UMJETNA inteligencija u posljednje vrijeme doživljava nagli uzlet kakav je malo tko očekivao. Svakih nekoliko dana objavljuju se fascinantni novi alati koji obećavaju da će unaprijediti brojne sfere ljudskog života i rada. Gotovo ih je nemoguće sve popratiti, a još teže sve isprobati.

Svako toliko čujemo da će AI moći ili da već može neke intelektualno zahtjevne poslove obavljati bolje od ljudi. Primjerice, da je OpenAI-jev chatbot ChatGPT položio ispite iz medicine, prava i poslovne škole. Ili da može očitavati i interpretirati rendgenske i mamografske snimke bolje od medicinskih stručnjaka. Ili da može brže i bolje napisati mailove i motivacijska pisma nego što to mogu ljudi. Istovremeno stižu i sve bolji programi koji tekst pretvaraju u slike, video, glazbu itd.

Velika, pozitivna očekivanja i strahovi

Kada predstavljaju svoje AI proizvode, kompanije uglavnom optimistično izražavaju koristi i prosperitet koje će oni donijeti čovječanstvu.

Primjerice, Google je na konferenciji održanoj nedavno u Mountain Viewu, u Kaliforniji, predstavljajući svoja najnovija ostvarenja, poručio:

"Dok stojimo na vrhu nove ere, novih proboja u AI-ju, smišljamo načine na koje možemo pomoći. Imat ćemo priliku poboljšati živote milijardi ljudi. Dat ćemo priliku biznisima da napreduju i razvijaju se. Pomoći ćemo društvima da odgovore na najteža pitanja s kojima se moramo suočiti. No mi to ne uzimamo zdravo za gotovo. Stoga, iako su naše ambicije velike, naš pristup će uvijek biti odgovoran jer je naš cilj da AI bude svima od pomoći."

U ovim uvodnim riječima Googlea, baš kao i u prezentacijama drugih kompanija, prije svega OpenAI-ja koji je razvio ChatGPT, evidentna je dihotomija između koristi i opasnosti koju AI može donijeti.

Naime, brojni stručnjaci ističu da AI može biti od velike koristi čovječanstvu, osobito za ekonomiju, no istovremeno upozoravaju da bi u skoroj budućnosti mogao nadmašiti ljude i zamijeniti ih u brojnim poslovima te da bi se mogao koristiti za maliciozne svrhe poput širenja dezinformacija i opasnih ideologija.

Nedavno istraživanje investicijske banke Goldman Sachs pokazalo je da bi rašireno usvajanje umjetne inteligencije u razdoblju od deset godina moglo dovesti do povećanja godišnjeg globalnog BDP-a od 7% ili gotovo 7 trilijuna dolara.

S druge strane, prema istoj studiji, AI bi u narednih nekoliko desetljeća u svijetu mogao zamijeniti oko 300 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom. Procjena je da bi u SAD-u i Europi mogao zamijeniti oko 25% radnih zadataka.

No, ima puno stručnjaka koji smatraju da su i optimistična i pesimistična predviđanja pretjerana, odnosno da su recentni proboji u Ai-ju prenapuhani.

Tržišta i kamate pokazuju skromnija očekivanja

Na tom tragu je analiza nedavno objavljena u Economistu.

Economist u tom kontekstu navodi da studija, koju je 2021. objavio Tom Davidson iz Open Philanthropy, organizacije za dodjelu bespovratnih sredstava, daje više od 10% šanse da će AI u nekom trenutku u ovom stoljeću pokrenuti "eksplozivan rast" koji je definiran kao povećanje globalne proizvodnje od više od 30%. Štoviše, nekoliko ekonomista, samo napola u šali, ističe mogućnost da će globalni prihodi postati beskonačni.

Međutim, analiza ističe da financijska tržišta ipak ukazuju na skromnije rezultate. Jedan od ključnih pokazatelja u tom smislu jest činjenica da su cijene dionica tvrtki uključenih u AI prošle godine lošije stajale od svjetskog prosjeka, iako su posljednjih mjeseci porasle.

Drugi indikator su kamatne stope. Naime, kad bi ljudi mislili da će tehnologija sutra sve učiniti bogatijima, stope bi porasle jer bi bilo manje potrebe za štednjom. Međutim, otkako je u studenom počela pompa o umjetnoj inteligenciji, dugoročne stope su pale i ostale su na vrlo niskim razinama.

Neki stručnjaci stoga zaključuju da financijska tržišta ne očekuju veliku vjerojatnost značajnog ubrzanja rasta potaknutog AI-jem u narednih 30 do 50 godina.

Pokazatelji tržišta i kamata mogu zavesti

No neki smatraju da se podaci o tržištima i kamatama mogu protumačiti i drugačije.

Aco Momčilović, kodirektor Globalnog instituta za etiku u umjetnoj inteligenciji i profesor na Swiss School of Business and Management, kaže da izneseni podaci pokazuju da autor teksta nije uzeo u obzir srž nove promjene, zato što je ona toliko fundamentalna da mijenja paradigme.

"Cijena dionica može biti potpuno irelevantan pokazatelj zato što i financijska tržišta reagiraju relativno sporo na takve promjene, i to samo prateći neke pokazatelje, pa tako nekada reagiraju na besmisleni hype, a nekada propuste važne promjene. A vrlo je moguće da ćemo vidjeti nestajanje nekih starih kompanija i uzlete nekih novih koji će se vrlo brzo dogoditi. Također, kao što je navedeno, kamatne stope ovise o percepciji ljudi i očekivanjima za budućnost. Cijeli problem je u tome da ljudi nemaju alate ni kapacitet pravilno procijeniti ovakav eksponencijalni skok, bilo u dobrom ili lošem smjeru", tumači Momčilović.

Nebojša Stojčić, prorektor za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku, gostujući profesor na Staffordshire Universityju, kaže da se većina postojećih analitičara slaže da AI ima potencijal povećati stope rasta povećanjem proizvodnosti postojeće radne snage uvođenjem tzv. virtualne radne snage, odnosno supstitucijom nedostajućeg ljudskog kapitala te u konačnici olakšavanjem difuzije znanja.

"Međutim, potrebno je također imati na umu da povećanje proizvodnosti ne mora nužno voditi boljem standardu življenja, već može produbiti postojeće nejednakosti. Pojava novih tehnologija vodi nastanku utrke za što ranije pozicioniranje u novom tehnološkom okviru, kako nam govore brojna povijesna iskustva. I ovdje vrijedi načelo prema kojem rano usvajanje predstavlja konkurentsku prednost - tzv. first mover advantage - koja u budućnosti može voditi koncentraciji znanja i tako utjecati na tržišno natjecanje, a posljedično i rast", navodi.

"Nalazio se u svojevrsnom praznom prostoru"

Širom penetracijom umjetne inteligencije u pitanje dolazi i razvojni model temeljen na transferu znanja kroz globalne lance vrijednosti kakav smo do sada poznavali na globalnoj razini, a koji je, unatoč svim svojim nedostacima, pružao kakve-takve mogućnosti rasta slabije razvijenim gospodarstvima", kaže naš sugovornik.

"Sve ovo ne znači da trebamo strahovati od dolaska umjetne inteligencije, ali nam govori da njeni učinci bez odgovarajućeg institucionalnog okvira mogu biti dijametralno suprotni od očekivanih. Budući da se trenutno nalazimo u svojevrsnom praznom prostoru kad je riječ o institucionalnom i regulatornom pristupu umjetnoj inteligenciji, očekivanja tržišta treba promatrati i u tom kontekstu", ističe Stojčić. 

Povijesna lekcija: Industrijske revolucije ne pokreće samo jedna tehnologija

Economistova analiza u svojim predviđanjima budućnosti u pomoć priziva povijesna iskustva s tehnološkim probojima koja pokazuju da pojava jedne nove tehnologije sama po sebi uglavnom nije na ozbiljan način utjecala na gospodarstvo.

Primjerice, čak je i industrijska revolucija kasnih 1700-ih, za koju mnogi ljudi vjeruju da je bila rezultat izuma mehaničkog tkalačkog stana, zapravo bila izazvana spojem raznih čimbenika kao što su sve veća upotreba ugljena, sigurnija vlasnička prava, pojava znanstvenog etosa i brojni drugi čimbenici.

Ilustracija za to je pojava željeznice. Mnogi su smatrali da je ona promijenila izgled Amerike, pretvarajući poljoprivredno društvo u industrijsko. No, američki ekonomist, povjesničar i znanstvenik Robert Fogel objavio je 1960-ih godina rad o američkim željeznicama u kojem je pokazao da su one imale vrlo skroman učinak.

Naime, one su zamijenile tehnologiju prijevoza kanalima koja bi imala slično dobar učinak. Fogel je pokazao da bi razina dohotka po osobi koju je SAD postigao do 1. siječnja 1890. bila dosegnuta do 31. ožujka iste godine da željeznice nikada nisu bile izumljene. Za ovaj rad dobio je Nobelovu nagradu.

Economistov analitičar ipak priznaje da nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti kamo će ljude odvesti tehnologija tako fundamentalno nepredvidljiva kao što je AI. Stoga zaključuje da nije nemoguć brzi rast, kao ni tehnološka stagnacija.

Je li AI samo jedna tehnologija?

No, tu se nameće pitanje može li se razvoj AI-ja smatrati razvojem samo jedne tehnologije ili je to ipak razvoj brojnih alata u brojnim područjima.

Momčilović kaže da je AI krovni pojam pod kojim se skriva više različitih tehnologija i primjena različitih vrsta algoritama.

"Prirodna obrada jezika napravila je ogroman iskorak, ali ona nije jedina tehnologija. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti njihovo spajanje. Ipak, možemo naći poveznicu i reći da su to sve segmenti koji vode istom cilju - stvaranju nečega što ima kvalitetu ponašanja i obavljanja zadataka koje danas mogu samo živa bića, odnosno ljudi. Iz perspektive korisnika nama se može dogoditi da vidimo neke sustave ili jedinke koje percipiramo kao da se svjesno ponašaju i tako možemo s njima komunicirati i razmjenjivati informacije. Većini ljudi to će biti jedino važno, bez obzira na tehnologije koje će stajati u pozadini. Isto kao što danas koristimo internet, bez opterećivanja pitanjem koji se protokoli koriste ili koja je hardverska infrastruktura u pozadini", kaže Momčilović.

Stojčić ističe da je značenje pojma umjetne inteligencije evoluiralo posljednjih godina, iako je koncept već dugo prisutan.

"Ne tako davno bilo je uobičajeno referirati se na analitičke alate poput metoda strojnog učenja kao na umjetnu inteligenciju. Takva rješenja, danas poznata kao analitički AI, imala su mogućnosti primjene na bazama podataka kreiranim za posebne namjene, statističkih predviđanja ishoda, prepoznavanja i klasifikacije teksta, a zahtijevala su i specifičan oblik komuniciranja s korisnikom. Kako nedavna studija Goldman Sachsa navodi, ono što se danas podrazumijeva pod konceptom umjetne inteligencije je tzv. generativni AI, sposoban za znatno širi opseg funkcija, poput primjene na generaliziranim bazama podataka, generiranja novih informacija koje se ne razlikuju od outputa koji je kreirao čovjek te širokog raspona zahtjeva koje je tehnologiji moguće uputiti kroz pristupačnije sučelje. Takva rješenja imaju mogućnost generiranja odgovora na kompleksnija pitanja te su, u biti, ključna za šire usvajanje i primjenu umjetne inteligencije u svakodnevnim aktivnostima", tumači Stojčić.

Monopoli, tržišta i produktivnost

U narednom koraku Economistove analize autor se fokusira na tri široka područja u ekonomiji: monopole, tržišta rada i produktivnost.

Ističe da nove tehnologije ponekad stvaraju male skupine ljudi s golemom ekonomskom moći. John D. Rockefeller obogatio se na preradi nafte, a Henry Ford na automobilima. Danas svoju moć novim tehnologijama duguju Jeff Bezos, Mark Zuckerberg i Bill Gates.

