TIJEKOM posjeta Nizozemskoj ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvitao je kako će Ukrajina dobiti najmanje 42 višenamjenska borbena aviona F-16 Fighting Falcon. Kako se sada čini, 23 će dati Nizozemska, a 19 Danska uz mogućnost daljnjih isporuka.

Prvi će avioni Ukrajincima biti isporučeni do kraja ove godine, što ne znači da će odmah u borbu. Ti će avioni biti korišteni za obuku ukrajinskih pilota. 

Ukrajinci su uvjereni da će se dolaskom F-16 tijek rata okrenuti u njihovu korist. No hoće li to biti tako?

Ukrajinci Fighting Falcone namjeravaju koristiti za ostvarenje premoći u zračnom prostoru, za što nisu namijenjeni. Američko ratno zrakoplovstvo za te zadaće koristi F-15 Eagle i F-22 Raptore. Po svakoj svojoj odlici F-16 je slabiji od ruskih lovačkih aviona Su-27 i posebno Su-35, što ne čudi jer se radi o potpuno drukčijoj klasi borbenih aviona.

Međutim, snažna protuzračna obrana Ukrajine koja stalno jača neprestanim isporukama novih sustava drži ruske lovačke avione podalje od ukrajinskog zračnog prostora. Glavni ciljevi Fighting Falcona bit će jurišni avioni Su-24 i Su-25 te posebice jurišni helikopteri Mi-28 i Ka-52. Naročito će to biti ovi potonji jer se rusko zrakoplovstvo na njih najviše oslanja u pokušajima zaustavljanja ukrajinskih prodora oklopnim snagama.

Danski i nizozemski F-16AM prošli su kroz program modernizacije, koji je obuhvatio i radare AN/APG-66(V2), kojima su između ostalog dobili i mogućnost nošenja projektila zrak-zrak AIM-120 AMRAAM.

Ukrajinska vojska već ima podosta iskustva s AMRAAM-ima jer ih koristi unutar protuzračnog sustava NASAMS. I sa starim radarom u kombinaciji s AMRAAM-om F-16AM imaju značajne borbene mogućnosti koje će jako otežati djelovanja ruskih jurišnih aviona i helikoptera.

Fighting Falconi su još bolji u zadaćama uništavanja ciljeva na zemlji. U kombinaciji s navođenim bombama i projektilima zrak-zemlja mogli bi načiniti popriličnu štetu ruskoj obrani koja se skoro isključivo oslanja na rovove i bunkere.

Umjesto da provizornim rješenjima spajaju zapadno oružje s borbenim avionima naslijeđenima još od SSSR-a, Ukrajinci će dobiti avione koji su sposobni nositi zapadno oružje, prije svega JADAM ER ali i GBU-39/B Small Diameter Bomb (SDB). Tu je i širok izbor laserski navođenih bombi.

Ukrajinci su dosad svako novo oružje nazivali ključnim za preokret

S obzirom na to da su krstareći projektili Storm Shadow/SCALP britansko/francuske proizvodnje, F-16AM/BM ih ne mogu nositi, a isto tako ni njemačke krstareće projektile Taurus KEPD 350 kada i ako budu isporučeni Ukrajini.

S F-16AM/BM ukrajinsko ratno zrakoplovstvo će dobiti u osnovi zastarjele borbene avione koji su i takvi bolji od onog što sada imaju. Samo je pitanje hoće li Fighting Falconi stići u Ukrajinu prije kraja rata?

Ukrajinski političari jako su skloni da svako novo oružje koje bi trebali dobiti proglase odlučujućim za tijek rata. Na početku rata to su bili protuoklopni i laki protuzračni sustavi. Pa je došla artiljerija. Pa protuzračni/proturaketni sustavi. A onda tenkovi. Nakon toga krstareći projektili. Sad su na redu borbeni avioni.

Istovremeno velika proljetno-ljetna ofenziva baš i ne ide najbolje iako su skoro sve želje Kijeva ispunjene, uključujući i silnu želju da dobiju višenamjenske borbene avione F-16. Našli su i prve donatore – Dansku i Nizozemsku. Možda im se pridruži i Norveška? I još pokoja država.

Nema šanse da Ukrajinci sad imaju toliko pilota i tehničara za ove avione

Trenutno najveće iznenađenje je broj od čak 42 Fighting Falcona. Nema šanse da ukrajinsko ratno zrakoplovstvo u svojim redovima pronađe pilote i tehničare sposobne u vrlo kratkom vremenu uspješno proći školovanje za avione koji su napravljeni s njima potpuno nepoznatim zapadnim tehnologijama. 

No, ukrajinski se političari i generali trude ukrajinsku javnost uvjeriti u suprotno. Tako je ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov za ukrajinsku televiziju Kanal 24 19. kolovoza izjavio kako je obuka ukrajinskih pilota već počela te da će trajati najkraće šest mjeseci. Tako je Reznikov ukrajinskoj javnosti zapravo vrlo obazrivo najavio mogućnost da tako željeni F-16 neće doći u Ukrajinu tako skoro.

Ukrajinski vojnici imaju problem s engleskim jezikom, to je prvi problem

Iako su neki iz ukrajinskog političkog i vojnog vrha tvrdili kako će proces obuke biti gotov za četiri mjeseca, uključujući i zapovjednika ukrajinskih zračnih snaga generala Mikole Oleščuka.

Na kraju je ispalo, s obzirom na to da jedini strani jezik koji ukrajinski piloti znaju ruski, da će četiri mjeseca učiti engleski. Taj dio obuke, bolje rečeno školovanja, na sebe su preuzeli Britanci koji već imaju iskustva s obukom ukrajinskih vojnika i zaposlene prevoditelje.

Tek nakon što ukrajinski piloti svladaju osnove engleskog i stručnu terminologiju mogu krenuti na osnovnu obuku. A to znači teoretsko učenje o avionu kojim će letjeti u zračne borbe. Taj dio obuke piloti u pravilu prešućuju jer nije nimalo glamurozna te se isključivo sastoji od „štrebanja”. Pritom je jedan od najzahtjevnijih dijelova naučiti gdje se nalazi koja komanda i za što se koristi. Piloti moraju moći u potpunom mraku naći i uporabiti odgovarajući komande, njih desetke.

Ukrajinskim pilotima će sve to biti ogroman izazov jer ne samo da ne znaju engleski već i prelaze na potpuno novu tehnologiju i principe rada o kojima ne znaju ništa. Pritom svo iskustvo koje su stekli leteći na MiG-ovima i Suhojima nema ama baš nikakav značaj. Samo može otežati preobuku.

Teoretski dio pa onda simulatori. Onda tek letenje

S obzirom na to kako ne znaju engleski i kako će se naći u potpuno nepoznatom okruženju pilotske kabine, realno je očekivati da će se ovaj dio obuke odužiti. Koliko? Sigurno pola godine ako se piloti baš jako potrude.

Potom dolazi obuka na simulatorima, a ona odmah pokaže je li neki pilot preskočio nešto svladati u teoretskom dijelu te se uspio „provući” dalje. Suvremeni su simulatori vrlo napredni i na njima se može obaviti većina obuke, naročito onog dijela koji se odnosi na osnove upravljanja, ali i djelovanja u izvanrednim slučajevima (kvara ili oštećenja).

Najnapredniji omogućavaju uvježbavanje zračne borbe i napade na ciljeve na zemlji. Doduše, više kako bi piloti usvojili rutine postupanja nego što zaista daju realan osjećaj koji se ipak može doživjeti samo u zraku. Dužina obuke na simulatorima ovisi koliko će ukrajinski piloti zaista svladati teoretski dio. Prednost simulatora je što se obuka može odvijati satima i neograničeno ponavljati neke postupke i scenarije. 

Dodatni problem je što suvremeni višenamjenski borbeni avioni, kako im sam naziv kaže, mogu nositi ogroman broj raznog naoružanja, od projektila zrak-zrak, preko zrak-zemlja, pa do protubrodskih i krstarećih. A tu su i navođene bombe.

Za svladavanje njihove uporabe potrebno je vrijeme jer svako oružje zahtijeva svoju jedinstveni postupak. S obzirom na to da ukrajinski piloti idu sa svojim avionima izravno s obuke u rat, moraju svladati uporabu što više naoružanja. To znači još najmanje šest mjeseci obuke.

Primjer problema: Ukrajinski avioni visinu mjere u metrima, F-16 u stopama

I onda dolazi praktični dio obuke, kad piloti osjete avion. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo nema ništa slično F-16. Najveća razlika je što Fighting Falcon leti pomoću kompjutera, tzv. FlyByWire princip, koji od pilota koji su letjeli na drugim avionima s klasičnim hidrauličkim sustavom upravljanja zahtijeva podosta vremena za prilagođavanje.

Zapravo proizvođači aviona s FlyByWire sustavom savjetuju ratna zrakoplovstva da na obuku pošalju mlade pilote bez iskustva letenja na „hidrauličkim” avionima. Ukrajinci će se morati naviknuti i da je upravljačka palica desno od sjedala, a ne među nogama. A tek onda slijedi „borba” sa svim ugrađenim sustavima, koji s pilotom komuniciraju na engleskom, zbog čega je svladavanje stručnih termina presudno.

I bit će tu jedan dodatan problem – sovjetski avioni visinu mjere u metrima. Zapadni borbeni (a i svi ostali) u stopama. Kako je stopa tek 0.3048 metra, kad visinomjer pokazuje 300, to nije tristo metara, već samo 91 metar. Taj se dio ne može naučiti. To je dio letačke rutine koja se može steći samo silnim satima naleta. Kako će to svladati ukrajinski piloti, tek će se vidjeti.

Naravno, tu je i pitanje školovanja tehničkog osoblja, koje se također nikad nije susrelo sa zapadnom tehnologijom, a čiji je rad jednako važan, ako ne i važniji, od pilota. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo ne samo da mora osigurati stotine tehničara koji će održavati F-16 već mora osigurati i oružare koji će se brinuti o projektilima, bombama i topovima koji će stići s avionima. Obučiti pilote bez tehničara nema smisla.

Zbog toga ne čudi da je podsekretar američkog ministarstva obrane za politiku Colin Kahl u veljači ove godine pred Odborom za oružane snage Predstavničkog doma Kongresa ustvrdio da će obuka ukrajinskih pilota i tehničara za F-16 trajati oko 18 mjeseci.