KRIZA iz mjeseca u mjesec postaje sve vjerojatnija. Još do kraja prošle godine Međunarodni monetarni fond (MMF) prognozirao je rast svjetskog BDP-a od 4.9 posto, što se smanjivalo iz mjeseca u mjesec, a zadnja procjena s početka lipnja je da će svjetsko gospodarstvo rasti svega 2.9 posto. To bi se s obzirom na najnovije vijesti iz SAD-a, EU i Kine moglo revidirati na još niže. Za to postoje dobri razlozi.

Problemi s rastom cijena energenata i hrane, koji u najvećoj mjeri guraju inflaciju naviše, dosta su vidljivi i poznati široj javnosti. Inflacija je tako goruća tema zadnjih nekoliko mjeseci, ali to je samo vrh sante leda.

U slučaju da svijet i EU upadnu u krizu, neizbježno je da se ona prelije na Hrvatsku. Kada gospodarstva Njemačke i Italije kihnu, Hrvatska se razboli. Stoga je pitanje više hoće li kriza doći već krajem ove godine, početkom ili tijekom sljedeće. Što građani Hrvatske mogu očekivati u tom slučaju?

>> Ovo su znakovi da dolazi ozbiljna kriza

Nezaposlenost, najočitiji efekt krize

Naravno, prvo što ljudi pomisle kada čuju riječi "kriza" i "recesija" je nezaposlenost. Mnoge kompanije propadaju i ljudi ostaju bez posla. Druge provode "optimizaciju", što je često samo eufemizam za otkaze, a čak i kompanije koje relativno dobro prolaze kroz krizu smanjuju investicije i manje zapošljavaju.

Broj nezaposlenih u Hrvatskoj je prema najnovijim podacima prvi put u povijesti manji od 100.000, barem privremeno, dok traje sezona. Sa stopom nezaposlenosti od 6.5 posto Hrvatska ipak spada u zemlje s jednom od najvećih nezaposlenosti u EU. Rezultat je to primarno iseljavanja mladih u EU, što je smanjilo potencijalnu radnu snagu u Hrvatskoj, koju hrvatsko gospodarstvo nije moglo zaposliti.

To je imalo i snažan pozitivan utjecaj na plaće jer se prvi put u povijesti hrvatska ekonomija našla u situaciji da nedostaje radne snage. Plaće su rasle, i to snažnije kod niskoplaćenih nego visokoplaćenih poslova, bar do velikog rasta inflacije ove godine, koja je počela polako poništavati taj rast, pa čak i realno smanjivati plaće na razini cijelog gospodarstva u nekim mjesecima.

>> Hrvati rade više od Nijemaca i Japanaca. Zašto su oni bogati, a mi nismo?

Većina ljudi u Hrvatskoj je zaposlena u prerađivačkoj industriji, a ona će sigurno biti pod utjecajem gospodarskih kretanja u drugim državama EU, posebno Njemačke i Italije. Ako te dvije zemlje uđu u recesiju, tj. smanje se industrijska proizvodnja i potrošnja, manje će uvoziti iz drugih zemalja. A Njemačka i Italija su glavna tržišta na koja kompanije iz Hrvatske izvoze.

U prošloj krizi je u Hrvatskoj posao u privatnom sektoru izgubilo od 150 do 200 tisuća ljudi. S druge strane je broj zaposlenih u javnom sektoru ostao isti, čak je u nekim godinama krize i rastao.

Krediti će biti skuplji, rast će rate

Građani mogu očekivati i rast kamatnih stopa u bankama. Otplata kredita će postati skuplja, i novih i starih, koji su ugovoreni po promjenjivoj kamatnoj stopi. Guverner Hrvatske nacionalne banke (HNB) Boris Vujčić je još u listopadu prošle godine upozorio građane na mogućnost da kamatne stope počnu rasti.

Oni koji imaju kredite po ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi ne moraju se brinuti, ali većina kredita građana u Hrvatskoj je ugovorena s promjenjivom kamatnom stopom, koju će banke početi povećavati.

