U JAVNOM diskursu, ne samo u Hrvatskoj već i šire, u regiji osobito, ali i Europi općenito, došlo je do jedne vrste polarizacije mišljenja o svrsishodnosti, učinkovitosti i opravdanosti sankcija koje je kolektivni Zapad uveo Ruskoj Federaciji zbog brutalnog kršenja međunarodnog prava izravnim napadom na suverenu državu, punopravnu članicu UN-a.

Prema onima s proruskim sentimentom, sankcije su neopravdane i neučinkovite, a superiorno rusko gospodarstvo ide naprijed punom parom kao nikad u svojoj povijesti. Prema drugima s antiruskim nabojem, Rusija je na koljenima i samo što nije zamolila Zapad da joj oprosti za grijeh agresije, koju, uzgred rečeno, predsjednik Putin nikako da prizna, teturajući i dalje u bespućima 17. i 18. stoljeća u nadi da će se negdje sresti i rukovati sa svojim idolom Petrom Velikim.

A prema mom stajalištu, ljudima treba ponuditi brojke. I činjenice. Nakon toga netko će možda promijeniti tabor, a netko ostati ukopan u svojim stavovima. Kao u filmu 12 gnjevnih ljudi. Ne, ne želim vas uvjeravati u svoje stavove i prevesti u svoj tabor. Ne želim čak ni otkriti svoje preferencije. Otkrivam isključivo činjenice i ništa više od toga.  

Akcije i stajališta EU

Europska unija uvela je do sada 11 rundi sankcija protiv Rusije počevši s djelovanjem nedugo nakon što je Moskva izvršila invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Opsežne mjere (fokusirat ću se na ekonomske i financijske sankcije) uključivale su izbacivanje Rusije iz globalnog financijskog komunikacijskog sustava SWIFT, u velikom dijelu ograničavanje uvoza energije iz Rusije i uspostavljanje gornje granice cijene ruske nafte (Oil Price Cap) od 60 dolara po barelu. 

Predstavnici EU decidirano tvrde - unatoč mišljenju određenog broja ljudi, i to ne samo analitičara ili ljudi s proruskim sentimentom već i visokih dužnosnika pojedinih zemalja članica EU kako predmetne sankcije ne sadrže komponente učinkovitosti niti su same po sebi djelotvorne - da su sankcije jako dobro kalibrirane i da ruskom gospodarstvu nanose dugotrajnu štetu.

Naime, one su u relativno kratkom roku znatno ograničile gospodarske i vojne potencijale Moskve uzrokujući financijski pritisak, odsijecajući zemlju s ključnih tržišta i značajno degradirajući ruski industrijski i tehnološki kapacitet.

Moskva trpi štetu 

Prema procjeni Europske komisije, koja se temelji na podacima ruskog Rosstata, unatoč javnom propagandnom stavu, Moskva već osjeća štetu zbog izoliranosti od globalnog tržišta. Ruski BDP, primjerice, smanjio se za 2 posto tijekom 2022. godine, kada su sankcije prvi put stupile na snagu.

Velik dio tog gubitka proizlazi iz odbijanja zapadnih zemalja da kupe ruske proizvode, zbog čega je Rusija bila prisiljena prodavati preostale zalihe prijateljskim zemljama uz velike popuste. Ruski prihodi od energije pali su 45 posto u prvom kvartalu 2023. godine nakon što je zabrana EU na kupnju ruske nafte stupila na snagu.

U međuvremenu, neenergetski uvoz EU iz Rusije, koji uključuje proizvode poput drvne građe i razne metalne robe, pao je 60 posto u četvrtom kvartalu 2022. godine – prvi kvartal 2023. godine, dok je izvoz EU u Rusiju za artikle koji se koriste u proizvodnji oružja i vojne opreme pao 78 posto.

Pogođena je i osobna potrošnja, pri čemu su neke industrije u Rusiji stradale više od drugih. Primjerice, proizvodnja automobila pala je čak 48 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok se ukupan pad proizvodnje procjenjuje na 6 do 10 posto. Trgovina na malo također je smanjena 10 posto, a trgovina na veliko čak 17 do 20 posto.

Rusija se bori s inflacijom

U međuvremenu, Središnja banka Ruske Federacije peti put zaredom povećala je kamatne stope polovinom prosinca ove godine, s 15 na 16 posto. To je najviša razina od travnja 2022. godine. Pomak od 100 ponderiranih jedinica signalizira nastavak pokušaja Kremlja da zaustavi inflaciju usred rata u Ukrajini.

Uz adekvatnu politiku ruske vlade, ruska centralna financijska institucija predviđa da će se godišnja stopa inflacije stabilizirati na 4 do 4.5 posto u narednoj godini, što bi bio pad od 40 do 50 posto u usporedbi s inflatornom stopom s kraja prosinca 2023. godine.

Programom Središnje banke Ruske Federacije predviđeno je da povratak inflacije na razinu od 4 posto u 2024. godini te njeno održavanje na spomenutoj razini pretpostavlja poštovanje strogih monetarnih uvjeta, koje će sprovoditi upravo Središnja banka RF-a kao vrhovna monetarna institucija uz neophodnu suradnju s ruskom vladom i drugim dijelovima vlasti koji utječu na monetarnu politiku. Naravno, ovdje se prije svega misli na ured predsjednika Putina, bez čijeg znanja se ne smije i ne može kreirati i sprovoditi bilo koju značajniju politiku u današnjoj Rusiji.

