zagorca. To je, kako stoji u optužnom prijedlogu zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva, učinila kako bi tijela državnoga progona navela na krivi trag te na taj način diskreditirala postojeće kaznene postupke i da  je sve vrijeme bila u stalnim telefonskim kontaktima i dogovorima s Vladimirom Zagorcem.

U zatvoru sjedi zbog mogućnosti bijega, jer je inače talijanska državljanka. "To je sramotno, jadno i bijedno", kaže Batarelo te napominje kako se ova situacija mogla riješiti na način da ona ostavi nadležnima svoju putovnicu i redovno se javlja sudu, kao i da plati adekvatnu kauciju.

Puhovski, koji smatra kako vidi motivaciju zašto se Bunjevac još uvijek drži u pritvoru, "budući da se izrugivala pravnoj državi", no  najveći je skandal, dodaje, taj da su njezina intimna SMS dopisivanja sa Zagorcem objavljena. "Dopisivanja na koja javnost nema nikakvo pravo znati, s tim da nitko u policiji nije odgovarao za to što su se te poruke pojavile u javnosti", kaže Puhovski.

Od 24. kolovoza policija je, naime, snimala razgovore Susanne Bunjevac s Vladimirom Zagorcem, ali i s drugim osobama. Jedan je dnevni list u listopadu prošle godine, podsjećamo, objavio dijelove tih razgovora, kao i njezino dopisivanje sa Zagorcem.

Branka Suvajac
Foto: index