Mnogi stručnjaci očekuju da će industrija AI-ja uskoro generirati ogromne profite. U ranije navedenoj analizi banke Goldman Sachs analitičari su procijenili da bi u najboljem slučaju ona u svijetu mogla generirati godišnje prihode od oko 430 milijardi dolara. Izračun se temelji na ideji da će svaki od 1.1 milijarde svjetskih uredskih radnika usvojiti barem neki od AI uređaja te da će za svaki platiti oko 400 dolara. To bi mogao biti veliki kolač za vodeće kompanije u razvoju AI-ja, međutim, u makroekonomskom smislu 430 milijardi dolara nije neka prekretnica. Čak i da se sav taj prihod pretvori u profit, što nije realno, i da se sav taj profit zaradi u Americi, omjer dobiti poduzeća prije oporezivanja u zemlji i njezinog BDP-a porastao bi s današnjih 12% na 14%. To je daleko iznad dugoročnog prosjeka, ali ne više nego što je ostvareno u drugom kvartalu 2021.

Tko je pobjednik doba AI-a?

Taj profit mogao bi otići jednoj od većih kompanija, primjerice OpenAI-ju. Zašto?

Monopoli često nastaju kada industrija ima visoke fiksne troškove ili kada je korisnicima teško prijeći na proizvode konkurenata. Primjerice, kupci nisu imali alternativu za Rockefellerovu naftu. Generativni AI ima neke monopolističke karakteristike. Primjerice, treniranje GPT-ja koji pokreće OpenAI-jeve chatbotove koštalo je oko 100 milijuna dolara, što je iznos koji na raspolaganju ima samo nekoliko kompanija u svijetu. Također, u tom razvoju postoji mnogo zaštićenog znanja.

No, s druge strane, postoji mala vjerojatnost da bi jedna tvrtka mogla prigrabiti cijeli kolač. Vjerojatnije je da će se skroman broj velikih kompanija natjecati jedna s drugom, kao što se događa u zrakoplovstvu, trgovini namirnicama i tražilicama. Nijedan AI proizvod nije doista jedinstven jer svi koriste slične modele. To kupcu olakšava prelazak s jednog na drugi. Računalna snaga iza modela također je prilično generička. Velik dio koda, kao i savjeti i trikovi, besplatno su dostupni na internetu, što znači da amateri mogu proizvesti vlastite modele, često s nevjerojatno dobrim rezultatima.

Economist ističe da najveći korporativni pobjednik novog doba AI-ja za sada zapravo i nije tvrtka koja se bavi razvojem AI-ja, već računalna kompanija Nvidia koja proizvodi integrirane krugove koji pogone AI modele.

Razvoj raznih kompanija vezanih uz AI

Tu se nameće pitanje hoće li se na razvoj nekih velikih sustava AI-ja moći prikačiti različite kompanije sa svojim specijaliziranim proizvodima.

Momčilović kaže da je moguće da će nastati još jedna klasa ultra bogatih ljudi i kompanija te da će se postojeće nejednakosti još povećati.

"No, proces još nije gotov i karte još nisu do kraja podijeljene. Mislim opet da je ovdje računica o stvorenoj vrijednosti jednodimenzionalno i grubo pojednostavljenje. Bilo bi puno bolje kada bi netko mogao izračunati sinergije svih utjecaja AI-ja koji se multipliciraju, i to brže nego ikada. Mislim da u ovoj fazi neće dominirati jedna kompanija, kao što je OpenAI, koja ima malu prednost. No ne možemo znati što bi se desilo kada bi jedna kompanija prva došla do generalne umjetne inteligencije jer bi to bio trenutak u kojem bi bila ostvarena nedostižna prednost. To je po nekima za sada ipak u segmentu futurologije, dok je po drugima događaj koji je pred nama, u narednom desetljeću", kaže Momčilović.

Stojčić ističe da ovdje moramo razlikovati dva procesa.

"Prvi je to da rano usvajanje tehnologije, u odsustvu regulacije, ima potencijal koncentracije znanja i resursa koji može završiti i stvaranjem klasičnih monopola. Takav ishod je moguć, ali ipak, smatram, malo vjerojatan. U prilog tome nam govore i povijesna iskustva s uvođenjem novih tehnologija koje su u jednom trenutku postale prijetnja tržišnoj konkurenciji", kaže Stojčić.