Rusko gospodarstvo pokušava pružiti otpor  

Na žestok ekonomski i financijski udar sa Zapada Kremlj je odgovorio gospodarskom agendom manifestiranom u rapidnom povećanju obrambene potrošnje i izvozu energije, što se dosad ipak pokazalo prilično učinkovitim i održalo Rusiju na životu.

Međutim, smanjenje tržišta rada zbog vojne mobilizacije i ogroman egzodus uglavnom mlađih ljudi iz zemlje u želji za izbjegavanjem vojne obveze pomogli su poticanju inflacije. Ruski ekonomski analitičari tvrde da unatoč globalnim makroekonomskim vjetrovima, domaći gospodarski rast ide u pravom smjeru, a nezaposlenost je pala na 2.9 posto u listopadu, što je najniža razina u ekonomskoj povijesti zemlje.

Iz Središnje banke RF-a posebno naglašavaju da geopolitički rizici i rizici usporavanja svjetskog gospodarstva i dalje postoje i da bi mogli negativno utjecati na potražnju za robom i posljedično na dinamiku tečaja rublja.

Nadalje, upozoravaju kako bi daljnje širenje programa subvencioniranog kreditiranja, čemu su skloni ured predsjednika Rusije i Putin osobno, vjerojatno povećalo inflacijski pritisak podižući inflatorne stope na dulji rok. Prema njima, deprecijacija rublja ima sve manji učinak na inflaciju, ali snažna potražnja i dalje odražava visoke pritiske na troškove usluga.

Problemi su, objektivno, ipak veliki

Posljednji primjer velikih ekonomskih problema u kojima se nalazi Ruska Federacija je fenomen "stambenog balona". Naime, obujam hipotekarnih kredita narastao je za više od 70 posto ove godine i dosegnuo rekordnu razinu od gotovo 70 milijardi dolara.

O čemu je zapravo riječ? Prema podacima Središnje banke Ruske Federacije, novi stan sada košta 40 posto više nego onaj koji se preprodaje. Otprilike polovina novih vlasnika koji su stan kupili pomoću hipotekarnog kredita najmanje 80 posto svojih prihoda troši na pokrivanje dugova, što je gotovo dvostruko više nego prije dvije godine.

Ova zapanjujuća statistika barem je djelomično proizvod politike ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je u posljednjih par godina davao hipoteke po sniženim cijenama kako bi ojačao rusko gospodarstvo. Što je Putin zapravo radio? Naredio je nadležnim državnim organima da bankama plaćaju razliku između tržišne i snižene cijene hipotekarnih kredita koji su nuđeni građanima.

Time je opteretio državni proračun troškom za koji vlada kaže da će se vjerojatno (ako se program nastavi i naredne godine, a Putin je već najavio njegovo produljenje, ponajviše zbog izbora), povećati gotovo četiri puta, na ekvivalent od 5 milijardi dolara u rubljima.

Središnja banka RF-a pozvala na prekid subvencija

Pokušavajući riješiti problem "stambenog balona", Središnja banka RF-a pozvala je vladu da obuzda subvencije jer potkopavaju njezinu borbu protiv inflacije, koja je u studenom porasla na oko 7.5 posto ako se promatra na godišnjoj razini.

Banka koja je, kako sam spomenuo, više nego udvostručila svoju ključnu kamatnu stopu na 16 posto od lipnja do prosinca, upozorava da bi daljnje subvencioniranje kupnje stanova moglo potaknuti novi val rasta cijena sprječavajući je da uskoro smanji kamatne stope. 

Temeljni način koji je Središnja banka RF-a odabrala u borbi protiv inflacije je praksa da se višim kamatnim stopama povećavaju troškovi hipoteke, čime se postiže efekt da se kućanstvima ostavlja manje novca za trošenje na druge stvari.

Međutim, kad bi vlada poslušala Središnju banku RF-a i odustala od subvencioniranja hipoteka i nuđenja druge pomoći, zaduženi vlasnici kuća više ne bi mogli pokrivati troškove stanovanja ni prodati svoje nekretnine bez gubitka novca. U konačnici bi vjerojatno bankrotirali zatrpavajući ruske banke hrpom loših kredita.

Dakle, riječ je o slijepoj ulici, problemu koji je vrlo teško riješiti bez bolnih financijskih rezova. Ruske vlasti već su podigle minimalni predujam za jeftine kredite s 20 posto na čak 30 posto u pokušaju da ohlade potražnju za njima.

Suprotstavljene prognoze 

I dok dužnosnici Europske komisije projiciraju "tmurne dane" za rusko gospodarstvo, koje će tek osjetiti kumulativne efekte dvogodišnje izoliranosti, odnosno negativne posljedice robusnih gospodarskih i financijskih sankcija Zapada, Središnja banka Ruske Federacije tvrdi da će se žilavo rusko gospodarstvo oporaviti zahvaljujući snažnim prihodima od nafte, vojnoj potrošnji, državnim programima potpore stanovništvu te striktnoj i discipliniranoj primjeni usvojene monetarne politike.

Dvije se strane ne mogu usuglasiti čak ni oko procjene rasta odnosno pada ruskog BDP-a u narednoj godini. Očito ni ekonomska znanost nije imuna na političko-ideološke obojenosti. I brojevi izgleda mogu biti istočni ili zapadni. Tko bi rekao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala