PREMIJER Andrej Plenković ima ne samo ozbiljnih problema sa shvaćanjem pojma cenzure nego i problema sa shvaćanjem uloge medija te posebno slobode medija. Jedan od boljih primjera je čak 11 neodgovorenih upita koje smo vladi poslali od ožujka prošle godine do danas. Nikada nismo dobili odgovor, a ni pojašnjenja.

Nekada su ignoriranjem Indexovih upita skrivali istinu, nekada korupciju, nekada sukob interesa, a nekada su jednostavno šutnjom htjeli prikriti vlastitu glupost ili grešku. Plenkovićevo odgovaranje na opravdanja pitanja javnosti i medija tako se svelo na odgovaranje na novinarska pitanja u prolazu, u hodnicima ili ispred vlade. I to najčešće kratkim floskulama. Od svibnja prošle godine nije sazvao ni jednu konferenciju za novinare na kojoj bi se moglo premijera dočekati s konkretnim pitanjima. Slali smo vladi upite, sukladno Zakonu o medijima, no koliko god smo bili uporni u traženju odgovora, vlada je bila još upornija u kršenju tog istog Zakona i ignoriranju.

Ignorirali upit o Dalićkinim hotmailovima 15 dana, a onda smo ih objavili

No krenimo redom. Najbitnija pitanja na koja nikada nismo dobili nikakav odgovor bila su vezana uz Agrokor i nabavku višenamjenskih zrakoplova.

Tako smo, prije objave prvog članka u serijalu o Aferi Hotmail, pitali o aktivnostima potpredsjednice Martine Dalić u izradi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, odnosno Lex Agrokoru. Pitali smo je li uobičajeno da potpredsjednica vlade koristi privatni mail za državničke poslove i podupire li vlada takvu praksu.

Pitali smo zašto radna skupina, koja će kasnije postati poznatija kao skupina Borg, nikada nije zavedena u službenoj dokumentaciji vlade. Iz tog upita bilo je jasno kako smo u posjedu mailova. Dva tjedna smo čekali odgovor, da bismo nakon isteka zakonskog roka na odgovor, započeli serijal Afere Hotmail.

Plenković ne voli da ga se pita o vlastitim nepravilnostima i greškama

"Zašto su mailovi izašli baš na dan kad ja dajem veliki intervju i kad primam europsku nagradu? Što ih nisu pustili prije ako su ti isti mailovi dostupni nekome, nego su baš tad čekali?" pitao se, vrlo bezobrazno, tih dana Plenković. Vlada je tada napravila sve kako bi minimizirala aferu, i to davanjem lažnih informacija te ignoriranjem bilo kakvih upita.

Pitali smo u svibnju prošle godine i za detalje ključnog sastanka koji je održan 23. ožujka s grupom koja je pisala Lex Agrokor, a na kojem je bio i premijer Plenković. Pitali smo vladu zašto nikada nisu objavili listu ljudi koja je premijera redovno informirala u kojoj je fazi pisanje Zakona poznatijeg kao Lex Agrokor.

"Je li uobičajeno da savjetnica predsjednika vlade Dubravka Vlašić Pleše nekoliko sati prije nego što će biti prihvaćen neki zakon na vladi prima nacrt tog istog zakona od privatnih osoba i tvrtki? Koliko je takvih zakona prihvaćeno u vašem mandatu?" pitali smo premijera. Nismo nikada dobili odgovor.

Prije godinu dana pitali smo Plenkovića o izraelskim avionima, šutio je

U travnju prošle godine pitali smo i zašto vlada nije u nabavci višenamjenskih borbenih zrakoplova tražila konačnu ponudu (Best and Final offer - BAFO), kao što je bio primjer kod nabavki vojnih zrakoplova u Švicarskoj, Mađarskoj, Belgiji i Brazilu.

Tražili smo i službene podatke vlade o rezultatima offset programa na koji se Patria obvezala 2007. godine kada je Hrvatska nakon javnog natječaja kupila 84 oklopna vozila za 112 milijuna eura, a sve kako bismo ga usporedili s izraelskom ponudom.

Zanimalo nas je i "odobrenje" koje je State Department dostavio Izraelu, a Izrael proslijedio Hrvatskoj. U vladi su tada tvrdili da je riječ o odobrenju da mogu prodati zrakoplove F-16 CD Barak, odnosno zrakoplove s modificiranom, izraelskom opremom. Nisu nam nikada odgovorili. Jasno je i zašto. Taj dokument u tom obliku, nikada nije ni postojao.

Ignorirali su ključne mailove i dokumente o avionima

Objavili smo dva ključna maila koji su išli prema MORH-u iz američkog veleposlanstva. Plenković nam se o ovom nije htio očitovati. Kada su drugi mediji prenijeli otkrića Indexa, Plenković je odgovarao floskulama, a na naš konkretan upit nije davao odgovore.