"Pojava tehnologije bez aplikacija ne znači puno"

"Drugi proces tiče se razvoja aplikacija koje će se temeljiti na novim tehnologijama. Sama pojava tehnologije bez aplikacija koje će joj dati smisao u svakodnevnim poslovnim i privatnim aktivnostima ne znači puno. Cijela trenutna euforija oko umjetne inteligencije upravo se temelji na očekivanjima onoga što nam može donijeti u budućnosti kroz neke od potencijalnih aplikacija. Tko će od toga ostvariti najvišu korist, neće ovisiti samo o brzini izlaska na tržište nego o formuli s kojom će se pristupiti korisnicima", navodi.

"Naime, moramo imati na umu da u digitalnom okruženju klasični monopoli nemaju toliki značaj kao perceptivni monopoli odnosno percepcija korisnika o koristima i gubicima prelaska s jednog rješenja na drugo. Jednom kada se korisnici nađu unutar određenog digitalnog ekosustava nastupa niz činitelja odnosno tzv. lock-in učinci koji će limitirati njihovu sklonost prelasku na alternativna rješenja. To se dogodilo kod pojave streaming servisa, a sličnim procesima svjedočimo u korištenju operativnih sustava pa se nešto slično može očekivati i u slučaju aplikacija koje će se temeljiti na AI-ju", pojašnjava Stojčić.

Što će biti sa zamjenom poslova?

Autor analize u Economistu u drugom dijelu teksta pokušava dati odgovor na pitanje što će se dogoditi s poslovima ljudi.

Tu ima dosta predviđanja koja djeluju zastrašujuće.

Primjerice, Tyna Eloundou i njezini kolege iz OpenAI-ja procijenili su da bi AI mogao utjecati na 10% radnih zadataka oko 80% američke radne snage. Na vrhu popisa poslova koji bi se prvi mogli naći na udaru našli su se računovodstvo i putničke agencije.

No, ekonomisti su i prije znali davati tmurna predviđanja. U 2000-ima mnogi su se bojali utjecaja outsourcinga poslova u siromašnije zemlje na radnike u bogatom svijetu. Godine 2013. dvojac sa Sveučilišta Oxford objavio je vrlo citiran rad u kojem su sugerirali da bi automatizacija mogla izbrisati 47% američkih radnih mjesta u sljedećih desetak godina. No ono što se u stvarnosti dogodilo bilo je sasvim suprotno. U proteklom desetljeću prosječna stopa nezaposlenosti u bogatom svijetu se otprilike prepolovila.

Pritom zemlje s najvišim stopama automatizacije i robotizacije, poput Japana, Singapura i Južne Koreje, imaju najmanju nezaposlenost. Štoviše, mjere zadovoljstva poslom porasle su tijekom 2010-ih, a najsiromašniji Amerikanci zabilježili su brži rast plaća od onih najbogatijih.

Bi li ovaj put moglo biti drugačije?

Autor analize pita se bi li ovaj put ipak moglo biti drugačije.

Naime, za ilustraciju, cijena dionice Chegga, tvrtke koja pruža pomoć u rješavanju školskih domaćih zadaća, nedavno je pala za 50% nakon što je priznala da ChatGPT "utječe na stopu rasta broja njezinih novih klijenata". Izvršni direktor IBM-a nedavno je pak objavio da tvrtka očekuje pauziranje u zapošljavanju na poslove koje bi u nadolazećim godinama mogla zamijeniti umjetna inteligencija.

No autor smatra da to ipak ne bi trebali biti rani znaci da će tržište rada uskoro pogoditi ozbiljan tsunami.

Pritom predstavlja dvije opcije za preuzimanje poslova. U jednoj posao nestaje kada umjetna inteligencija automatizira više od 50% zadataka koje određeni posao obuhvaća. U drugom su radnici eliminirani proporcionalno ukupnom udjelu zadataka koji su automatizirani u cijelom gospodarstvu. U oba slučaja to bi, prema procjenama Eloundou i njezinih kolega rezultiralo gubitkom od oko 15% američkih radnih mjesta, što je razina koja je nakratko dosegnuta u SAD-u 2020., tijekom najgoreg razdoblja pandemije covida-19.

Zamjena poslova u prošlosti je išla vrlo sporo

No, povijest pokazuje da se propadanje poslova događa sporije.

