POLICIJA i dalje provodi očevid nakon što je jučer dva kilometra od Vodica pronašla mrtvog muškarca koji se dovodi u vezu s četverostrukim ubojstvom na području Šibenika i Vodica.

Tijelo muškarca pronađeno je nešto nakon 19 sati pokraj vozila počinitelja. Očevid bi trebao potvrditi je li riječ o samoubojstvu, kako se pretpostavlja. 

Policija još nije službeno potvrdila identitet počinitelja i žrtava, ali neslužbeno se doznaje da je Branko Koloper, vlasnik tvrtke Matkol u stečaju, u Šibeniku automatskim oružjem likvidirao bračni par Marija i Radojku Danek te Tonija Šparadu, a u Vodicama izvršnog direktora maloprodajnog lanca Djelo Tedija Slamića.

> Jučer su ubijeni stečajna upraviteljica, njen muž i dva poduzetnika. Ubojica se ubio

Zločin je zgrozio Hrvatsku, a tim povodom donosimo najstrašnija višestruka ubojstva koja su se dogodila u posljednjih 30-ak godina na tlu Hrvatske.

Branko Starčević 1992.

Branko Starčević, prognanik iz ratom zahvaćene Gline, u siječnju 1992. hicima iz pištolja ubio je Damira Beljaka, njegovu suprugu Anicu i dvojicu njihovih sinova u dobi od deset i četiri godine. Nakon zločina iz doma Beljakovih ukrao je značajnu količinu deviza. Beljakovi su ga kao prognanika primili u svoj dom.

Vinko Palić 1993.

Kako je objavio Večernji list, u prvim satim siječnja 1993. godine, Vinko Palić, tada 28-godišnjak, rafalima iz kalašnjikova pobio je devetero mladih i teško ranio sedam osoba. Zločin se dogodio u župnom dvoru u Zrinskom Topolovcu kod Bjelovara u kojem je 40-ak mladih čekalo Novu godinu.

U dvosatnom masakru usmrtio je policajca Blaža Majdandžića koji je došao na intervenciju, brata i sestru Mariju (17) i Nikolu (17) Ćibarića, Vladu Rodića (27), Filipa Rodića (20), braću Sebastijana (26) i Paška Gashija, Tonija Gucića (19) te vlastitog brata Nikolu (20) koji ga je pokušao spriječiti u masakru. Ranio je još sedmero ljudi i potom počinio samoubojstvo.

Žarko Letinčić 1993.

Pripadnik HV-a Žarko Letinčić (30) u Zagrebu je u studenom 1993. hicima iz automatske puške ubio suprugu Lidiju, a potom i suprugine roditelje. Ubio se u zahodu kafića.

Ivica Štefanović 1993.

U selu Brezje kod Samobora Ivica Štefanović u travnju 1993. nožem, sjekirom i maramom ubio je članove obitelji Knežević: Nataliju Knežević (21), njenu petnaestomjesečnu kćer Ivonu te Natalijine roditelje Danicu (58) i Strahinju Kneževića (55). Osuđen je na dugogodišnju kaznu zatvora, no u zatvoru je počinio samoubojstvo.

Đuro Bjeljac 1994.

U zagrebačkom naselju Kozari Putevi Đuro Bjeljac je 1994. ubio suprugu Dragicu, dvojicu sinova i Milana Perića, vlasnika kuće u kojoj su živjeli kao podstanari. Nakon pokolja se ubio, ispalivši si dva hica u usta.

Marko Grgić i Neđo Ajdarić 1998.

Marko Grgić i Neđo Ajdarić u Kutini su u listopadu 1998. hicima u glavu na spavanju ubili supružnike, vlasnike mjenjačnice, Ingrid Šipek (23) i Renata Serdarušića (32) te njihova prijatelja Gorana Cvrtka (25). Navodno su to učinili zbog 450.000 kuna, koliko je nestalo iz mjenjačnice. Osuđeni su na 40 godina zatvora, no u lipnju 2012. godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je da se sudski postupak mora ponoviti.

Srđan Mlađan 1998.