Podizanje novih kredita će se tako usporiti jer je cijena njihova vraćanja veća. Time pada potrošnja, što je očekivani razvoj događaja kod krize. Oni koji imaju kredite po varijabilnim kamatnim stopama trebali bi fiksirati kamatne stope tako da, ako ikako mogu, pokušaju "prebiti" kredite s varijabilnim kamatnim stopama podizanjem novih kredita u fiksnim kamatnim stopama. Prije toga je pametno savjetovati se s financijskim stručnjakom.

Razlog povećavanja kamatnih stopa su inflacija i borba protiv nje. Glavna funkcija, a prema nekima i jedina, središnjih banaka poput američkog FED-a i Europske središnje banke (ECB) je da održavaju stabilnost cijena. To znači da je jedino oko čega se moraju brinuti održavanje inflacije na niskim razinama, najčešće ciljano na 2 do 3 posto godišnje.

Trenutna inflacija od 8.6 posto u SAD-u i eurozoni je jasan pokazatelj da središnje banke nisu dobro radile svoj posao protekle dvije godine. Moglo bi se teoretizirati da još od krize 2008. provode krive politike, ali u svrhu rasprave možemo se zadržati na dvije pandemijske godine, kada su krive politike uvelike pojačane.

Američki FED je već krenuo u borbu protiv inflacije, podižući referentne kamatne stope tri puta od početka 2022. Bank of England Ujedinjenog Kraljevstva ih je dizala čak u pet navrata. Švicarska, Australija, Švedska, Indija, Brazil, Meksiko, Norveška, Novi Zeland, Kanada itd., sve središnje banke su podizale kamatne stope bar jednom 2022. da bi se borile protiv inflacije. Sve osim Europske središnje banke (ECB), koja je među zadnjima uopće i priznala da postoji problem visoke inflacije, kada se ona već dobrano zakuhala.

Hoće li se cijene nekretnina smanjiti?

Nakon početka krize 2008. uslijedio je dugogodišnji pad cijena nekretnina. Zvuči nestvarno, ali nekretnine u Hrvatskoj su relativno nedavno dosegle razine iz 2007., korigirane za inflaciju. S obzirom na tu činjenicu, danas su ipak pogodnije nego su bile te godine jer su plaće veće.

Rast cijena nekretnina je prema statističkim podacima Eurostata od 2010. do 2021. u Hrvatskoj kumulativno iznosio 30 posto. Taj rast je ubrzavao, čak i za vrijeme pandemije. Cijene nekretnina u Hrvatskoj u zadnja tri mjeseca 2021. bile su veće za 9.1 posto u odnosu na zadnja tri mjeseca 2020.

>> Sve je manje ljudi, a sve više stanova. Stiže li veliki pad cijena nekretnina?

Ipak, u nekim gradovima je cijena kvadrata stambene nekretnine nedostupna za prosječnog građanina. Taj rast cijena ne gura samo domaća potražnja nego i inozemna. Posebno to vrijedi za jadransku obalu, gdje gotovo svaku drugu nekretninu kupe stranci.

Ovaj put možda ne dođe do efekta smanjivanja cijena nekretnina kao prošle krize, posebno ako ne bude dugo trajala. Ako stranci nastave kupovati nekretnine kao i do sada, unatoč krizi, a plaće u Hrvatskoj prestanu rasti, nekretnine će postati još teže dostupne prosječnom građaninu Hrvatske.

Država će uvoditi mjere štednje, ali pitanje je kakve

Zbog krize i usporavanja gospodarstva padat će i prihodi državnog i lokalnih proračuna. Ako kriza bude dugo trajala, političari će morati posegnuti za tzv. politikama štednje. One se mogu provoditi u tri smjera: podizanjem poreza i uvođenjem novih te zaduživanjem, smanjivanjem troškova državnog proračuna ili kombinacijom te dvije opcije.

Praktički se uvijek radi o nekakvoj kombinaciji, ali ipak se može više naginjati na jednu ili drugu stranu, na pokušaje održavanja državnih prihoda kanibaliziranjem gospodarstva kroz poreze i novim zaduživanjem ili smanjivanjem državnih rashoda.

Odluka je realno više politička nego ekonomska. Vladajući će odlučiti primarno na temelju toga što će im donijeti više glasova, a ako je suditi prema dominantnom duhu građana u Hrvatskoj, tražit će sve osim smanjivanja stečenih privilegija.

>> Kako nam država može pomoći s divljanjem cijena? Tako da nam se makne iz novčanika

To znači da će se svi protiviti bilo kakvim smanjivanjima rashoda proračuna i bilo kakvim rezovima, a vladajući će zbog toga morati uvoditi nove poreze, povećavati postojeće i zaduživati se. Tako se odvijalo prošle krize i za pretpostaviti je da će se tako odvijati i ove.

Kako u zadnjoj krizi nije bilo velikih otpuštanja u javnom sektoru, poprilično je sigurno da neće biti ni sada. A ako se budu negdje rezali troškovi proračuna, to će biti kod rashoda za one interesne skupine koje nisu dovoljno jake da se bore protiv toga.

Rast javnog duga je vjerojatan iako je pitanje koliko se uopće Hrvatska može više zadužiti a da to ne bude na samoj granici mogućnosti. Prošle krize je udio javnog duga u BDP-u rastao s 35 posto BDP-a na 85 posto BDP-a. Trenutni državni dug iznosi oko 340 milijardi kuna, što je 79 posto BDP-a. Pitanje je ima li uopće Hrvatska prostora za novo zaduživanje.

Sve više znakova da kriza dolazi, kako će reagirati Hrvatska?

Loše vijesti redaju se jedna za drugom. Prvo je makroekonomiste iznenadila informacija da je SAD u prvom kvartalu ( siječanj, veljača, ožujak) ove godine ostvario pad BDP-a od 1.6 posto u odnosu na isti period 2021. To ne mora nužno značiti da dolazi recesija jer je minus BDP-a u prvom kvartalu ostvaren i 2011. te 2014., ali projekcije Atlanta FED-a, dijela središnje banke SAD-a, pokazuju da je pad ostvaren i u drugom kvartalu (travanj, svibanj, lipanj).

Ako se to pokaže točnim, a potvrdit će se tek kroz nekoliko tjedana kada izađu službeni podaci, znači da je SAD već u recesiji. S druge strane, zaposlenost u SAD-u raste iz mjeseca u mjesec, kao i investicije te potrošnja. Dobri gospodarski rezultati pak daju signal FED-u, središnjoj banci SAD-a, da može više podizati kamatne stope da bi se suzbila inflacija. 

EU je u problemima zbog velikog rasta cijena energenata, koji je počeo i prije rata u Ukrajini. Uvođenje sankcija Rusiji i put prema odvajanju EU od opskrbe energentima iz Rusije su samo pogoršali problem. Njemačka je u svibnju prvi put u više od 30 godina ostvarila mjesečni vanjskotrgovinski deficit, uvezavši milijardu eura vrijednosti proizvoda više od izvoza. Rast BDP-a u eurozoni je usporio na 0.2 posto u prvom kvartalu 2022.

Hrvatska je zadnju krizu produžila sama sebi

Kina se još od kraja 2021. bori s opasnošću pucanja nekretninskog balona. Megakompanije poput nekretninskih divova Evergrandea, Kaise i Sinic Holdingsa su u velikim problemima s vraćanjem dugova, od kojih neke nisu vratili u roku pa su im reprogramirani. Zadnji dug koji nije vraćen 3. srpnja nije vratila nekretninska megakompanija Shimao. Sunac, također nekretninska megakompanija, nije vratila dug od milijardu dolara još u svibnju. U prosincu 2021. to se dogodilo kompaniji Evergrande, za koju se procjenjuje da je s 20 milijardi dolara najzaduženija nekretninska kompanija na svijetu.

Svjetska kriza je prema cijelom nizu pokazatelja i događanja više nego izgledna, a samo je pitanje kada će se preliti na Hrvatsku i koliko će trajati. Ekonomisti pretpostavljaju da će biti blaga i kratkotrajna, ali Hrvatska je i prošlu krizu produžila sama sebi lošim politikama na dulje vrijeme nego što je trajala u ostatku svijeta.