Economist predstavlja primjer automatskih telefonskih centrala koje su izumljene 1892. Broj telefonskih operaterki nakon izuma nastavio je rasti sve do sredine 20. stoljeća, a posao je potpuno nestao tek krajem 1980-ih, dakle devet desetljeća kasnije.

Naravno, očekuje se da će AI-ju trebati manje od devet desetljeća da preplavi tržište rada. Prije svega zato što se vrlo lako koristi te zato što od klijenata ne zahtijeva nikakve velike investicije. Mnogi stručnjaci zapanjeni su brzinom kojom je javnost uključila ChatGPT u svoje živote. Već mjesec dana nakon predstavljanja broj njegovih aktivnih korisnika narastao je na više od 100 milijuna i nastavlja rasti. Pritom treba istaknuti da svi ti ljudi nisu tek neki znatiželjnici koji se žele poigrati novom igračkom, naprotiv.

Regulacije, politike, sindikati i drugi razlozi usporavanja zamjene poslova

No, Economistov kolumnist smatra da će neki razlozi usporavanja prihvaćanja tehnologije na radnim mjestima ostati aktualni i u slučaju AI-ja.

Mark Andreessen iz investitorske kompanije Andreessen Horowitz u nedavno objavljenom eseju opisao je neke od njih. Glavni od njih je regulacija u dijelovima gospodarstva u koje je uključena država. Naime, povijest je pokazala da su tehnološke promjene obično vrlo spore u sektorima kao što su primjerice obrazovanje i zdravstvena skrb, u kojima ne postoji ozbiljna konkurencija. Osim toga, vlade mogu čuvati poslove zbog važnih ciljeva javne politike kao što je povećanje zaposlenosti, koji neće nužno biti u skladu s povećanjem učinkovitosti. Također je vjerojatnije da će ti poslovi biti sindikalno organizirani, a sindikati su dobri u sprječavanju gubitka radnih mjesta.

Primjerice, strojovođe u londonskoj javnoj podzemnoj željeznici plaćeni su gotovo dvostruko više od nacionalnog prosjeka, iako tehnologija koja ih djelomično ili potpuno zamjenjuje postoji već desetljećima.

Nove tehnologije će stvoriti i brojne nove poslove

Kolumnist Economista ističe da su mnogi poslovi koji su izloženi riziku od umjetne inteligencije upravo u strogo reguliranim sektorima. Četrnaest od prvih 20 zanimanja koja su najizloženija umjetnoj inteligenciji su učitelji, pri čemu su oni stranih jezika pri vrhu. No, samo bi najhrabrija vlada zamijenila učitelje umjetnom inteligencijom. Slično vrijedi i za policajce i stručnjake za borbu protiv kriminala.

Naravno, vlasti će s vremenom dopustiti da neki poslovi budu zamijenjeni. No s druge strane, za očekivati je da će nove tehnologije stvoriti i brojne nove poslove.

Smanjivanjem troškova proizvodnje nova tehnologija može stvoriti veću potražnju za robama i uslugama, povećavajući broj poslova koje je teško automatizirati. Jedan članak koji su 2020. objavili David Autor s MIT-ja i njegovi kolege pokazao je da oko 60% poslova koji danas postoje u SAD-u nije postojalo 1940. Primjerice, tehničar za nokte dodan je na popis poslova tek 2000., a solarni fotonaponski električar tek prije nekoliko godina. AI gospodarstvo će vjerojatno stvoriti nova zanimanja koja se danas ne mogu ni zamisliti.

Promjene na tržištu rada sigurno dolaze

Momčilović kaže da se svi slažu da stižu promjene na tržištu rada.

"Možemo nagađati širinu i dubinu tih promjena. Istina je da su do sada promjene i implementacije novih tehnologija išle puno sporije, no taj se period konstantno smanjuje, pa su prije trebala desetljeća, a danas se to mjeri u mjesecima. Neke barijere promjenama svakako će i dalje ostati i to će očekivano stvoriti tenzije. Za korištenje interneta kao nove tehnologije po nekima je trebalo oko desetljeća da dostigne neke brojeve, a ChatGPT ili slični alati će trebati mjesece. Regulacija i utjecaj države svakako je interesantno pitanje političke prirode. I mi iz našeg lokalnog iskustva možemo očekivati da će se neke promjene umjetno usporavati. No koliko dugo?", pita se Momčilović.