Srđan Mlađan je poznat kao sisački monstrum zbog brutalnih hladnokrvnih ubojstava krajem devedesetih i 2002. godine. Dvostruko ubojstvo počinio je već sa 17 godina. 

"Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi", kazao je Mlađan u istrazi ubojstva 16-godišnje Elizabete Šubić. Nju je 1998. ubio s dva hica, a nakon toga je sjeo u autobus i vratio se u Sisak. Nakon nekoliko dana, početkom veljače, ubio je Petra Jančića. 

Osuđen je na 10 godina zatvora, a kad su ga pustili na vikend, nabavio je pištolj i opljačkao Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici. Pritom je ubio policajca i oca troje djece Milenka Vranjkovića Kinga koji ga je pokušao uhititi. Nakon toga je pobjegao i u stanu na Ravnicama zatočio tročlanu obitelj Kosović. Nakon višesatnih pregovora s policijom predao se i otad je u zatvoru. Na slobodu izlazi 2027. godine. 

Mato Oraškić 1999.

Mato Oraškić u sudnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu u rujnu 1999. hicima iz pištolja u tijeku brakorazvodne parnice ubio je svoju suprugu Gordanu Oraškić (26), sutkinju Ljiljanu Hvalec (38), odvjetnicu Hajru Prohić (43) i teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Osuđen je na 40 godina zatvora.

Branko Crnički 2002.

Branko Crnički (47), u duševno rastrojenom stanju, u Mariji Bistrici je krajem srpnja 2002. iz automatske puške, zbog zategnutih odnosa, ubio susjede Franju Domišljanovića (68), njegovu ženu Dragicu (66), njihovu snahu Šteficu (47) i unuku Marinu (19) i teško ranio 10-godišnjeg Karla Vlahovića, sina Franjine i Dragičine kćeri Vesne. Osuđen je na 40 godina zatvora.

Antun Blažević i Darko Vukojević 2004.

Antun Blažević i Darko Vukojević, nakon svađe i tučnjave kod buffeta u Slavonskom Brodu, ubili su u lipnju 2004. braću Dragana (32) i Željka Prgometa (28) te Gorana Begića (33). Više puta im je suđeno, a 2011., nakon što su iza rešetaka proveli šest godina i pet mjeseci, zbog prekoračenja nužne obrane, Blažević je osuđen na jedinstvenu kaznu od 13 godina zatvora, a Darko Vukojević na sedam godina zatvora.

Vlastimir Kihalić 2005.

Umirovljeni policajac Vlastimir Kihalić (39) u Petrinji je u ožujku 2005. ubio suprugu Željku (39) jer je pokrenula brakorazvodnu parnicu, a potom i njezine dvije prijateljice, Nadu Kušan (39) i Vesnu Mokrović-Marinković (40). Osuđen je na 40 godina zatvora, a 2007. se objesio u zatvoru u Lepoglavi.

Dražen Kozman 2006.

Dražen Kozman (23) u kafiću AS u Okučanima je u studenom 2006. kalašnjikovom ubio Dragomira Došlića (48), Mladena Belinu (36) i Marka Maroša (46) te ranio šestero ljudi. S terorom je nastavio u kafiću Pinokio preko puta, gdje je bacio bombu, no, na sreću, nikoga nije ranio. Još jednu bombu bacio je u parku u centru Okučana. Povod je bila svađa. Osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina uz najmanje pet godina psihijatrijskog liječenja.

Nenad Popović 2006.

Nenad Popović (35) na Badnjak 2006. u naselju Kalinovica kod Samobora hicima iz automatske puške usmrtio je supružnike Antunović, Anđu (43) i Dragana (46), te Anđinu sestru Zagorku Jurić s kojom je bio u vezi. Na kraju je sebi pucao u glavu.

Damir Voškion 2006.

Damir Voškion (46) u studenom 2006. u obiteljskoj kući u četvrti Vidikovac čekićem je ubio svojeg oca Renata (70), a hicima iz pištolja brata Deana (40), šogoricu Natašu (36) te bratovu djecu Karlu (7) i dvomjesečnog Maura. Tvrdio je da su ga trovali, a sud ga je kasnije proglasio neubrojivim zbog psihičke bolesti. Smješten je u psihijatrijsku ustanovu u Popovači u kojoj može ostati najviše 40 godina.

Ivan Dvorski 2007.

Pri pokušaju pljačke Ivan Dvorski, zvan Psiho, iz Rijeke, zajedno s Reneom Ljubojevićem i Lukom Obrovcem upao je u stan obitelji Vukoša. No pokušaj pljačke se izjalovio pa je hicima iz pištolja ubio oca i sina Benita (75) i Đanija Vukošu (42) te Đanijevu djevojku Mirjam Švaljek (29). Kako bi prikrili zločin, izazvali su požar u stanu na 12. katu u riječkom kvartu Vežica koji je ugrozio druge stanare. Osuđen je na 40 godina zatvora.

Ivan Korade 2008.

General-bojnik Ivan Korade (43) krajem ožujka 2008. godine počinio je samoubojstvo u rodnoj Velikoj Veterničkoj u Zagorju, gdje je prije toga ubio petero ljudi: prijatelja Davora Petriša (36), Franju Kosa (62), Ciliku Hudić (62), njezinog unuka Gorana Hudića (15) i policajca Marija Kusanića (32). U svojem krvavom pohodu zlostavljao je i ozlijedio još nekoliko ljudi. Presudio je sam sebi.

Boris Luketa 2017.

U travnju 2017. su kod Šibenika ubijene tri osobe. Osumnjičeni Boris Luketa je nakon višesatne opsade Brodarice sam sebi pucao u usta. Preživio je.

Luketu je u Brodarici, predgrađu Šibenika, ubio troje ljudi - supružnike Milku i Hakiju Keranovića te Ivana Bajića, nekadašnjeg tjelohranitelja i prijatelja pokojnog "kralja zagrebačkog podzemlja" Zlatka Bagarića. Supružnike Keranović ubio je u njihovoj kući, dok je tijelo Ivana Bajića pronađeno u automobilu ispred kuće.

59-godišnji Luketa je pobjegao s mjesta trostrukog ubojstva u crvenom Renault Cliu, a policija je naoružana dugim cijevima odmah blokirala Brodaricu. Nešto nakon 20 sati policija je javila kako je pronašla Luketin Clio, pri čemu je na suvozačevom sjedištu pronađeno i vatreno oružje, ali osumnjičenom za trostruko ubojstvo nije bilo ni traga.

Sat vremena kasnije policija je locirala Luketu i to u samoj Brodarici, a tada je uslijedila višesatna drama i opsada Brodarice, jer je Luketa gotovo četiri sata s pištoljem u ruci hodao po vrtovima i dvorištima kuća te prijetio samoubojstvom dok je bio okružen desecima specijalaca s dugim cijevima.

Tin Šunjerga 2017.

Tin Šunjerga (19) u Čistoj Velikoj kraj Vodica 2017. godine ubio je u automobilu metkom u potiljak svoju majku na vozačkom mjestu dok je razgovarala s njegovim prijateljem. Potom je jednako hladnokrvno, hicima iz pištolja u potiljak, smaknuo vlastitog oca u garaži. Osuđen je na 40 godina zatvora.

Igor Nađ 2019.

U Cimermanovoj ulici, u zagrebačkom naselju Kajzerica, Igor Nađ je 2019. godine ubio 34-godišnju Maju Tojagić s kojom je bio zaručen i imao dvomjesečnu bebu. Također je ubio njezinog 10-godišnjeg sina Josipa iz prvog braka te sestru i roditelje Dragomira i Filjke. Masakr je preživjela samo beba, a ubojica je oko 4 sata ujutro počinio samoubojstvo.

Filip Zavadlav 2020.

U splitskom naselju Varoš je 11. siječnja 2020. godine 25-godišnji Filip Zavadlav s 37 metaka iz kalašnjikova ubio Marina Bobana (25), Juricu Torlaka (38) i Marina Ožića Paića (25). Prema informacijama pristiglima u medije, Zavadlav ih je ubio jer su maltretirali njegovog brata zbog dugova vezanih uz drogu. 

Policija je Zavadlava uhitila dva sata i i 45 minuta nakon brutalnog trostrukog ubojstva. Suđenje još traje.