Prije nego što smo objavili dokument State Departmenta iz kojeg je bilo jasno kako potpredsjednik Krstičević nije govorio istinu kada je rekao da je SAD dao odobrenje za izraelsku verziju F-16, upitali smo vladu za detalje. Nisu nam odgovorili, jednostavno su ignorirali. Dokument smo svejedno objavili, a Plenković se pred novinarima ispred vlade i po hodnicima opet izmotavao kako ne zna detalje.

Zanimali su nas i ostali zakoni koji su doneseni po sličnim procedurama i s tajnim radnim skupinama kao što je bio Borg. U vladi su tada procijenili kako je bolje da se na ta pitanja ne odgovara. Upravo zbog toga, bili smo još uporniji. No nismo se bavili samo zrakoplovima i Agrokorom, zanimale su nas i druge sporne stvari, a vlada je jednakim žarom skrivala informacije od javnosti.

O premijeru samo pozitivna pitanja

Poput one da je vlada Andreja Plenkovića prvi put pojam "rodne ideologije" uvela na jednom službenom hrvatskom dokumentu, odnosno u interpretativnoj izjavi o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Vlada nam nikada nije objasnila koja bi bila točna definicija tog pojma. Bilo je jasno i zašto. Jer ne postoji. Vlastitu nesposobnost skrivali su ignoriranjem upita.

Zanimalo nas je i na što je točno mislio ministar imovine Goran Marić kada je rekao da "država potroši na mnoge stvari, često i nepotrebne". Zanimao nas je popis tih "stvari" te koliko je vlada u svom mandatu napravila da se ne troši na takve stvari. Usput smo pitali i o najavi nacionalnog nogometnog stadiona. Odgovor i dalje čekamo.

Istraživali smo slučaj "Zečevo", otočića kraj Hvara za koji je Općina nedavno izdala koncesijsko odobrenje. Sporno je kako je do sada jedna katastarska općina podijeljena u dvije te je prenamijenjena u poljoprivredno zemljište, a riječ je o ucrtavanju granice pomorskog dobra koju je svojom uredbom odredila Vlada RH, a odobrio DORH.

Svjesno krše Zakon o medijima jer im nitko ništa ne može

Radilo se o rodnom mjestu premijera Plenkovića, a detalji o ovom odobrenju nikada nisu izašli iz vlade. O premijeru samo dobro, kao da su nam poručili. Zanimale su nas i uplate za Uljanik te detalji jamstva koje je osigurala vlada. Nikada nam se nisu javili.

Izuzetak je bio tek upit o angažmanu američke tvrtke Squire Patton Boggs. Naime, prema podacima FARA-e (Foreign Agents Registration Act), Republika Hrvatska platila je Squire Patton Boggsu za usluge odnosa s javnošću $18,000 u 2013. g., $0 u 2014. g., $3,7 milijuna 2015. g., $7,2 milijuna 2016. g. i $6,7 milijuna američkih dolara 2017. godina. Nakon šest požurnica i nakon 16 dana dobili smo odgovor, nakon što ga je objavio Večernji list.

Prema članku 62. Zakona o medijima, trebala bi se kažnjavati novčanim iznosom od 2 tisuće do 40 tisuća svaka fizička osoba, odnosno ovlaštena osoba u nekom predstavničkom tijelu koja novinaru uskrati informaciju iz djelokruga tog tijela suprotno članku 6. stavcima 2. i 4. Zakona o medijima. Članak 6. tog istog Zakona o medijima uređuje dostupnost javnih informacija.

Bezobrazni ignorant Plenković

Nismo ih nikada tužili, iako smo imali osnova, no teža je kazna za Plenkovića bila objava činjenica koje su pokušali zataškati.  

"Mislim da plasirati tezu 2019. da ne postoji sloboda medija u Hrvatskoj čak pomalo smiješna, ne samo da je netočna nego je smiješna. Mislim da, kad realno pogledate vi svi zajedno, možete o tome posvjedočiti bolje nego ja", rekao je jučer Plenković.

Presjek odnosa prema novinarima i prema javnom interesu dokaz je koliko je zapravo bezobrazna Plenkovićeva izjava.  

Plenkovićev zakon šutnje

No manji je problem bezobraznost jednog političara, pa i premijera, jer s time se novinari mogu nositi.

Daleko veći problem je to što Plenkovićeva vlada onemogućava informiranje hrvatske javnosti o temama od javnog interesa te što su joj ideal netransparentnost i prezir odgovornosti prema građanima te fake news, odnosno hibridno ratovanje.

To što Plenkovićeva vlada odbija odgovarati na njoj neugodna pitanja novinara nije ništa doli organizirana kampanja zataškavanja i promoviranje mafijaškog zakona šutnje kao standarda komunikacije s javnošću. Ako je i od HDZ-ove vlade, previše je.