"Čak i kada bi neka zemlja odlučila čuvati zaposlenost na taj umjetan način, vrlo je vjerojatno da će okolne zemlje početi nekim tempom usvajati nove boostere efikasnosti i time dobivati komparativnu prednost. Dakle, ako odbijemo implementirati nešto odmah, kasnije posljedice mogu biti još gore i brže. Tu, naravno, postoji i percepcija države u očima njenih i stranih državljana i njihovih izbora gdje će živjeti. U današnjem svijetu, u kojem su ljudi sve više mobilni, gdje mislite da će mlade generacije birati da žive - u zemlji u kojoj voze lokomotive na ugljen kojima upravljaju stari strojovođe ili u zemlji koja ima superbrze električne vlakove kojima upravlja gotovo nepogrešivo umjetna inteligencija?", navodi Momčilović.

"Samo zato što je nešto tehnološki učinkovitije, ne znači da će automatski biti primijenjeno"

Stojčić kaže da dolaskom novih tehnologija dio postojećih poslova, u pravilu, postaje suvišan i postupno nestaje pa se isto može očekivati i širom primjenom umjetne inteligencije.

"Primjerice, danas se dosta govori o poslovima u računovodstvu ili programiranju, no rizik automatizacije zapravo prijeti svim standardiziranim zanimanjima koja se sastoje od repetitivnih radnji. Moguće je da će se vijek trajanja za dio tih zanimanja u pojedinim okruženjima nastojati umjetno produljiti, primjerice u pojedinim javnim uslugama ili izoliranim područjima gdje bi primjena AI-ja mogla kratkoročno dovesti do gubitka radnih mjesta u opsegu koji bi ugrozio lokalnu društvenu održivost i sl. To će ovisiti i o političkim interesima, ali i odnosu ekonomske i tehnološke učinkovitosti", navod Stojčić

"Samo zato što je nešto tehnološki učinkovitije, ne znači da će automatski biti primijenjeno tamo gdje se željeni ishodi mogu postići i primjenom alternativnih rješenja koja mogu biti i tehnološki inferiorna. U konačnici, smatram da će odluku o tome koja zanimanja odlaze u povijest, a koja opstaju donijeti tržište. Tamo gdje tržišni signali poslovnim subjektima pokažu da pojedine poslovne procese mogu brže i troškovno učinkovitije provesti primjenom umjetne inteligencije i promjena će ići brže", tumači Stojčić.

AI i rast produktivnosti

Skromni učinci AI-ja na tržište rada vjerojatno će se pretvoriti u skromne utjecaje na produktivnost - treći faktor u ovoj priči. Primjerice, usvajanje električne energije u tvornicama i kućanstvima počelo je u Americi krajem 19. stoljeća, no većeg porasta produktivnosti nije bilo sve do kraja Prvog svjetskog rata. Stvari su išle tek nešto brže s izumom osobnog računala.

Economist navodi ankete koje su pokazale da više od desetaka američkih zaposlenika već danas radi u tvrtkama koje koriste neku vrstu umjetne inteligencije. No, unatoč tome rast globalne produktivnosti i dalje je slab.

Nema dvojbe da bi AI neke industrije mogao učiniti znatno produktivnijima. Primjerice, rad Erika Brynjolfssona i njegovih kolega sa Sveučilišta Stanford istražio je utjecaj AI-ja na produktivnost agenata korisničke podrške. Rezultati su pokazali da je pristup AI alatima povećao broj riješenih problema svakog sata u prosjeku za 14%.

No, s druge strane, postoje i brojni poslovi koji će još dugo ostati nezamjenjivi AI-jem. To se prije svega odnosi na rad rukama, odnosno na poslove plavih ovratnika kao što su građevinarski ili poljoprivredni, koji čine oko 20% BDP-a bogatog svijeta, ali i na poslove u kojima je kontakt s ljudskom osobom važan kao što su poslovi medicinskih tehničara.

Produktivnost bi se čak mogla smanjiti zbog AI-a

Economistov kolumnist ističe da nije nemoguće ni da se produktivnost zahvaljujući AI-ju smanji. Za primjer daje mobitele i elektronsku poštu koji su povećali distrakciju i otežali fokusiranje na radnom mjestu. Primjerice, jedno istraživanje iz 2016. koje su proveli znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu, iz Microsoft Researcha i MIT-ja, pokazalo je da je "percipirana produktivnost niža što je duže vrijeme u danu provedeno na e-pošti".

Momčilović kaže da su pomaci za sada svakako mali te da se događaju linearno, u desetinama postotaka, no smatra da će tako biti samo do određenog trenutka.

"To je zato što te analize većinom govore o ANI - Artificial Narrow Intelligence, specijaliziranim sustavima, među koje još uvijek spadaju i chatbotovi. S dostizanjem opće umjetne inteligencije sve će se promijeniti. Ono što nam danas izgleda najlogičnije je da će opstati poslovi gdje je potreban rad rukama i fina motorika, iz jednostavnog razloga što još uvijek nemamo robote koji to mogu raditi na razini ljudske kvalitete", navodi naš sugovornik.

"Mogli bismo imati i robote koji su vrlo sposobni za fizičke zadatke"

"No i robotika se, možda nešto dalje od očiju javnosti, također razvija prilično brzo. Ako dođemo do poznate točke singularnosti, doći će do spajanja više tehnologija i daljnji razvoj svih njih će se još više ubrzati, pa je onda za očekivati da ćemo imati i vrlo sposobne robote za obavljanje nekih fizičkih zadataka", kaže Momčilović.

Stojčić smatra da je teško prognozirati koje će nove poslove donijeti AI jer će pravi transformacijski učinak doći kroz one poslove koje još ne možemo ni predvidjeti. "Neka predviđanja govore da će primjenom AI-ja doći do povećane potražnje za novim setom vještina kod postojećih i novih radnika, poput upravljanja velikim količinama podataka ili izgradnje modela za trening AI sustava", kaže Stojčić.

Hoće li AI okrenuti svijet naglavačke?

Kolumnist Economista zaključuje da bi AI mogao promijeniti svijet na načine koje je danas nemoguće zamisliti. No, ističe da to nije isto što i okrenuti ekonomiju naglavačke.

Kao što je Fogel primijetio u svojoj studiji: Prethodni argument nije usmjeren na pobijanje stajališta prema kojem je željeznica igrala odlučujuću ulogu u američkom razvoju tijekom 19. stoljeća, već na demonstraciju da empirijska osnova na kojoj počiva ovo gledište nije ni približno tako znatna kao što se obično pretpostavlja. Negdje sredinom 21. stoljeća budući dobitnik Nobelove nagrade, ispitujući generativni AI, mogao bi doći do istog zaključka, poručuje autor.

Ljudima trebaju optimizam i nada

Momčilović kaže da ima dojam da je autor u Economistu pokušao dati nadu i optimizam.

"No problem je u tome što su uzimali primjere iz analognog svijeta koji funkcionira po značajno drugačijim postavkama od digitalnog. Također, nisu uspjeli pogledati dovoljno unaprijed i pokušali predvidjeti što bi se moglo dogoditi zahvaljujući interakciji razvoja više AI tehnologija. To predviđanje je, slažem se s njima, i dalje izuzetno teško dati, ali mislim da bi pravi poticaj trebao biti ljudima da što prije krenu učiti i koristiti AI alate", poručuje Momčilović.

Stojčić smatra da će konačan odgovor na ovo pitanje dati tek budućnost razvoja AI-ja jer ćemo tek tada moći sagledati njezin stvarni potencijal.

"Ono što znamo danas je da trenutne tehnologije nisu u stanju zamijeniti čovjeka u aktivnostima koje zahtijevaju kompleksno i strateško planiranje, djelovanje u uvjetima neizvjesnosti, ali i okruženja koja zahtijevaju empatiju. S druge strane, sve aktivnosti koje se odlikuju repetitivnim procesima, kako sam već napomenuo, imaju potencijal u bližoj ili daljoj budućnosti biti zamijenjene rješenjima temeljenim na umjetnoj inteligenciji", zaključuje Stojčić.